U Hrvatskoj je započelo raščišćavanje potopljenih područja i kuća, a sve operativne aktivnosti koordinira posebno oformljeni Državni stožer za zaštitu i spašavanje, sa sedištem u Županji. Prema prvim neslužbenim podacima, čak 60-70 odsto kuća nije sigurno za život, ili je srušeno, pa bi obnova mogla trajati mesecima.
„Ja nemam u kući ništa za iskoristiti više. Znači, sve moramo baciti. Sada, kada dođu procjenitelji iz Vlade, oni će ocijeniti da li to treba rušiti ili se zidovi mogu isušiti. Ja ću prihvatiti i jedno i drugo. Kako bude svima, tako će biti i meni. Bitno je da je živa glava. Idemo iz početka, ne smijemo klonuti duhom, tako da, biće kuća.“
„Ja kao općinski načelnik potpisujem i puštam ljude koji hoće da vide svoje kuće. Neki mogu ući unutra, neki pogledaju samo sa ceste jer još ima visine vode od metar do dva u nekim ulicama, pa ne mogu ni ući. Međutim, svi dođu pa pogledaju. Svi do 19:00 moraju napustiti Gunju. Izlaze bez riječi, sa suzama u očima. Katastrofa, vjerujte.“
„Grad duhova, štakora i zmija.“
„Bilo koju stvar mogu nabaviti, ali fotografije, to više nikada ne mogu vratiti.“
Admir Omerović, Danijela Ljubež, Amira Omerović i načelnik općine Gunja, Hrvoje Lucić, telefonom su nam opisali aktualno stanje u teško stradaloj Gunji. Svi su smješteni po privatnim kućama u okolnim selima i mjestima, od Otoka do Vinkovaca, zahvalni poznatim i nepoznatim domaćinima, što su ih velikodušno primili.
Ovih dana, kaže načelnik Lucić, izbacuju hranu i meso iz škrinja i frižidera, a stručne ekipe i vatrogasci skupljaju i odvoze uginule životinje:
„Stanovništvo se vraća. Baca bijelu tehniku, frižidere, zamrzivače, sve to, zatim namještaj, parketi su svi dignuti u svim kućama. Krenule su komisije na teren, koje će odrediti koja se kuća mora srušiti. Do sada ima preko 40 kuća u Gunji koje su srušene u poplavama. Komisije će reći da li se još neka kuća mora rušiti, ili se može obnavljati. To je jedan veliki posao. “
Konačno je, nastavlja Lucić, povećan broj kamiona i ekipa koje čiste teren.
„Da li vjerujete da još u Gunji ima oko 400 uginulih životinja. Njihove lešine su sada najveći problem. Krave, svinje, toga još ima i to će još potrajati. Čak i kada se pojačaju ekipe, sigurno će još pet dana trebati da se to sve izvuče, a to je trenutno najveći problem, da ne bi došlo do zaraze“, objašnjava naš sagovornik.
Zaraza trenutno najveća prijetnja
Zdravstvena situacija je zasad stabilna, ističe doktorica Ankica Ilić iz Epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Županji. Svi članovi stručnih timova vojske, policije, vatrogasaca i volontera cijepe se zbog tetanusa, ali zarazom prijete i komarci i dobro je, kaže, što su, uz pomoć europskih fondova, dogovorena zaprašivanja iz zraka na poplavljenim područjima, istodobno u sve tri susjedne države.
„Prema epidemiološkoj situaciji, mi nismo u svim ovim danima i u svoj ovoj nevolji primijetili nikakvo povećanje, bilo kakvih bolesti, ni zaraznih, niti neko grupiranje, što bi ukazivalo na prijetnju epidemije. Sve ove mjere, koje se provode, su strogo preventivne mjere“, kaže Ilić.
U teško poplavljenim područjima Vukovarsko srijemske Županije i nešto lakše stradaloj Brodsko-posavskoj, svoje domove je, bježeći pred potopom, napustilo 11.000 ljudi, a poplavljeno je oko 4.500 kuća i objekata, većina do samog krova. Katastrofa nadilazi lokalnu razinu i zato je i osnovan Državni stožer koji koordinira sve službe u raščišćavanju i obnovi, ističe ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Jadran Perinić.
„Raščišćavaju se prometnice. Pere i dezinficira se. Cilj je, čim prije stvoriti uvjete da stanovništvo može doći do svojih kuća. Surađujemo sa procjeniteljskim komisijama, koje trebaju procijeniti štete, zatim HEP-om, koji treba priključiti struju. Rješavamo komunalni otpad. Znači, prvi koraci su već u sljedeća tri dana, a u idućih petnaestak dana moramo stvoriti elementarne uvjete da ljudi mogu doći i biti u svojim kućama, da mogu obavljati neke radove, a da izbjegnemo mogućnost eventualne zaraze ili nečega drugog“, ističe Perinić.
Država obećava donacije
Država će obnoviti kuće, li izgraditi nove, Vlada plaća i obnovu stočnog fonda, infrastrukture, novu sjetvu, udžbenike, izgubljene ili u poplavi uništene dokumente. Hrvatska elektroprivreda će financirati provjeru ispravnosti instalacija i priključaka za struju. Puna tri mjeseca država će donirati i 50 posto plaće za radnike čije se tvrtke nalaze na ugroženom području, a poljoprivrednicima će otpisati zakupnine i naknade za zakup zemljišta i ribnjaka.
Jadran Perinić podsjeća i na otvaranje javnih radova na sanaciji terena, na kojima će biti angažirano 945 nezaposlenih građana s poplavljenih područja, za što će dobivati minimalnu bruto plaću.
„Sve ovo što sada poduzimamo, što se konkretno radi na terenu, sve ide iz proračunskih sredstava Republike Hrvatske", kaže on. "Kasnije ćemo vidjeti. Mi očekujemo, nadamo se i ne vidimo razloga da ne uspijemo, posebno u kombinaciji sa ovim drugim stradalim područjima u susjednim zemljama, da podnesemo i zahtjeve u fondove solidarnosti, da se pokrije barem dio tih troškova. Naravno, puno će značiti i sve donacije, kojih nije malo. Tu je i solidarnost građana Republike Hrvatske, koji su već javno prikupili vrlo značajna sredstva. Mislim da će sredstva iz tih nekoliko izvora biti više nego dostatna da se, ne samo normalizira život, nego da se ljudima vrati ono što su izgubili. U grubom možemo reći, iz onog što sam vidio na terenu, nekih osam posto objekata će doista trebati temeljitu rekonstrukciju, da ne kažem možda i rušenje i građenje novih objekata.“
Optimizam državnih institucija ne dijele baš i raseljeni stanovnici poplavljenih mjesta. Ne vjeruju čak ni da će sva humanitarna pomoć stići onima kojima je namijenjena, pa su neki, kao u teško stradaloj Gunji, otvorili i posebni žiro račun, samo za tu općinu, kako se, kaže načelnik općine Lucić, nijedna donirana kuna ne bi izgubila:
„Ljudi nas zovu i hoće da daju samo za Gunju, kažu da ne vjeruju Crvenom križu jer znaju kako to ide. Čak za Gunju imamo nekoliko skladišta, gdje to stavljamo. Kada se ljudi vrate u Gunju, to sve će biti podijeljeno našim ljudima jer 80% svog područja pogođenih poplavama je bilo u Gunji.“
Vjeruju li ljudi da je to uopće moguće sve obnoviti, nakon svega ovoga što se vidi?
„Vjerujte da većina ljudi misli da se to ne može obnoviti, međutim ja sam veliki optimista. Bio je i premijer, dolazio je par puta, zajedno smo prošli kroz Gunju. On je meni obećao, kao i našoj javnosti, da će se u Gunji obnoviti svaka kuća, sve da će se obnoviti. Sada kažem da će Gunja biti još ljepša nego što je bila, a bila je, vjerujte, jako lijepa.“
Predstavnik Državnog stožera Jadran Perinić ponavlja da će siguran pristup devastiranim kućama biti osiguran već za nekoliko tjedana, ali za život u njima, trebat će puno više:
„Obnova za njihov život tamo će naravno potrajati nešto duže. Samo za isušivanje jednog objekta isušivaćima treba jedan proces koji traje osam dana. Možda će se za nekih mjesec dana moći normalizirati život u tom području.“
Admir Omerović i Danijela Ljubež iz Gunje imaju svoju računicu i strahuju hoće li ih ljudi, koji su ih široka srca primili u nevolji, moći držati toliko mjeseci:
„Ljudi su izašli u susret maksimalno.“
RSE: To su susjedna sela?
„Tako je. Susjedna sela i uopće se nije gledalo, ni kako, ni ko je, ni što je, nego su stvarno išli pomoći onako ljudski. Mislim da će trebati šest mjeseci za povratak, ali možda će to trajati i malo duže. “
RSE: Sreća da je ljeto?
„Tako je. Nosi to i negativne strane kao komarce, zmije i štakore, ima tu svega. Vidjet ćemo.“
„Voda se još uvijek nije povukla. Mi nemamo sunca da se to suši na taj način. Strojeva isto nemamo dovoljno. Puno je kuća, 1.604 stambena objekta, a gdje su sve te pomoćne zgrade i objekti. Kako će to ići, zaista ne znam, ali mislim da ni za godinu dana sigurno povratka nema. “
„Ja nemam u kući ništa za iskoristiti više. Znači, sve moramo baciti. Sada, kada dođu procjenitelji iz Vlade, oni će ocijeniti da li to treba rušiti ili se zidovi mogu isušiti. Ja ću prihvatiti i jedno i drugo. Kako bude svima, tako će biti i meni. Bitno je da je živa glava. Idemo iz početka, ne smijemo klonuti duhom, tako da, biće kuća.“
„Ja kao općinski načelnik potpisujem i puštam ljude koji hoće da vide svoje kuće. Neki mogu ući unutra, neki pogledaju samo sa ceste jer još ima visine vode od metar do dva u nekim ulicama, pa ne mogu ni ući. Međutim, svi dođu pa pogledaju. Svi do 19:00 moraju napustiti Gunju. Izlaze bez riječi, sa suzama u očima. Katastrofa, vjerujte.“
„Grad duhova, štakora i zmija.“
„Bilo koju stvar mogu nabaviti, ali fotografije, to više nikada ne mogu vratiti.“
Admir Omerović, Danijela Ljubež, Amira Omerović i načelnik općine Gunja, Hrvoje Lucić, telefonom su nam opisali aktualno stanje u teško stradaloj Gunji. Svi su smješteni po privatnim kućama u okolnim selima i mjestima, od Otoka do Vinkovaca, zahvalni poznatim i nepoznatim domaćinima, što su ih velikodušno primili.
Ovih dana, kaže načelnik Lucić, izbacuju hranu i meso iz škrinja i frižidera, a stručne ekipe i vatrogasci skupljaju i odvoze uginule životinje:
„Stanovništvo se vraća. Baca bijelu tehniku, frižidere, zamrzivače, sve to, zatim namještaj, parketi su svi dignuti u svim kućama. Krenule su komisije na teren, koje će odrediti koja se kuća mora srušiti. Do sada ima preko 40 kuća u Gunji koje su srušene u poplavama. Komisije će reći da li se još neka kuća mora rušiti, ili se može obnavljati. To je jedan veliki posao. “
Konačno je, nastavlja Lucić, povećan broj kamiona i ekipa koje čiste teren.
„Da li vjerujete da još u Gunji ima oko 400 uginulih životinja. Njihove lešine su sada najveći problem. Krave, svinje, toga još ima i to će još potrajati. Čak i kada se pojačaju ekipe, sigurno će još pet dana trebati da se to sve izvuče, a to je trenutno najveći problem, da ne bi došlo do zaraze“, objašnjava naš sagovornik.
Zaraza trenutno najveća prijetnja
Zdravstvena situacija je zasad stabilna, ističe doktorica Ankica Ilić iz Epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Županji. Svi članovi stručnih timova vojske, policije, vatrogasaca i volontera cijepe se zbog tetanusa, ali zarazom prijete i komarci i dobro je, kaže, što su, uz pomoć europskih fondova, dogovorena zaprašivanja iz zraka na poplavljenim područjima, istodobno u sve tri susjedne države.
„Prema epidemiološkoj situaciji, mi nismo u svim ovim danima i u svoj ovoj nevolji primijetili nikakvo povećanje, bilo kakvih bolesti, ni zaraznih, niti neko grupiranje, što bi ukazivalo na prijetnju epidemije. Sve ove mjere, koje se provode, su strogo preventivne mjere“, kaže Ilić.
U teško poplavljenim područjima Vukovarsko srijemske Županije i nešto lakše stradaloj Brodsko-posavskoj, svoje domove je, bježeći pred potopom, napustilo 11.000 ljudi, a poplavljeno je oko 4.500 kuća i objekata, većina do samog krova. Katastrofa nadilazi lokalnu razinu i zato je i osnovan Državni stožer koji koordinira sve službe u raščišćavanju i obnovi, ističe ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Jadran Perinić.
„Raščišćavaju se prometnice. Pere i dezinficira se. Cilj je, čim prije stvoriti uvjete da stanovništvo može doći do svojih kuća. Surađujemo sa procjeniteljskim komisijama, koje trebaju procijeniti štete, zatim HEP-om, koji treba priključiti struju. Rješavamo komunalni otpad. Znači, prvi koraci su već u sljedeća tri dana, a u idućih petnaestak dana moramo stvoriti elementarne uvjete da ljudi mogu doći i biti u svojim kućama, da mogu obavljati neke radove, a da izbjegnemo mogućnost eventualne zaraze ili nečega drugog“, ističe Perinić.
Država obećava donacije
Država će obnoviti kuće, li izgraditi nove, Vlada plaća i obnovu stočnog fonda, infrastrukture, novu sjetvu, udžbenike, izgubljene ili u poplavi uništene dokumente. Hrvatska elektroprivreda će financirati provjeru ispravnosti instalacija i priključaka za struju. Puna tri mjeseca država će donirati i 50 posto plaće za radnike čije se tvrtke nalaze na ugroženom području, a poljoprivrednicima će otpisati zakupnine i naknade za zakup zemljišta i ribnjaka.
Jadran Perinić podsjeća i na otvaranje javnih radova na sanaciji terena, na kojima će biti angažirano 945 nezaposlenih građana s poplavljenih područja, za što će dobivati minimalnu bruto plaću.
„Sve ovo što sada poduzimamo, što se konkretno radi na terenu, sve ide iz proračunskih sredstava Republike Hrvatske", kaže on. "Kasnije ćemo vidjeti. Mi očekujemo, nadamo se i ne vidimo razloga da ne uspijemo, posebno u kombinaciji sa ovim drugim stradalim područjima u susjednim zemljama, da podnesemo i zahtjeve u fondove solidarnosti, da se pokrije barem dio tih troškova. Naravno, puno će značiti i sve donacije, kojih nije malo. Tu je i solidarnost građana Republike Hrvatske, koji su već javno prikupili vrlo značajna sredstva. Mislim da će sredstva iz tih nekoliko izvora biti više nego dostatna da se, ne samo normalizira život, nego da se ljudima vrati ono što su izgubili. U grubom možemo reći, iz onog što sam vidio na terenu, nekih osam posto objekata će doista trebati temeljitu rekonstrukciju, da ne kažem možda i rušenje i građenje novih objekata.“
Optimizam državnih institucija ne dijele baš i raseljeni stanovnici poplavljenih mjesta. Ne vjeruju čak ni da će sva humanitarna pomoć stići onima kojima je namijenjena, pa su neki, kao u teško stradaloj Gunji, otvorili i posebni žiro račun, samo za tu općinu, kako se, kaže načelnik općine Lucić, nijedna donirana kuna ne bi izgubila:
„Ljudi nas zovu i hoće da daju samo za Gunju, kažu da ne vjeruju Crvenom križu jer znaju kako to ide. Čak za Gunju imamo nekoliko skladišta, gdje to stavljamo. Kada se ljudi vrate u Gunju, to sve će biti podijeljeno našim ljudima jer 80% svog područja pogođenih poplavama je bilo u Gunji.“
Vjeruju li ljudi da je to uopće moguće sve obnoviti, nakon svega ovoga što se vidi?
„Vjerujte da većina ljudi misli da se to ne može obnoviti, međutim ja sam veliki optimista. Bio je i premijer, dolazio je par puta, zajedno smo prošli kroz Gunju. On je meni obećao, kao i našoj javnosti, da će se u Gunji obnoviti svaka kuća, sve da će se obnoviti. Sada kažem da će Gunja biti još ljepša nego što je bila, a bila je, vjerujte, jako lijepa.“
Predstavnik Državnog stožera Jadran Perinić ponavlja da će siguran pristup devastiranim kućama biti osiguran već za nekoliko tjedana, ali za život u njima, trebat će puno više:
„Obnova za njihov život tamo će naravno potrajati nešto duže. Samo za isušivanje jednog objekta isušivaćima treba jedan proces koji traje osam dana. Možda će se za nekih mjesec dana moći normalizirati život u tom području.“
Admir Omerović i Danijela Ljubež iz Gunje imaju svoju računicu i strahuju hoće li ih ljudi, koji su ih široka srca primili u nevolji, moći držati toliko mjeseci:
„Ljudi su izašli u susret maksimalno.“
RSE: To su susjedna sela?
„Tako je. Susjedna sela i uopće se nije gledalo, ni kako, ni ko je, ni što je, nego su stvarno išli pomoći onako ljudski. Mislim da će trebati šest mjeseci za povratak, ali možda će to trajati i malo duže. “
RSE: Sreća da je ljeto?
„Tako je. Nosi to i negativne strane kao komarce, zmije i štakore, ima tu svega. Vidjet ćemo.“
„Voda se još uvijek nije povukla. Mi nemamo sunca da se to suši na taj način. Strojeva isto nemamo dovoljno. Puno je kuća, 1.604 stambena objekta, a gdje su sve te pomoćne zgrade i objekti. Kako će to ići, zaista ne znam, ali mislim da ni za godinu dana sigurno povratka nema. “
