Dostupni linkovi

logo-print
Politika, marketing i biznis bezobzirno se upliću u uređivačku politiku. Novinarsko društvo je nemoćno, a novinari, zbog brige za golu egzistenciju, umrtvljeni, bez solidarnosti i volje da se tome odupru.

Utjecaj politike na medije stalno je prisutan, samo su „tehnike“ sofisticiranije, ističe novinar i nekadašnji urednik Feral Tribune-a, Viktor Ivančić.

„Demokracija služi, između ostalog, i za zametanje tragova. Više nije toliko nužno nasrtati direktnom političkom silom na medije, a nije ni toliko popularno, ali se jednakom snagom može nasrnuti kroz neke tzv. demokratske kanale, tako da se politička moć zapravo manifestira često kroz ekonomsku moć. S tim da su politička i ekonomska moć uglavnom dosta sparene”, navodi Ivančiić

Politika u Hrvatskoj manipulira medijima jer su vlasnici određenih medija interesno vezani uz politiku. Odnosno, njihovi drugi poslovi, koji nisu novinski biznis, vezani su uz političke odluke, političke protekcije i koncesije - naglašava i novinar Ivica Đikić, također bivši Feralovac, danas glavni urednik manjinskog tjednika Novosti.

„Taj utjecaj politike je vrlo jak i prisutan i vidimo ga zadnjih dana kada nijedan mainstream medij u Hrvatskoj ne prenosi priču o vrlo ozbiljnoj aferi u čijem je centru predsjednik republike Josipović. Sasvim sigurno je da politika vrlo utječe i da su vlasnici određenih privatnih medija uređivačke politike svojih medija prilagodili svojim privatnim interesima, koji nemaju puno veze sa novinarstvom i medijima“, ocjenjuje Đikić.

Naravno da politika manipulira i državnim medijima, ali vlasnici privatnih medija, kaže Đikić, igraju s politikom puno ozbiljniju igru.

„Njihov pritisak na uredništva redakcije, u smislu političke poslušnosti, odnosno služenja političkim interesima vlasnika je puno veći, ozbiljniji i agresivniji jer se tu maše i sa novinarskim egzistencijama, sa otkazima, viškovima i sa raznim drugim oblicima iživljavanja, koje danas privatni vlasnici provode nad novinarima”, objašnjava on.

Koliko je uplitanje politike i vezanje uz politiku na vlasti kobno za opstanak i vjerodostojnost novina, najbolje pokazuje sudbina zagrebačkog Vjesnika koji je pred gašenjem, upozorava doajen hrvatskog novinarstva Božo Novak, jedan od najuspješnijih direktora u povijesti izdavačke kuće Vjesnik.

„Danas je u novinarstvu mnogo gore nego onda. Onda ste imali samo jednu stranu. Bila je partija i politika, a danas, uz politiku, imate i vlasnike, i biznis, i marketing, a imate i zakulisne centre moći koji vam skinu glavu ako taknete u neke stvari”, ističe Novak.

Autor knjige „Hrvatsko novinarstvo u XX stoljeću“, 60 -tih godina prošlog stoljeća i predsjednik Saveza novinara Hrvatske i Jugoslavije, osobno je u socijalizmu, u dugom novinarskom stažu, iskusio uplitanje politike u medije.

„Sjećam se kad smo mi načeli Geneks. To je bilo veliko eksportno poduzeće vezano za obavještajne službe. Mene je tada direktor zvao na telefon i kaže - Slušaj, kad vi otkrivate te stvari, mi to završavam sa snajperistima. I onda je bilo tih stvari, ali smo se odupirali. Postojala je bolja klima da se novinari mogu oduprijeti. Ja sam morao Titu reći u brk - Nećemo podržati tvoj Zakon o medijima koji ugrožava slobodu. Hoćemo još demokratskiji. Novinari su sada ostavljeni sami sebi. Možda su sami krivi jer ne traže dovoljno saveznike i nisu dovoljno organizirani. Uvijek kažem – Čuvajte svoju organizaciju jer ona vam je posljednji bastion na koji ćete doći braniti profesiju”, naglašava on.

Inertno društvo

Mladen Maloča, novinar i posljednji urednik tjednika Danas, jednog od najuglednijih političkih tjednika 80-tih, koji je, za ono vrijeme, ali i današnje, neprocjenjivo pomaknuo granice medijskih sloboda, a ugasio se početkom 90-tih, uz Tuđmanovu rečenicu - Uništite to smeće, također misli da je današnja situacija, za slobodu medija i sudbinu novinara, teža nego li u bivšem sustavu.
Protest novinara Večernjeg lista, ožujak 2011.

Protest novinara Večernjeg lista, ožujak 2011.


„Kakav god bio onaj sistem, tada se razgovaralo sa ljudima i gledalo se u oči. Ja sada gledam ove mlade novinare kako trče za svim tim političarima. Ovi, leđima okrenuti, nešto promrmljaju, a oni to puštaju u centralne informativne emisije. U ono vrijeme, ne bih takvog čovjeka htio pustiti ni u novine, ni na televiziju. Upotrebljavaju glasnogovornike sa nekakvim nemuštim jezikom i frazama koje ne govore ništa. Društvo se jednostavno jednom inercijom kreće u pravcu u kojem žele određene interesne skupine. S te strane moram reći da je bilo, bez obzira na određene pritiske, više poštivanja profesije u ono vrijeme, nego što je to danas”, smatra Maloča.

Maloča se dobro sjeća političkih pritisaka partijskih komiteta u bivšoj državi. Uostalom, cijela redakcija Danas je, u jednom trenutku, bila smijenjena zbog raskrinkavanja ondašnjeg moćnika Petrinje i direktora Gavrilovića, Bore Mikelića, o čemu je u tekstu „Tajna zatvorenih lista“ pisala Jelena Lovrić, te razotkrila kako je Mikelić, dogovorom partijskih čelnika Milutina Blatića, Marijana Cvetkovića i Milke Planinc uspio ući u Centralni komitet:

„Tada smo Jožo Vlahović, prvi glavni urednik, zajedno sa Sovićem i sa mnom, osnivači Danasa, maknuti iz redakcija. Nismo bili bačeni na ulicu, ali jesmo u druge listove. Dražan Vukocolić i ja smo otišli u Start, Jožo Vlahović u Vjesnik. Neko je otišao za redaktora, neko u drugu rubriku, ali nije završio na ulici. Danas vlasnik kompanije jednostavno jednim potezom pera, čak i bez tog poteza, naredi da maknu nekoga i da mu otkaz bez rješenja”, navodi Maloča.

Božo Novak misli da bi novinari morali tražiti saveznike u nevladinim organizacijama, kako bi se lakše oduprli ekonomskim i političkim pritiscima.

I Mladen Maloča smatra da je sama novinarska profesija nemoćna i neorganizirana. U bivšem su joj sustavu, kaže, javnu potporu uvijek davali intelektualci, od Ljubljane do Makedonije.

„Današnja intelektualna atmosfera u Hrvatskoj nije takva. Danas nema iz tih krugova poticaja da se o stvarima kritički govori, da se o njima javno i žestoko argumentirano govori. To je ono što bitno nedostaje danas u Hrvatskom društvu. Naravno da se ova mlada generacija novinara, uz urednike koji uz dobre honorare slušaju gazde, boje napraviti korak dalje i pokrenuti neka pitanja koja su bitna i za društvo u cjelini, za funkcioniranje sistema”, ocjenjuje on.

Previše je tu i novinarske lojalnosti režimima i vladama, ali svojevrsne enklave otpora uvijek postoje, trenutno u nekim malim medijima i internetskim portalima, zaključuje Viktor Ivančić.

„Molim Boga da ih bude što više i vjerujem da će ih biti. Što više, nisam uopće pesimističan. Ima dosta ljudi kojima je puna kapa toga svega, a s druge strane, elektronski mediji i medijska infrastruktura je takva da se neke istine više ne mogu zaustavljati, čak i ako ne dolaze od novinara”, kaže on.

Na upit o nekom novom Feralu, Ivančić odgovara:

„Biti će, ali nećemo ga raditi mi. Neće ga raditi ista ekipa. Vidim niz nekih punktova koji prenosi vrlo sličan duh. Dakle, uopće ne sumnjam da će se javljati slični projekti takve vrste ili drugačije, ali sa sličnom vrstom naboja, kao što su danas u Beogradu E-novine ili Peščanik, kao što je to portal Slobodni filozofski u Zagrebu i tako dalje.”
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG