Incidenti i nesreće u željezničkom prevozu u Crnoj Gori nijesu rijetka pojava što zbog ljudskog faktora što zbog zastarjele infrastrukture. Još od tragedije kod Bioča nadležni obećavaju modernizaciju pruge ali čini se da osim kupljena tri nova voza nije mnogo toga urađeno jer da jeste vozovi ne bi kasnili sedam i više sati kao što je bio i najnoviji slučaj voza na pruzi Beograd - Bar koji je na odredište stigao nakon 32 sata avanture koju će putnici zasigurno dugo pamtiti. To je ponovo pokrenulo pitanje odgovornosti za ovaj i druge incidente na crnogorskoj pruzi.
Putnici famoznog voza putovali su dakle cijelih 32 sata.
Kako je sve počelo prepričava za RSE Nenad Stanisavljević iz Železnica Srbije.
"Voz je već u startu, sa stanice u Beogradu kasnio 70 minuta, a nakon toga je zaustavljen u železničkoj stanici Bela Reka jer je konstatovano da je vagon koji služi za prevoz automobila u kvaru. Stručna služba izašla je na teren, popravila vagon i voz je nastavio dalje."
Ali nije daleko stigao. Pokvario se u Barajevu, gdje je ostao do sedam ujutro, a u Kolašin stigao je tek u utorak uveče u 23 sata. Tada je počela još veća muka putnika, jer su ubrzo opet stali u tunelu kod Kolašina i tu ostali gotovo sedam sati. Tek oko 23 sata u utorak su krenuli za Podgoricu iz Kolašina, a na odredište su stigli već potpuno iscrpljeni u srijedu ujutro u četiri.
Direktorica sektora za međunarodni saobraćaj u preduzeću Željeznice Crne Gore Rajka Marinović kaže da će o tome ko je i da li je odgovoran za situaciju koja se dogodila u utorak uveče odlučivati izvršni direktor Milojica Zindović. Marinović kaže da su oni uspjeli da dođu do putnika, organizuju autobuski prevoz a prethodno da im obezbijede hranu i piće tokom sedam sati koliko su bili u vozu.
"U dijelu odgovornosti tu je izvršni direktor koji će vjerovatno da poradi na tome. Ja sam ovdje bila jutros do četiri sata i svoj sam posao uradila najbolje što sam mogla i znala. Nama je u ovom slučaju bila najvažnija bezbjednost putnika. Znači, već kada je voz kasnio toliko mi smo pokušali da to uradimo kvalitetno.“
Izvršnog direktora Zindovića nijesmo uspjeli da dobijemo iako nam je iz njegove kancelarije obećano da će nas pozvati.
I dok je ministar saobraćaja Srbije Aleksandar Antić od srbijanske željeznice zatražio objašnjenje zašto je voz ka Crnoj Gori kasnio 32 sata, iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva CG, i pored upućenog dopisa, nije stigao odgovor na pitanje da li će tražiti odgovornost nadležnih u Željeznici zbog sinoćnjeg višesatnog kašnjenja voza na pruzi kod Kolašina.
Saobraćajni stručnjak Vladeta Radović za RSE kaže da je takozvana viša sila, floskula koja se ponavlja u većini slučajeva kašnjenja vozova samo izgovor onih koji godinama ništa ne ulažu u tehničku opremljenost i osposobljenost crnogorske željeznice:
“Sve je što se kvaliteta i odgovornosti tiče poremećeno. Mnogima se u zavisnosti od toga ko su i što su kroz prste gleda kada naprave propuste. Mi se previše često pozivamo na višu silu ali čak i tu višu silu rješava tehnička strana, ali u ovoj državi mnoge druge stvari su važnije od toga. Tehnička opremljenost i osposobljenost u željezničkom saobraćaju jednostavno nijesu na dnevnom redu i niko ih ne pominje. Ako se i nađu sada neki ljudi koji rješavaju taj problem evidentno je da ga oni površno rješavaju.”
Pitali smo putnike na stanici u Podgorici kako komentarišu najnovije kašnjenju voza iz Beograda i sedmosatni zastoj kod Kolašina ali i druge situacije u kojima su putovali više sati na relativno kratkim relacijama:
Da su za brojne incidente i nesreće u željezničkom saobraćaju do sada odgovarali samo oni koji se nalaze na najnižim pozicijama u lancu odgovornosti, a da su oni na najvišim pozicijama ostali nedodirljivi, pokazuju i slijedeći slučajevi.
Naime, prije sedam dana u željezničkoj stanici Ostrog, na pruzi Podgorica – Nikšić samo pukim slučajem i velikom srećom nije došlo do sudara dva nova voza koji su nedavno kupljeni u Španiji. Voz iz pravca Nikšića, kojim je upravljao Nebojša Vučinić, u stanicu Ostrog ušao je na crveno svjetlo i pravo je čudo kako na njega nije naletio voz kojji je dolazio iz pravca Podgorice, koji je imao zeleni signal, odnosno otvorenu prugu.
Mašinovođa je suspendovan, a disciplinski će odgovarati i otpravnici vozova u stanicama Nikšić i Podgorica.
No, kao najcrnji dan u istoriji crnogorske željeznice ipak će ostati 23. januar 2006. godine kada je 47 putnika poginulo i 200 povrijeđeno u teškoj željezničkoj nesreći koja se dogodila kod Bioča kada je lokalni putnički voz, koji je saobraćao između Bijelog Polja i Podgorice, iskliznuo iz šina. Teška nesreća uzrokovana je, prema jednim izvještajima, kvarom elektromotorne garniture, a prema drugim neispravnošću kočionog sistema.
Kao jedini odgovorni za tragediju, mašinovođa Slobodan Drobnjak osuđen je na šestogodišnju zatvorsku kaznu dok su tadašnji direktori u Željeznici oslobođeni odgovornosti.
Putnici famoznog voza putovali su dakle cijelih 32 sata.
Kako je sve počelo prepričava za RSE Nenad Stanisavljević iz Železnica Srbije.
"Voz je već u startu, sa stanice u Beogradu kasnio 70 minuta, a nakon toga je zaustavljen u železničkoj stanici Bela Reka jer je konstatovano da je vagon koji služi za prevoz automobila u kvaru. Stručna služba izašla je na teren, popravila vagon i voz je nastavio dalje."
Ali nije daleko stigao. Pokvario se u Barajevu, gdje je ostao do sedam ujutro, a u Kolašin stigao je tek u utorak uveče u 23 sata. Tada je počela još veća muka putnika, jer su ubrzo opet stali u tunelu kod Kolašina i tu ostali gotovo sedam sati. Tek oko 23 sata u utorak su krenuli za Podgoricu iz Kolašina, a na odredište su stigli već potpuno iscrpljeni u srijedu ujutro u četiri.
Direktorica sektora za međunarodni saobraćaj u preduzeću Željeznice Crne Gore Rajka Marinović kaže da će o tome ko je i da li je odgovoran za situaciju koja se dogodila u utorak uveče odlučivati izvršni direktor Milojica Zindović. Marinović kaže da su oni uspjeli da dođu do putnika, organizuju autobuski prevoz a prethodno da im obezbijede hranu i piće tokom sedam sati koliko su bili u vozu.
"U dijelu odgovornosti tu je izvršni direktor koji će vjerovatno da poradi na tome. Ja sam ovdje bila jutros do četiri sata i svoj sam posao uradila najbolje što sam mogla i znala. Nama je u ovom slučaju bila najvažnija bezbjednost putnika. Znači, već kada je voz kasnio toliko mi smo pokušali da to uradimo kvalitetno.“
Izvršnog direktora Zindovića nijesmo uspjeli da dobijemo iako nam je iz njegove kancelarije obećano da će nas pozvati.
I dok je ministar saobraćaja Srbije Aleksandar Antić od srbijanske željeznice zatražio objašnjenje zašto je voz ka Crnoj Gori kasnio 32 sata, iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva CG, i pored upućenog dopisa, nije stigao odgovor na pitanje da li će tražiti odgovornost nadležnih u Željeznici zbog sinoćnjeg višesatnog kašnjenja voza na pruzi kod Kolašina.
Saobraćajni stručnjak Vladeta Radović za RSE kaže da je takozvana viša sila, floskula koja se ponavlja u većini slučajeva kašnjenja vozova samo izgovor onih koji godinama ništa ne ulažu u tehničku opremljenost i osposobljenost crnogorske željeznice:
“Sve je što se kvaliteta i odgovornosti tiče poremećeno. Mnogima se u zavisnosti od toga ko su i što su kroz prste gleda kada naprave propuste. Mi se previše često pozivamo na višu silu ali čak i tu višu silu rješava tehnička strana, ali u ovoj državi mnoge druge stvari su važnije od toga. Tehnička opremljenost i osposobljenost u željezničkom saobraćaju jednostavno nijesu na dnevnom redu i niko ih ne pominje. Ako se i nađu sada neki ljudi koji rješavaju taj problem evidentno je da ga oni površno rješavaju.”
Pitali smo putnike na stanici u Podgorici kako komentarišu najnovije kašnjenju voza iz Beograda i sedmosatni zastoj kod Kolašina ali i druge situacije u kojima su putovali više sati na relativno kratkim relacijama:
Da su za brojne incidente i nesreće u željezničkom saobraćaju do sada odgovarali samo oni koji se nalaze na najnižim pozicijama u lancu odgovornosti, a da su oni na najvišim pozicijama ostali nedodirljivi, pokazuju i slijedeći slučajevi.
Naime, prije sedam dana u željezničkoj stanici Ostrog, na pruzi Podgorica – Nikšić samo pukim slučajem i velikom srećom nije došlo do sudara dva nova voza koji su nedavno kupljeni u Španiji. Voz iz pravca Nikšića, kojim je upravljao Nebojša Vučinić, u stanicu Ostrog ušao je na crveno svjetlo i pravo je čudo kako na njega nije naletio voz kojji je dolazio iz pravca Podgorice, koji je imao zeleni signal, odnosno otvorenu prugu.
Mašinovođa je suspendovan, a disciplinski će odgovarati i otpravnici vozova u stanicama Nikšić i Podgorica.
No, kao najcrnji dan u istoriji crnogorske željeznice ipak će ostati 23. januar 2006. godine kada je 47 putnika poginulo i 200 povrijeđeno u teškoj željezničkoj nesreći koja se dogodila kod Bioča kada je lokalni putnički voz, koji je saobraćao između Bijelog Polja i Podgorice, iskliznuo iz šina. Teška nesreća uzrokovana je, prema jednim izvještajima, kvarom elektromotorne garniture, a prema drugim neispravnošću kočionog sistema.
Kao jedini odgovorni za tragediju, mašinovođa Slobodan Drobnjak osuđen je na šestogodišnju zatvorsku kaznu dok su tadašnji direktori u Željeznici oslobođeni odgovornosti.
