Autor: Abas Džavadi, regionalni urednik za Aziju na Radiju Slobodna Evropa (Preveo: Nedim Dervišbegović)
Turska vojska je od 1960. tri puta uspjela preuzeti vlast (i srušiti još jednu vladu 1997. godine). Zašto onda nije uspio ovaj pokušaj vojnog udara?
Nedostatak javne podrške
Tri prethodna udara su bila dobro prihvaćena od javnosti koja je žudila za obnavljanjem "reda i mira" nakon perioda socijalnih tenzija ili nasilja. Ovog puta nije bilo takve javne podrške pučistima i podržalo ih je malo ljudi. Mnogo više ljudi je odgovorilo izlaskom na ulice na poziv predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana – putem mobilnog telefona i televizijske mreže – kako bi iskazali protivljene puču.
Ovaj put pučisti (čini se) nisu bili sekularisti
Turska vojska je sebe dugo smatrala zaštitnikom sekularnog ustavnog poretka. U prijašnjim vojnim udarima preuzimala je vlast od civilnih vlasti koje je predstavljala kao opasnost po sekularni poredak. Ovog puta, vlasti za udar ne optužuju sekulariste već jednu vjersku figuru – imama Fetulaha Gulena – Erdoganovog kritičara koji se nalazi u samoproglašenom egzilu u Sjedinjenim Državama (mada on negira da je povezan sa pučistima). Dvije najveće opozicione stranke su tekođer jasno podržale Vladu, rekavši da se prethodna iskustva sa vojnim udarima ne smiju ponoviti.
Policija i pučisti su bili na suprotnim stranama
U prethodnim situacijama, policija bi se svrstala iza vosjke nakon vojnog udara. Ovog puta, policija se smatra blisko povezanom sa vlastima. Policija se sukobila sa pobunjenim dijelom vojske, hapseći desetine pučista vojnika i oficira.
Pučistička frakcija u vojsci je bila mala
I vlada i opozicija su iznijeli procjene da je samo 10-20 posto vojnika i oficira podržalo pučiste. U prošlim vojnim udarima, vojska bi djelovala jedinstveno.
Gašenje medija je danas mnogo teže
Kao i u prethodnim pokušajima, pučisti su zauzeli televizijske i radio stanice i prekinuli njihove programe. Ali vijesti su se ipak širile zahvaljujući privatnim stanicama, kao što su CNN Turk i društvene mreže, prije svega Twitter i WhatsApp, koje su ponudile platformu za glas otpora pučistima.
