Dostupni linkovi

logo-print

Fijasko još jedne rezolucije o osudi genocida u Srebrenici


Memorijalni centar Potočari

Memorijalni centar Potočari

Još jedna u nizu predloženih Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici ostaje bez podrške u Parlamentu BiH. Iako su brojne zemlje, kako Evrope, tako i susjedne, usvojile sličan dokument, u BiH za to ne postoji politička volja. Jedni tvrde kako za to nije došlo vrijeme, a drugi kako je to civilizacijska obaveza. Istražujemo zašto već godinama u BiH nema zajedničkog jezika u osudi genocida.

„Poljubi mene i poljubi brata - i ode. Smije se. Tad sam ga zadnji put vidjela“ - sjećanje Indire Ahmetović na posljednji susret s ocem tek je jedno od oko osam hiljada sličnih sjećanja koje porodice žrtava srebreničkog genocida nose već skoro 18 godina. To im je najčešće i jedino što imaju.

Mevludin Orić ostao je živ zahvaljujući stravičnom spletu okolnosti. Iz OŠ u Zvorniku, gdje je držan u zarobljeništvu, odveden je na strijeljanje:

„Tu sam bili sve dok nije došao Mladić. I ksda je on izašao, odatle otišao, odmah su nas počeli izvoditi iz sale, u kamione nas ubacivali i vozili na livadu na strijeljanje. Mene nije pogodilo, ja sam pao, pravio se mrtav“, priča Orić.

Prema hiljadama sličnih sudbina koje su tragično završile od strane snaga VRS, BiH ima moralnu obavezu da prizna i osudi zločin, smatra Beriz Belkić, jedan od predlagača Rezolucije o osudi genocida u Srebrenici:

„Motivacija je je dna stalna potreba u ovoj zemlji da se tragom demokratskr prakse i civilizacijskog običaja i čina iskaže poštovanje prema žrtvama, da se najviše zakonodavno tijelo odredi o događaju u Srebrenicu, dakle o zločinu genocida, a i o drugoj vrsti zločina koji su se desili na prostoru BiH nad žrtvama, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Pa čak smo išli i šire, išli smo na prostor bivše Jugoslavije. Ona je u pravcu postizanja mira i budućnosti zemlje“, kaže Balkić.

Zajednička komisija za ljudska prava, azil i izbjeglice Parlamenta BiH nije podržala rezoluciju. Tačnije, protiv su bili predstavnici iz RS. Razloge navodi predsjedavajuća Komisije i zastupnica SDS-a u državnom parlamentu Aleksandra Pandurević:

„Mislim da u ovoj zemlji svi trebaju da skinu odijela za sahrane i da počnu da se bave živima, a ne mrtvima. Bojim se da je Stranka za BiH povela rat između živih i mrtvih, što je rat u kome niko ne može profitirati ni ništa dobiti. Ja bih voljela da su oni nama danas ovdje predložili kako, recimo, da u Srebrenici otvorimo 300 ili 500 novih radnih mjesta“, navodi Aleksandra Pandurević.

Argumenti iznova isti

Paradoksalno je da BiH ni nakon 18 godina od počinjenog genocida, u najvišem zakonodavnom tijelu ne može da osudi genocid zbog osporavanja iz RS. Tim prije što je susjedna Srbija je smogla snage, ako ništa, da Deklaracijom pomene srebreničke žrtve, a predsjednik Tomislav Nikolić da izrazi pijetet upravo žrtvama ovog zločina:

„Kad je Skupština Srbije usvajala Deklaraciju o osudi teškog zločina u Srebrenici, baš tako se zove, to je jedan jedini put kad sam govorio stojeći u Skupštini Srbije – da stojim iz pijeteta prema žrtvama srebreničkim. Dakle, ja to nosim u duši“, rekao je Nikolić.

Iza ponovnog odbijanja usvajanja Rezolucije stoji politika koja ne želi priznati ono što je za čitav svijet činjenica, kaže još jedan član Komisije, zastupnik SDA Senad Šepić:

„Barem jedan od kolega je iskoristio taj termin - da preko 90 posto birača, građana u RS nije za to da se taj dio prihvati. Ja lično ne mogu da vjerujem u to. Bojim se eda smo u tom smislu zarobljeni u nekom okviru u kojem nas svjesno određeni, uticajni politički lideri i političke ličnosti u BiH drže u jednom kontekstu koji je zasnovan i baziran na podjelama i sukobima“, navodi Šepić.

Teško je nabrojati koja je ovo rezolucija po redu koja je doživjela fijasko. Argumenti su iznova isti, što otvara pitanje ima li smisla stavljati ovakav dokument na dnevni red ako ga se iznova i iznova odbija i od njega pravi teatar u zastupničkim klupama.

Osnivač Inicijative 1. mart Emir Suljagić, i sam preživjela žrtva genocida, kaže:

„Sve dok s druge strane stoje ljudi koji to tako tvrdoglavo poriču, s ove strane treba da postoje ljudi koji će to tako tvrdoglavo stavljati na dnevni red, uvijek i svuda i svaki put.“

Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH, smatra kako je sramotno da državni parlament digne ruku protiv osude genocida. Zajednički jezik, kaže, može se naći ako EU uslovi državu:

„Jer i za žrtve i za egzekutore je vrlo važna istina, i to suočavanje. Ovo što rade naši parlamentarci, treba da bude povod EU da jedan od uslova prijema BiH u EU bude usvajanje zakona o kažnjavanju negiranja, minimiziranja i tabuiziranja genocida - jer ovo je za žrtve dodatna bol, ovo je otvaranje novih rana“, kaže Fadila Memišević.

Još jedan propali pokušaj i još jedna sol na ranu žrtvama koje ni danas ne nailaze na razumijevanje upravo na teritoriju gdje su doživjeli i najveće patnje.
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG