Dostupni linkovi

logo-print

Ošve: Selefije kupuju kuće stanovnika srpske nacionalnosti


Selefije u selu Ošve

Selefije u selu Ošve

Rijetki povratnici u selo Ošve kod Maglaja negoduju zbog prodaje imanja pripadnicima selefijskog pokreta. U ovom zabačenom selu prije rata u Bosni i Hercegovini je živjelo oko 140 porodica srpske nacionalnosti. Do danas se u svoje domove vratila tek nekolicina povratnika. Svi stanovnici kažu da u selu nema međunacionalnih tenzija. Pripadnici selefijske zajednice negiraju i medijske navode da je na jednoj kući postavljena zastava takozvane Islamske države.

U selo Ošve, koje je desetak kilometara udaljeno od Maglaja, stiže se makadamskim putem kroz šumu. Uz cestu su postavljeni improvizovani putokazi koji navode putnike ka ovom zabačenom selu.

Selo Ošve, foto: Arnes Grbešić

Selo Ošve, foto: Arnes Grbešić

Na ulazu u Ošve nalaze se srušene kuće u kojima su prije rata u BiH živjeli ljudi srpske nacionalnosti. Ošve su danas jedno od mjesta u BiH u kojem postoji selefijska zajednica. Njeni pripadnici ne prihvataju da ih se tako zove, već za sebe kažu da su Bošnjaci, odnosno Muslimani. Među njima je i Enver Spahić, koji je prije rata oko 40 godina živio u Prnjavoru.

"Doselio sam iz Kanade. Imao sam tešku saobraćajnu nesreću. Izgubio sam ženu u prvom braku u saobraćaju i onda sam tu došao živjeti", navodi Spahić koji u Ošvama živi tri godine.

Kuću i zemlju Spahić je kupio od vlasnika srpske nacionalnosti. Živi sa suprugom koja nosi nikab i čije je tijelo potpuno prekriveno.

"Evo i ovaj moj komšija Srbin, koji živi nekih 50-70 metara dole, dobro se pazimo, slažemo, ispomažemo se kad čovjeku nekad nešto zatreba i tako", dodaje Spahić.

Enverov prvi komšija je Blagoje Vidović koji se ovdje vratio prije 13 godina. Prije toga je živio i radio u Njemačkoj u koju je zbog posla otišao 1969. godine. Kaže da sa novim stanovnicima nema nikakvih problema.

Blagoje Vidović, foto: Arnes Grbešić

Blagoje Vidović, foto: Arnes Grbešić

"Mi smo prije živjeli u selu Oruče, to je bilo kao jedna familija, a sada ovdje pojedini mi se jave, a drugi ne. Baš to mene briga. I meni je svejedno, neću ni ja", priča Vidović.

U Ošvama su prije rata u Bosni i Hercegovini živjele 142 porodice srpske nacionalnosti.

Blagoje kaže da je tada u zgradi, sada planinarskom domu, nekad bila osnovna škola. Do danas su se ovdje vratile tek četiri porodice.

Ostali predratni stanovnici koje smo sreli nisu pristali na razgovor. Blagoje Vidović ističe da bez bilo kakvog straha živi u svojoj kući.

"Mene ništa nije strah. Ja više ne zaključavam ni kuću i mirno legnem da spavam", ističe Vidović.

Pored nekolicine Srba, u Ošvama živi desetak porodica bošnjačke nacionalnosti. Ovi ljudi kažu da se uglavnom bave poljoprivredom. Sade voće i povrće, te gaje stoku.

Iz Sanskog Mosta se ovdje prije dvije i po godine doselio i Nermin Beka koji je prije rata živio u Banjaluci.

Selo Ošve, foto: Arnes Grbešić

Selo Ošve, foto: Arnes Grbešić

"Pa zato što su braća tu započela da žive. Tu smo zajedno. Niko nikog ne dira. Imamo tu komšije pravoslavce, sa njima smo u lijepim odnosima", kaže Beka.

Beka dodaje da se ovdje lakše može osigurati sredstva za svoj i život ostalih članova porodice.

"Gdje god odeš u firmu da tražiš posao i objasniš da ti je potrebno da klanjaš podne ili ikindiju-namaz, deset minuta da odgodiš, da namiriš sahat, neće ti dozvoliti. Nije nama niko rekao da ne možeš raditi, nego kaže, eto javićemo ti, čućemo se, kontaktiraćemo vas, a djecu ti moraš hraniti, moraš se boriti", navodi Beka.

Ovo maglajsko selo sa druge strane se povezuje sa odlaskom državljana Bosne i Hercegovine na ratišta u Siriju i Irak.

Izet Hadžić, porijeklom iz okoline Maglaja i koji važi za neformalnog vođu selefijske zajednice u Ošvama, ističe kako mu nije poznato da povratnici sa stranih ratišta kupuju zemljišta u Ošvama, dok je potvrdio da je ovdje kupio zemlju Harun Mehičević za kojeg se tvrdi da predstavlja bezbjednosni problem u Australiji.

Izet Hadžić, foto: Arnes Grbešić

Izet Hadžić, foto: Arnes Grbešić

"On je uzeo manje imanje, to je bilo prije nekih par godina. Nikad ja više, Allahom se kunem, nisam vidio tog čovjeka", riječi su Hadžića.

Jedan od rijetkih stanovnika srpske nacionalnosti Blagoje Vidović ističe da ne podržava to što nekadašnji stanovnici ovoga sela prodaju svoja imanja.

"Ne valja to, uzeli su i na tuđe otišli, a svoje prodaju za onu koru hljeba. Ono su prosjaci. Treba biti čovjek i svoje čuvaj. Mogu i ja ići. Ja imam još papire tamo, u Njemačkoj sam radio, ja mogu ići, sad sam bio prvog aprila, ali hoću ostati ovdje", priča Vidović.

Ovdje je prvi plac kupio Izet Hadžić, nekadašnji gitarista. Priča da je kao muzičar obišao mnoge zemlje bivše Jugoslavije, te da je nakon rata promijenio način života.

I Hadžić, kao i ostali stanovnici nesrpske nacionalnosti sa kojima smo razgovarali, tvrdi da ne podržava odlazak bh. državljana na strana ratišta.

Ispred samo jedne kuće vidjeli smo zastavu sa arapskim slovima. Čovjek koji ju je istakao nije pristao na razgovor. Nermin Beka i Izet Hadžić navode da ta zastava na istom mjestu stoji već nekoliko godina i da ne predstavlja nikakav simbol takozvane Islamske države Iraka i Levanta (IDIL).

"Ja nisam te ideologije. To što se dešava tamo, što ubijaju muslimane, to nema veze sa nama, sa mnom. Evo vidite i snimite, slobodno ako hoćete, gdje su te zastave IDILA. Ima li ih? Zastava IDIL-a, striktno, njihova zastava, je ona sa onim pečatom", kaže Nermin Beka.

"Vidjeli ste sami da nije, snimite je, možete je snimiti, to nije zastava IDIL-a koju IDIL sad koristi", dodaje Izet Hadžić.

Ljudi sa kojima smo razgovarali u Ošvama kažu da nikad nisu imali problema sa policijom, kao i da u ovom selu nije zabilježen nijedan incident na međunacionalnoj osnovi.

  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG