Dostupni linkovi

Dnevni centar za djecu u riziku: Prosjačenje nije izvor prihoda


Istraživanja govore da je u BiH oko 24.000 djece prisiljeno raditi na ulici.
Istraživanja govore da je u BiH oko 24.000 djece prisiljeno raditi na ulici.

U okviru informativne kampanje Regionalne mreže Jugoistočne Evrope za djecu uključenu u život ili rad na ulici, udruženje „Žene sa Une“ iz Bihaća, kao članica te mreže, nastoji upoznati javnost sa životnim problemima ove djece. Takođe ističu neophodnost izmjene postojećih zakonskih okvira i njihovog usklađivanja sa zakonodavstvom Evropske unije.

Mujko Beganović, iz bihaćkog naselja Đulice, ima šestero djece. Iako žive u teškim uvjetima i uglavnom od pomoći dobrih ljudi, školovanje svoje djece nikada nije doveo u pitanje i s ponosom to ističe.

Svako jutro njih četvero odlazi i u Dnevni centar, gdje mu stručnost ovdje pomaže u ispunjavanju svakodnevnih školskih obaveza, ali i uči drugim vrijednostima.

„Kiša, snijeg, ali ja sam njih vodio. Kad se otvorio taj Dnevni centar, dosta toga pomaže da djeca rade svoju zadaću, da nešto nauče prije škole. Sinu koji je krenuo u prvi razred, Dnevni centar pomaže da se privikne na drugu djecu“, rekao nam je Beganović.

„Pomažu mi da napredujem, da radimo zadaću, crtamo“, kaže sin Mujka Beganovića. „Učimo, pišemo, vježbamo“, ističe njegova kćerka.

Iako nema zvaničnih podataka, neka istraživanja govore da je u Bosni i Hercegovini oko 24.000 djece u dobi od pet do četrnaest godina prisiljeno raditi na ulici. Ta djeca uglavnom nisu evidentirana u matičnoj knjizi rođenih, što ih čini pravno nevidljivim. Da ne bi krenuli krivim putem i da bi naučili mališane da prosjačenje nije pravi izvor prihoda, u Bihaću je 2012. godine otvoren Dnevni centar za djecu u riziku. Sa njima radi stručno osoblje.

„Ono što nudimo djeci jeste jedno bezbrižno okruženje ispunjeno toplinom i ljubavlju. Okupiramo djecu različitim društvenim igrama i aktivnostima, nastojimo poboljšati njihov uspjeh u školi i, naravno, regulisati sva njihova zakonom zagarantirana prava“, rekla je Aida Behrem, izvršna direktorica nevladine organizacije Žene sa Une.

Projekat finansira Save the Children, uz podršku federalnog Ministarstva zdravstva, ali i kantonalnih i gradskih vlasti.

Žene sa Une cijeli ovaj mjesec provode niz aktivnosti kako bi ukazale na problem, na nedosljedne prakse, ali i potrebu usklađivanja nacionalnog sa zakonodavstvom Evropske unije.

„Konkretno, radi se o protokolu o postupanju u ovakvom slučaju, kada nađemo dijete koje je uključeno u život i rad na ulici, gdje će se tačno znati nadležnosti sviju, šta napraviti i kako pomoći tom djetetu“, kaže Fatima Šušnjar iz ove organizacije.

Jako bitna karika u nizu onih koji se bave problematikom stigmatizacije iskorištavanja djece su obrazovne ustanove.

Belmana Tribunić, u svojih dvadeset godina rada u školi, vidjela je mnogo takvih situacija. U osnovnoj školi HarmaniI, u kojoj je zaposlena, puno se radi.

„Naravno da se puno radi sa djecom, u samom odjeljenju, odnosno cijeloj školi, da bi oni znali prepoznati da se ne smiju ponašati loše, da je ružno vrijeđati, stigmatizirati, odbacivati takvu djecu. Mi pokušavamo da stvorimo jedno zaista zdravo okruženje za tu djecu“.

Dnevni centar za roditelje znači olakšanje, za mališane veliku pomoć u savladavanju školskih, ali i svih drugih životnih prepreka, kaže Sead Džamaili, predsjednik bihaćkog Udruženja Roma.

„Puno je preokrenuto ka budućnosti romske malodobne djece, romske djece koja idu u školu. Sada su i sami roditelji počeli da cijene obrazovanje djece. To je nešto možda nekome nevidljivo, ali nama je to zaista dalo do znanja da je obrazovanje nešto najvrednije“.

I Enesi Duratović, koja ima sedmero djece, svakodnevni odlazak mališana u Dnevni centar dobro dođe. „To mi puno znači zato što će ih tamo naučiti dosta toga“, kaže.

„Nije to sramota. Ako mi nismo bili u mogućnosti imati svoje obrazovanje, da završimo školu, neka naša djeca imaju“, dodaje Mujko Beganović.

Osmjeh i radost na licima naših aktera sa početka priče najbolja je potvrda da su upravo Dnevni centri najbolji model sklanjanja djece sa ulice i sprečavanja njihovog iskorištavanja.

Najveći broj njih zapravo je prisiljen od strane onih koji bi ih trebali štititi da lutaju ulicama i mole za marku.

„Nastojimo građane upoznati s tim da, ukoliko daju novac djetetu na ulici, oni ustvari njega izlažu većem riziku za trgovinu ljudima, za razne oblike nasilja, iskorištavanja i druge opasnosti koje su štetne po zdravlje i život tog djeteta“, zaključuje Fatima Šušnjar.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG