Dostupni linkovi

logo-print

Otišao je veliki demokrata i prijatelj BiH





Odlazak Vaclava Havela, uz najbolju volju da se predstavi drugačije, nije u BiH ostavio prevelik dojam, osim u intelektualnoj javnosti.

Većina ovdašnjih ljudi se i ne sjeća da je češki predsjednik, tada cijenjeni evropski uglednik, stupio u kontakt sa ovdašnjim državnim vrhom, a 1995., čak, došao u posjetu Sarajevu. Svjedoči Stjepan Kljuić, tadašnji član Predsjedništva BiH:

„Ja moram reći da je, prije svega, Vaclav Havel kao veliki humanista učinio potporu Bosni i Hercegovini kad je pozvao delegaciju Predsjedništva u
Prag. To je bilo mnogo prije njegove posjete Sarajevu. I moram vam kazati da je to bio jedan incident na češkom političkom planu – jer tadašnji predsjednik vlade Vaclav Klaus je bio Miloševićev prijatelj i nije uopće prihvatio dolazak bh. delegacije, tako da je nas Vaclav Havel ustvari krio i potpuno privatno primio, i mi smo bili smješteni u njegovoj rezidenciji 40 kilometara daleko od Praga. Čak nam nije češki predsjednik vlade ukazao počast da razgovara s nama.“

I Dino Mustafić, jamačno na ovim prostorima najtraženiji reditelj, svog je pozorišnog sudruga imao sreću susresti čak dva puta:

„Jednom je to bilo vrlo emotivno i dramatično - kada je Vaclav Havel dolazio u Sarajevo tokom opsade, u vrijeme ratnih okolnosti, i bio sam mu domaćin u Kamernom teatru 55 kada se izvodila premijerno njegova predstava
Havel je uvijek govorio o važnosti očuvanja BiH kao multikulturalne i multietničke zemlje.
v
ernisaž i audijencija, a potom imao razgovor sa građanima Sarajeva. Mislim da je za čovječanstvo vrlo tužan i težak odlazak Vaclava Havela jer je on bio istinski demokrata i reformator, bio je pravi disident nekadašnjeg Istočnoga bloka, bio je bespogovorni borac za ljudska prava i bio je veliki prijatelj BiH. Govorio je o BiH kao evropskoj ideji, govorio je o važnosti očuvanja BiH kao multikulturalne i multietničke zemlje. I moram reći da je Vaclav Havel jedna od rijetkih historijskih figura koji ne samo što govori iz svijeta umjetnosti nego je upravo on jedna od onih etičkih vertikala koje mogu da budu za primjer da politika ne mora uvijek biti prljavi i licemjeran posao.“

VIDEO: Česi odaju posljednju počast bivšem predsjedniku, Prag, 19. decembar 2011



Svoj prvi susret sa velikim piscem i filozofom, na privremenom radu u politici, dok je živ pamtiće doktor Miodrag Živanović, koji je ranije susretao Havela u njegovim dramskim tekstovima:

„Mi smo imali jedan kratak susret. On je pitao mene oko toga kako smo mi srušili zemlju, Balkan inače cijeli razoren itd., a da je Prag jako lijep grad – jer je to bila politika Čehoslovačke, a i prije toga i poslije toga Češke, da se odmah predaju ko god ih napadne. Havel mi je rekao: ’Mi smo na toj vjetrometini Evrope, što je veća nego Balkan. I mi pametno to radimo - mi se predamo, ovi budu pet, šest godina, odu, i sačuvali smo i objekte i zgrade, a da ne govorim i ljude, jer smo to pametno radili. A vi na Balkanu samo ratujete.’“


Stjepan Kljuić, predratni novinar, ali i zvaničnik velike kuturne manifestacije MESS, kaže kako su im simpatije bile uzajamne. Još uvijek na svom stolu čuva prijateljevu sliku sa ucrtanim srcem, upozorava na jednu, javnosti nepoznatu, dimenziju Havelovog odnosa prema BiH:

„I kad je on došao u Sarajevo, ja sam bio njegov domaćin. Međutim, nažalost, on se razočarao u naše domaćinstvo i nakon izvjesnog vremena on je praktično digao ruke od Bosne, mada je uvijek ostao na našoj strani kao žrtvi fašizma i stalno je osuđivao ne samo politiku Slobodana Miloševića nego i Franje Tuđmana. Koliko je god bio antifašist, on je bio i za jednu normalnu, multinacionalnu Bosnu i uvjerio se da nije to baš tako sve kao što smo mi govorili, što je tačno. Međutim, kao što ni mi koji smo se borili za multinacionalnu i demokratsku Bosnu nismo mogli odustati od te borbe, ni Vaclav Havel nikada nije to u međunarodnim razmjerama naglasio, ali je bio duboko razočaran radom pojedinaca u BiH.“


Unatoč svemu, Vaclav Havel je ostao prijetelj ove zemlje, kao što je bio i prijatelj svim društvima koja su krenula u procese demokratizacije. Inače, za njega kažu kako je simbol ponovnog rađanja demokratije u Istočnoj Evropi. Provjeravamo kod doktora filozofije Miodraga Živanovića:

„Ali kasnije je on, zapravo, postao jedan simbol borbe za ljudska prava. On je takav jedan čovjek ili lik koji je pokušao da uradi nešto što bi bilo temelj onoga što se zove zapadna demokratija. I on je zapravo Češku poveo na taj put. Ostavio je taj jedan temelj ili putokaze drugima, što je još važnije, da treba tako raditi. Da li će njegovi nasljednici, ne mislim formalno samo na funkciju nego inače ljudi koji na taj način posmatraju svijet, život, slobodu kao temelj demokratije, a trebali bi preuzeti neke od uputa Vaclava Havela.“

Dino Mustafić izriče ključnu riječ kad je ovaj velikan evropske, pa i planetarne misli u pitanju. O odgovornosti je riječ, osobini koja tako uporno izbjegava ovu tužnu Zemlju:

„Mislim da je upravo primjer Vaclava Havela jedan od onih primjera koja je odgovornost intelektualca, koja je odgovornost umjetnika, koja je odgovornost filozofa, naučnika. U ovakvim vremenima u kakvim mi živimo danas u BiH se traži vrlo jasan politički stav i traži se vrlo jasan angažman, koji ne mora nužno biti u politici, ali mora biti društveno aktivan. Nažlost, moram reći da je najveći dio naše zajednice uglavnom vrlo oportun jer je korumpiran.“



Pismo Vaclava Havela liječnicima BiH i Češke

Vaclav Havel poslednji put je krajem novembra poslao pismo bh. doktorima koji rade Češkoj i koji su prije tri sedmice svojim bh. kolegama organizovali skup u Sarajevu na kojem su razmijenjivali svoja znanja. Pročitajte prevod pisma:

Dragi prijatelji,

Ne bih se obraćao vašem profesionalnom medicinskom skupu, da nisam bio
u devedesetim godinama svjedokom tužne sudbine i događaja s kojima su se suočili kako ljekari tako i građani BiH.

Vrlo žive su mi slike tog vremena.

Na jednoj strani imao sam detaljna izvješća od prijatelja koji su među vama prisutni ovdje, a na drugoj strani sam bio svjedokom bezbrojnih političkih debata, kako tu situaciju riješiti.

Europa ima tisuće diplomata i stručnjaka obrazovanih na prestižnim sveučilištima, koji su trebali pratiti cijelu situaciju i dati znak za alarm na vrijeme.

No kad su izašli tenkovi, bilo je kasno, a mi smo se samo bespomoćno pitali gdje su svi ti stručnjaci bili, zašto nitko nije bio u stanju spriječiti rat.

Uvjeren sam da za vašu struku vrijedi isto što i za političare i diplomate. No, prepoznati problem na vrijeme i riješit ga u korjenu, je najteži zadatak uopće.

Uostalom, kako prepoznati i pripremiti se za nešto što se nikada nije prije desilo? Kako prepoznati da ono što se sad događa negdje može dovesti do nečeg zlokobnog. To je vrlo teško.

Znamo to kao političari, znate to kao lječnici, znamo to kao građani.

Želim vam da budete u svojim dijagnozama uspješniji nego što smo bili tada mi.

Vaš

Vaclav Havel
XS
SM
MD
LG