Dostupni linkovi

logo-print

Porodice nestalih: Dvadeset dugih godina čekanja


Masovna grobnica Tomašica kod Prijedora

Masovna grobnica Tomašica kod Prijedora

Jedna inicijativa koju su pokrenule porodice nestalih sa područja bivše Jugoslavije trebala bi ubrzati proces traženja gotovo 13.000 nestalih osoba tokom ratova devedesetih godina prošlog vijeka. Inicijativa je da 2014. godina bude godina nestalih u regionu. Bitno je, kažu predstavnici Regionalne koordinacije udruženja, da se napravi regionalna lista nestalih kako bi se konačno znao broj onih za kojima se traga, kao i to da za vlade zemalja regiona pitanje pronalaska nestalih postane prioritetno.

Sedamnaest godina od završetka rata svaka otkrivena masovna grobnica i svaka nova informacija o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci daju nadu porodicama nestalih da će pronaći svoje najmilije. Tako je i sa nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Tomašica kod Prijedora. Mirsad Durutović traži 10 članova svoje porodice:

„Kad god se otvori neka grobnica naravno da čovjek očekuje da će u njoj pronaći nekoga od članova porodice za kojima traga. Ja tragam za ubijenim članovima porodice, među kojima su i brat, koji je imao 15 godina kada je ubijen, otac, did i nana.“

Predsjednica Saveza udruženja nestalih Republike Srpske Smilja Mitrović kaže da je porodicama nestalih težak svaki dan, koji već godinama provode u iščekivanju.

„S ovim živjeti stalno, stalno u neizvjesnosti, stalno u očekivanju nečega je jako teško. Porodice traže da to što kraće traje. Uvijek je priča kad dođu u udruženje: ’Samo da ovo riješim, meni se čini rodila bih se ponovo’,“ navodi Mitrović.

Na području zemalja zapadnog Balkana još uvijek se traga za 12.870 nestalih osoba, među kojima za oko 8.000 ljudi iz BiH. Procesi otkrivanja grobnica, kao i procesi ekshumacije i identifikacije teku sporo. No Lejla Čengić iz Institita za nestale osobe BiH tvrdi suprotno:

„Činjenica je da proces traženja nestalih osoba ulazi u svoju najtežu fazu jer su nam ostali najteži slučajevi za rješavanje. Ovaj proces do sada je ocijenjen kao fascinanatan u svijetu, pogotovo kada govorimo o procesu traženja nestalih u BiH. Naime, 23.000 nestalih osoba do sada je pronađeno, više od 20.000 je identificirano i predato obiteljima kako bi se dostojantsveno ukopale. Oko 3.000 posmrtnih ostataka još uvijek leži u mrtvačnicama i spomen-kosturnicama i čekaju konačnu identifikaciju. Sada je u toku proces revizije. Mi očekujemo da ćemo imati nove rezultate, odnosno nove identitete.“

Ipak, za porodice nestalih 20 godina čekanja je predugo. Za to krive poltičke elite u regionu, jer smatraju da politika na različite načine opstruira tražanje nestalih. Poglavlje tražanja nestalih moglo je i ranije biti zatvoreno. Ema Čekić, predstvnica Regionalne koordinacije udruženja porodica nestalih osoba sa područja bivše Jugoslavije navodi:

„Ni države nisu uradile ono što su trebale uraditi na vrijeme da se taj proces ubrza, da se dobiju informacije. Dok se to sve moglo brže uraditi, nekako su svi nijemo to gledali. A mi sad ne možemo čekati jer su prošle 22 godine od prvih nestanaka i vrijeme je učinilo svoje da slabo dobijamo informacije. Čini mi se da je sad sve stalo i da se malo radi u vezi s tim pitanjem.“

Konkretnu podršku Regionalnoj koordinaciji za proglašenjem 2014. godine godinom nestalih dao je predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, a član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović samo usmeno potvrdio da će ih podržati. Porodice nestalih ne traže deklarativnu podršku, već konkretnu, i od toga ne odustaju.

U Hrvatskoj se još uvijek traga za 1.800 osoba. Potpredsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja iz Republike Hrvatske Ljiljana Alvir ističe kako bi, ukoliko političari prihvate inicijativu, to mnogo značilo porodicama nestalih.

„Mi ne očekujemo da će sada biti pronađeno i identificirano ne znam koliko osoba, ali jedna od stvari koje očekujemo je lista nestalih osoba. Vi kad mene pitate koliko je nestalih osoba na području regije, možemo govoriti da je to 13.000, da je to 13.500, da je 14.000, da je 15.000, međutim, uvijek se kaže da je to oko. Mislimo da je krajnje vrijeme da se ne govori oko, ili približno, ili blizu - jer je zaista riječ o ljudima, nego da se kaže točno toliko i toliko. A to će se dogoditi onoga trenutka kada institucije država koje se bave tim pitanjem to utvrde, jer kada je riječ o žrtvama države moraju stati iza toga. To je naš stav“, ističe Alvir.
  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

XS
SM
MD
LG