Dostupni linkovi

Peter Pomerantsev: Asimetrični ruski rat i mediji


Peter Pomerantsev
Peter Pomerantsev

U razgovoru za RSE Peter Pomerantsev, televizijski producent iz Londona i nagrađivani dopisnik vodećih američkih medija, govori o ruskoj propagandi i pravim ciljevima Putinovog “asimetričnog rata“ u kojem se mediji, kultura i novac koriste kao glavno oružje. Pomarantsev je i autor nove knjige pod naslovom “Ništa nije istina, a sve je moguće“ (Nothing Is True and Everything is Possible) u kojoj govori o svom novinarskom iskustvu unutar postmoderne Putinove diktature.

RSE: Na koji način Putinova propaganda utiče na javno mnijenje u Engleskoj?

Pomerantsev: Pa, postoje veoma vidljive stvari kao što je lansiranje Russia Today (RT), televizijskog i radio kanala Kremlja... Da budem iskren, veoma je teško opisati stvarni utjecaj na javno mnijenje u Engleskoj – engleski “mainstream“ mediji su dosta robusni, RT si daje veoma visoke ocjene na Internetu, ali još nije dokazano da li su te brojke opravdane, iako možemo vidjeti da su neke dezinformacije procurile preko Interneta u engleske medije. Ipak, u Engleskoj – posebno u Engleskoj, jer Kremlj ima različite strategije za različite zemlje – ruski utjecaj je najprisutniji u finansijskom sektoru. London je veoma bitan za britansku ekonomiju, ali i za britansku ideju o tome šta znači biti Englez. Tu su sada veoma prisutne ruske kompanije, koje su državne i koje insistiraju na motu „Ignorišimo politiku i bavimo se poslom kao i inače, zašto bismo miješali politiku i biznis...“ – što je naravno apsolutna prevara, jer su ruski posao i politika usko povezani. To je jedan način djelovanja... Dosta tog utjecaja je fokusirano na elitu, koju mi ovdje u Engleskoj nazivamo „Lords on the boards“ (lordovi u upravnim odborima kompanija). Radi se o visokopozicioniranim britanskim zvaničnicima koji se iz nekog razloga protive sankcijama Rusiji i koji su sasvim slučajno u odborima mnogih ruskih firmi. Znači, ruski pristup u Engleskoj je fokusiran na elitu i na London, mnogo više nego na široku javnost i javno mnijenje.

RSE: Da li smatrate da je tradicionalno istraživačko novinarstvo jedan od načina da se odgovori na propagandu i vrati povjerenje u medije?

Pomerantsev: Da. Putinova propaganda, manipulacija medijima i stavovima su izgrađeni na nedostatku transparentnosti, tako da ne znamo da mnogi glasnogovornici koji se predstavljaju kao nezavisni izvori informacija ustvari rade za Kremlj. Takodje, utemeljeni su na generalnoj krizi u medijima, jer jednostavno mediji nemaju resurse da provjere sve činjenice. Korupcija je, naravno, jedna od mnogih Ahilovih peta Kremlja, i ako bismo, na primjer, imali veliki novinarski fond koji bi podržavao anti-korupcijske istrage, to bi bilo veoma, veoma korisno.

RSE: Ponekad se dogodi da i dobro obaviješteni i obrazovani ljudi nasjedaju na propagandu, posebno onu u vezi s krizom u Ukrajini. Nekada i zbog prirodne i zdrave tendencije prema samokritici u demokratskom društvu. Da li to smatrate problemom?

Pomerantsev: Kako ste ih nazvali? Dobro obaviješteni, obrazovani..... Smatram da je to najgori tip informisanih, ili napola informisanih ljudi koji inače nisu dobronamjerni. Smatram da je to tip egoizma, „Mi smo toliko bitni da je Putin postao ovakav našom krivicom“. Smatram da je veoma nezdravo psihološki, intelektualno netačno, mislim da je apsolutno narcisoidno konstantno smatrati da „O Bože, možemo promijeniti Rusiju jer smo toliko bitni“. Ne, Rusija je veoma jaka kultura koju morate poštovati, i kada je počnete poštovati shvatite koliko je ustvari opasna. To je veoma nezdrava tendencija u zapadnjačkim intelektualnim krugovima koji smatraju da su centar svijeta – ali, nisu.

RSE: Da li je moguće da zapadne vlade i političari svojim akcijama doprinesu većem povjerenju u institucije sistema?

Pomerantsev: Zaista imamo problem povjerenja, i to je razlog trenutnog uspjeha Kremlja. Ne samo zbog njihove brilijantnosti, već i zbog, kako kažete, krize povjerenja u institucije. To je djelomično rezultat globalizacije, rasta Evropske unije, erozije moći nacionalnih vlada – osjećaj nemoći stanovništva raste i oni zbog toga gube povjerenje u svoje standardne izvore. Imamo porast teorija zavjere u velikom broju evropskih zemalja, porast desničarskih stranaka koje se bave teorijama zavjere... to su sve znaci podrivanja naracije zasnovane na stvarnosti i istini. Postoji mnogo studija o načinu na koji se odnosimo prema tome. Tako ne možete samo reći „To je istina“... Morate ponovo izgraditi povjerenje u institucije. To je proces koji u mnogo čemu nema veze sa Rusijom, to je sistemski proces. Ako bismo se samo ograničili na Evropu, na odnos i rad vlasti u Evropi, onda bismo uočili da je pravi izazov rješavanje problema demokratskog deficita u Evropskoj uniji i ponovno uspostavljanje povjerenja u institucije. U pravu ste, to jeste unutrašnji problem Evrope.

RSE: Putin je u mogućnosti da se potpuno fokusira na svoj rat sa Zapadom, dok je pažnja Zapada podijeljena između različitih kriza – ne samo Ukrajine, već i Bliskog istoka, ISIL-a, Irana, kao i fokusa na domaću politiku, što je uobičajeno u svakoj liberalnoj demokratiji.

Pomerantsev: Smatram da moramo tačno formulisati Putinove namjere, jer postoji iluzija da je Putin zainteresovan samo za regionalni konflikt, za zemlje kao što su Gruzija i Ukrajina, jer je Rusija samo „regionalna sila”. To potpuno pogrešno predstavlja ono što Putin i Kremlj rade. Kremlj i Putin znaju da nisu velika sila i zato su i razvili ono što nazivaju „asimetričnim ratom“, neku vrstu gerilskog rata podrivanja međunarodnog poretka, a protiv interesa SAD. Njihov cilj nisu Gruzija ili Ukrajina, njihov cilj je da diskredituju Washington. Oni neće započeti rat sa Washingtonom. Oni žele pokazati svijetu da je NATO-ov Član 5 nemoguć u praksi, žele pokazati svijetu da obećanja Amerike ne znače ništa, i žele pretvoriti Evropsku uniju u običnu kašu. To su izazovi za Brussels i Washington. Sve dok Brussels i Washington smatraju Ukrajinu regionalnim problemom, potpuno pogrešno shvataju situaciju. Ako Rusija može oboriti Član 5, to je udar na kredibilitet Amerike u cijelom svijetu, i znači da američka riječ ne znači ništa. A to onda apsolutno kreira drugačiju svjetsku scenu. Ovo je rat informacija na veoma, veoma sofisticiranom nivou. Ovo nije Hladni rat, ovo je više kao američka serija “House of Cards”, koristi veoma promjenjivo i suptilno igralište, skoro kao kuća ogledala – bacaju svjetlost na Ukrajinu, ali vjerujte mi, žele zaslijepiti Washington. A Washington, čini se, ne želi da shvati da se bori protiv lukavog neprijatelja koji nije fokusiran na Donjeck– nikoga u Kremlju nije briga za Donjeck.

RSE: Da li mislite da je Putinova Rusija opasnija od Sovjetskog saveza, jer se čini da je ideološki neutralna?

Pomerantsev: Zaista ne znam – kako to izmjeriti? Sovjetski savez je mogao lansirati nuklearno oružje, pa ga je to možda činilo opasnijim. Ne mogu to izmjeriti, nemam analitičke alate za to... Ali, ako kreirate indeks opasnosti, Sovjetski savez je bio mnogo opasniji. No, to nije suština. Živimo u 21. stoljeću koje je mnogo haotičnije – imamo mnogo različitih subverzivnih sila. Jedan od načina na koji možemo gledati Kremlj jeste da to nije izdvojen problem, već avangarda zlonamjerne globalizacije sa ovim asimetričnim ratovanjem uz korištenje informacija kao oružja, kulture kao oružja, novca kao oružja... Zamislite kada bi svi to počeli raditi; zamislite kada bi Turska to počela raditi više nego što radi, kada bi Kina to počela raditi u Aziji, što se već i dešava. Živimo u veoma, veoma opasnom svijetu i ako ne postavimo pravila za 21. stoljeće, ono će biti jednako grozno kao i 20. stoljeće.

XS
SM
MD
LG