Dostupni linkovi

Vidaković: Oni koji žele bolje sutra u BiH još su u manjini


Miladin Vidaković
Miladin Vidaković
Koliko ima ravnopravnosti u BiH, zašto se ne čuje glas nevladinog sektora, te da li je vrijeme da umjesto priče o suživotu i pomirenju to počne i živjeti, za RSE govori Miladin Vidaković, predsjednik Srpskog građanskog vijeća - pokret za ravnopravnost.

RSE: U nazivu Srpsko građansko vijeće (SGV) stoji Pokret za ravnopravnost. Ova godina obilježena je pokušajima da se stvori maksimalna neravnopravnost građana u BiH, bar na političkoj sceni.

Vidaković: Neravnopravnost, nažalost, u BiH još uvijek postoji. Mi smo poslije desetak godina našega rada od konstituisanja u naš naziv ugradili Pokret za ravnopravnost – upravo u želji da čak u SGV uđu i predstavnici drugih naroda i ostali naravno. Puno BiH kasni u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda, pa i tih prava koja zaslužuje svaki naš građanin, bez obzira na nacionalnost. I mi i još neke NVO činimo napor, ali još uvijek očigledno nedovoljan, da stanje mijenjamo. To ide jako teško i sporo.

RSE: Kako doživljavate ove političke pokušaje da se građani učine što neravnopravnijim?

Vidaković: To je odraz jednog stanja u zemlji i želje jednog broja i lidera i političkih stranaka da zadrže postojeće stanje jer im to odgovara. Ne mislim da su svi isti, ali oni koji žele zaista i ravnopravnost i bolje sutra u BiH još uvijek su u manjini i argumentima koje imaju ne mogu da pobijede one koji su doveli do stanja kakvo jeste - i to onoga koje je bilo ratno i nanijelo svo zlo građanima BiH, a i poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Sva nastojanja progresivnih snaga, a ima takvih i u NVO i u političkim strankama, još uvijek su neuspješna.

RSE: Ovo se nadovezuje na jedan od ciljeva SGV, odnosno na vašu intenciju da implementirate amandmane koji spriječavaju građane BiH da budu nejednaki. Koliko je vaš glas moćan?

Vidaković: Nažalost, nije dovoljno moćan, ali trebalo bi se sjetiti da je u ratu baš SGV krenulo sa inicijativom o ravnopravnosti naroda. U početku sa ravnopravnosti srpskog naroda u Federaciji BiH, a onda hrvatskog i bošnjačkog i srpskog naroda na cijelom prostoru BiH. Dugo je trajao proces da se ustavnim amandmanima promijeni stanje i formalno dovedu u ravnopravnost ta tri naroda – iako ona ni danas nisu ravnopravna, Srbi u Federaciji, a Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj. Dakle, u ustavima se formalno nije gotovo ništa ili beznačajno se malo promijenilo. Tako da ni danas, u ovim mirnim uslovima, to ne ide baš lako. SGV – pokret za ravnopravnost čini napor da u miru - ako se uopšte ovo stanje kakvo je sada tako može zvati – mijenja, utiče i pomakne stanje u odnosu na ono kakvo je sada. Imali smo i rasprave o ustavnim amandmanima na Ustav Federacije. Čekamo prijedlog od strane Ustavne komisije iako smo svjesni da bez potpune promjene Ustava BiH nema pravih rezultata, ali cijenimo da put od Federacije ka državi je dobar jer je dosadašnja praksa na promjeni Ustava BiH pokazala se kao nepotpuna, nedovoljna - sjećamo se aprilskih amandmana, sjećamo se butmirskog, prudskog i mnogih drugih dogovora. Dakle, da idemo postepenim putem, da mijenjamo Ustav Federacije, pa onda države, a očigledno je da treba puno toga i u ustavima promijeniti.

RSE: I danas, nakon skoro 20 godina otkako je rat završio mi govorimo suživotu, pomirenju, toleranciji. Mislite li da smo se otuđili od onih stvarnih, i u BiH normalnih okolnosti da svi živimo zajedno?

Vidaković: Teško je vratiti BiH, pa čak i njen glavni grad, Sarajevo, u stanje kakvo je bilo prije rata iz puno razloga. Između ostalog, što nacionalne stranke, koje uglavnom imaju vlast u ovoj državi, pa i u Federaciji, to ne žele. Očigledno svako želi da ima svoju prćiju, svoj dio, da vlada jednim brojem ljudi. A kako je tim ljudima, to je drugo pitanje. Očigledno ni građani ne mogu da prepoznaju da je to lažno i da samo donosi zlo.

RSE: Zašto niste jači u svom glasu? Pri tome mislim i na vas i na Hrvatsko narodno vijeće i na Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Zašto vas nema nigdje?

Vidaković: Teško je nama dati odgovor zašto nas nema ili zašto nismo dovoljno glasni. Još uvijek nisu stvoreni uslovi da civilni sektor - dakle i NVO i mi kao takvi - može puno odlučivati. Način odlučivanja u ovoj zemlji nije još dostigao onaj stepen demokratije da može imati značajniji uticaj. Mi mislimo da se bavimo pravim pitanjima. Poneko nas i sasluša, ali realizacije ovih naših zaključaka i prijedloga ima vrlo malo.

RSE: Je li to zato što bi nam onda svima bilo malo bolje?

Vidaković: Vjerovatno. A sada je samo jednoj nekolicini ljudi ili grupa bolje.
XS
SM
MD
LG