Dostupni linkovi

logo-print

Hag: Održana rasprava o žalbi Gotovine i Markača na presudu


Ante Gotovina i Mladen Markač pred sudom u Hagu, 14. svibanj 2012.

Ante Gotovina i Mladen Markač pred sudom u Hagu, 14. svibanj 2012.

Na Haškom sudu održana je žalbena rasprava u slučaju protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, osuđenim na 24, odnosno 18 godina zatvora zbog zločina počinjenih tijekom i nakon operacije Oluja 1995.godine.

U prvom dijelu cjelodnevne rasprave, koja je trajala od 9 ujutro do 18.30 navečer, timovi branitelja su napali su zaključke Raspravnog vijeća koje je nepravomoćno osudilo njihove klijente zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) protjerivanja civila srpske nacionalnosti s područja tzv.Krajine na području Hrvatske.

Posebno u vezi zaključka o pravilu pada granate 200 metara od vojnog cilja, uz tvrdnje kako ta udaljenost nije nikakav prihvaćeni standard, već da ga je „Raspravno vijeće samo uvelo i odredilo kao takvo“.

Naime u argumentaciji obrane se ustvrdilo kako se ciljeve gađalo s udaljenosti od 26 kilometara te da je prema svim vojnim standardima prihvaćena pogreška veća od 200 metara.

Prema riječima branitelja Luke Mišetića u presudi je navedeno kako je 1200 projektila palo na urbana područja Knina, iako tijekom suđenja tužiteljstvo nije pružilo ni jedan dokaz o civilnim žrtvama i masovnom razaranju civilnih objekata.

Prema obrani, ukoliko bi se prihvatilo pravilo o 400 metara pogreške, što su naveli neki vojni svjedoci, vidjelo bi se da je 95 posto projektila palo na vojne ciljeve, dok se u ostalih 5 posto radilo o „pogreškama u gađanju“.

Odvjetnici Ante Gotovine, Gregory Kehoe i Luka Mišetić

Odvjetnici Ante Gotovine, Gregory Kehoe i Luka Mišetić

„Da je Raspravno (prvostupanjsko vijeće) prihvatilo standard od 400 metara, Lesijev standard (svjedok optužbe Andrew Leslie, načelnik UNCRO-va stožera; nap.a.), zaključilo bi da je samo 13 od 1200 ispaljenih granata, odnosno samo 1 posto, palo od margine pogreške Hrvatske vojske (HV).“, argumentirao je Mišetić.

U zaključku argumentacije obrane zatraženo je od Žalbenog vijeća se odbace zaključci Raspravnog (prvostupanjskog) vijeća o sudjelovanju optuženih u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) „čak i ako je on postojao“.

Tijekom replike tužitelj Douglas Stringer iznio je drugačije viđenje na granatiranje gradova na području tzv. Krajine, navodeći kako su pogođeni i vojni i civilni ciljevi. Prema Stringeru, da su napadi bili nasumični sa ciljem protjerivanja, moglo se zaključiti i prema zapovjedima hrvatskih snaga, a ponašanje prema civilima srpske nacionalnosti nakon same operacije Oluja to dodatno potkrijepljuje.

„Nekolicina srpskih civila koji su ostali na licu mjesta nakon granatiranja, bili su uglavnom oni koji su bili previše stari ili slabi da pobjegnu. Tijekom sljedeća dva mjeseca ovi nesrećnici su bili meta neobuzdanog vala zločina i odmazde u rukama osoba potčinjenih Gotovini i Markaču. Tijekom tog vremena Gotovina i Markač nisu poduzeli nikakve mjere da stave točku na ta kaznena djela“, naveo je Stringer.

Brijunski sastanak

U argumentaciji obiju strana, kao najveći inkriminirajući faktor spomenut je i „Brijunski sastanak“ na kojem je temeljem prvostupanjske presude - hrvatski državni i vojni vrh razgovarao o napadu na civile srpske nacionalnosti kako bi ih se potaklo na odlazak s područja tzv. Krajine.

Obrana je razgovor o odlasku civilnog stanovništva zajedno sa srpskim snagama objasnila okolnostima prethodne operacije Bljesak (1.5.1995.godine oslobađanje oko 500 km teritorija zapadne Slavonije od strane HV-a, ponovno povezivanje autoceste Zagreb-Lipovac) u zapadnoj Slavoniji.

Pri tom je branitelj Mišetić kao razlog odlaska stanovništva za vrijeme Oluje naveo naređenje vođe krajinskih Srba Milana Martića, a ne plan hrvatskog državnog vrha, razmatran na Brijunima.

„Vojni zapovjednici ovdje razgovaraju – što da radimo ako civilno stanovništvo odluči masovno otići kao što su to učinili prije 60 dana. To je diskusija. Zaključak je – pustimo civile da odu. Jer što je alternativa? Da civile zarobimo u ratnoj zoni, da ih okružimo? Da natjeramo vojsku da se bori za svoje civile?“, obrazlagao je Mišetić stajalište koje Raspravno vijeće nije uzelo u obzir.

(Audio snimka spornog sastanka državnog i vojnog vrha na Brijunima pred samu „Oluju“)



Rasprava se završila obraćanjem osuđenika u prvom stupnju – Gotovine i Markača, kako bi odbacili optužbe za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja.

Time je suđenje postalo i službeno zaključeno, nakon 4 godine od početka. Prema dosadašnjoj praksi, konačna presuda Žalbenog vijeća, pod predsjedanjem suca Theodora Merona, može se očekivati krajem ove ili početkom sljedeće godine.




Sudnica je bila popunjena posjetiteljima zbog velike pažnje hrvatskih medija i javnosti, a viđene su, osim mnoštva novinara i neke javne osobe poput glumca Gorana Višnjića.

Markač i Gotovina su prvostupanjski osuđeni po 8 točaka optužnice. Za 1. progon kao zločin protiv čovječnosti, 2. deportacija kao zločin protiv čovječnosti, 4. pljačka javne i privatne imovine kao kršenje zakona i običaja ratovanja, 5. razaranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja, 6. ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti, 7. ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, 8. nečovječna djela kao zločin protiv čovječnosti , 9. okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja. Nisu krivi prema točki 3. nečovječna djela prisilnog premještanja kao zločin protiv čovječnosti.
  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

XS
SM
MD
LG