Bosanska pita ne presteje oduševljavati Amerikance. Poznati američki list "The Boston Globe" pitu je okarakterisao kao jedan od najvećih specijaliteta i poslastica u jugozapadnom dijelu Evrope.
U Bosni i Hercegovini, pita je dio porodične tradicije i neizostavna je u svakodnevnoj ishrani. Slavi se i u pjesmama, poeziji i filmovima, a izradu pite Bosanci i Hercegovci su doveli do savršenstva.
Pitu bez obzira čime je punjena svi vole.To je specijalitet koji strani turisti obavezno probaju kada posjete Bosnu I Hercegovinu.
“Jeli smo nešto sa mesom i jajima i sa feta sirom, bilo je ukusno”, kaže nam mlada turistkinja na Baščaršiji.
“Sviđa mi se zemlja, priroda, polja i planine. A hrana? A bosanska pita? Da i bosanska pita”, potvrđuje druga starija turistkinja.
“Sviđa mi se burek sa mesom i sirom”, kaže nam još jedna mlada turistkinja koju smo sreli u Sarajevu.
Bosanska pita postala je dio porodične tradicije, a i oni koji žive na Zapadu ne zaboravljaju hranu koju su jeli u domovini. Tako da su i njihova djeca, rođena na Zapadu zavoljela ovaj bosanski specijalitet.
“Volim burek, s mesom i sirom”, kaže nam na engleskom jedan mladić porijeklom iz Bosne kojeg smo sreli u Sarajevu.
“I ja volim , isto kao i on, sa mesom, sirom a ponekad i sa krompirom, ali volim samo maminu pitu”, dodaje njegova sestra.
A njihova mama, iako više od četrdeset godina živi u Njemačkoj, nije zaboravila praviti bosanske specijalitete:
“Kako neću znati kad sam othranjena u Bosni. Prava Bosanka. A oni su u Berlinu rođeni. Živim u Njemačkoj evo 41. godina. Ali, nismo zaboravili naše specijalitete, hljeb pitu, to mi radimo uvijek”, kaže nam gospođa koja živi u Njemačkoj i došla je u posjetu rodbini u BiH.
Već 35 godina porodica Fidan vlasnik je buregdžinice Bosna na Baščaršiji. Jedan od četvorice braće Mitat kaže da se stalno moraju usavršavati kako bi ponudu obogatili.
“Iako je turski specijalitet, mi smo ga usavršili. I Turci kad dođu i oni se čude. Iako je njihov specijalitet, ovako kako se radi u Bosni i oni se čude kako je ovdje bolji. To zavisi malo i od majstora, same dolaze ideje. Kad smo počeli imali smo tri vrste pite, sad imamo deset vrsta. I uvijek se nešto nađe u drugim državama, negdje tamo po istoku, Evo, dolazili su prije nekoliko godina iz Pakistana, tamo prave od piletine pitu, i mi smo to probali, ali pravimo za sebe. Ima i od gljiva, nema od čega nema pite. A za vrijeme rata smo i od riže pravili. Pravili smo i praznu pitu, nema od čega je nismo pravili”, kaže Mitat Fidan.
Ne može je napraviti svako
Mladen Jeličić Troka
Sarajevski glumac, Mladen Jeličić Troka, koji je svojevremno imao i ugostiteljski objekat, kaže da su Bosanci i Hercegovci izradu pite doveli do savršenstva.
“Nije istina ono što neki ljudi govore, da ne postoji na dunjaluku nešto slično, postoje u mnogim zemljama različite vrste pita koje se prave na različite načine. Kod nas su te jufke dovedene do savršenstva. Jufka se uglavnom razvija na jako tankoj oklagiji i ključ za jufku je slijedeći: jufka se pravi od brašna, soli i uz dodatak vode. Samo tijesto mora biti meko, što bi naši stari rekli: kao minđušica, dakle ovaj ovdje mekani dio uha. Kad uhvatite razvijeno tijesto za jufku, ono mora biti otprilike tvrdoće vašeg uha ili možda čak još bolje neke stare nane, jer kod njih je ta resica još mekša. Pite se pune svim i svačim. Kao i sve genijalne stvari, i pita je nevjerovatno jednostavna, ali je ne može napraviti onaj koji ne zna”, kaže Jeličić.
Pita je u Bosni i Hercegovini neizostavna u svakodnevnoj prehrani. U svim prilikama, na svečanostima, na porodičnim okupljanjima, uvijek je na trpezi. A već generacijama, sam ritual spremanja pite prenosi se sa majke na kćerku i gotovo po pravilu, mjerilo je kvaliteta domaćice.
“Svi vole i da jedu pitu. Pita je jedno čudnovato jelo, Recimo, moj prijatelj Mušan zovne: “Ženo!”. A ona kaže: “Kaži Mušane, rekni šta je?”. “Koja je?”, pita Mušan. Ne pita šta je za ručak, nego koja je, jer je pita. U BiH će prestati problemi sa prehranom onog trenutka kad se izmisli intravenozno davanje pite”, šaljivo kaže Troka.
Pita je prilično autohtono bosansko jelo i trebalo bi je zaštiti, kaže Troka.
“Predlažem da sve buregdžije sarajevske, i oni koji rade furdenjače i oni koji rade sve moguće pite, pitice i pitce, se dogovore i recimo u organizaciji profesionalnih kuhara naprave aplikaciju Evropskoj uniji da zašite barem pitu, jer ćevap izgleda da će zaštititi Rumuni”, zaključuje Troka.
Sve su pite pitice, a burek je pitac - gotovo je antologijska tvrdnja, koju potpisuje većina Sarajlija… Ne samo burek, već i druge pite, cijenjene su i priznate u Bosni, da im se čak i pjesme pišu.
