Dostupni linkovi

logo-print

Đaci iz Tuzle u poseti vršnjacima iz Sandžaka


Hemijska škola, Tuzla

Hemijska škola, Tuzla

U Srbiji oko 12.500 djece uče bosanski jezik. Time je Srbija slijedila europske konvencije o pravima nacionalnih manjina i omogućila obrazovanje u školama na maternjem jeziku.

Učenici Srednje kemijske škole iz Tuzle boravili su u Srbiji, točnije u Sandžaku, gdje su izveli nekoliko predstava i recitala na bosanskom jeziku. Nemalo su ostali iznenađeni kada su doznali da tamo 12.500 djece pohađa nastavu na svom, maternjem, odnosno bosanskom jeziku.

Esad Džudžo

Esad Džudžo

„Čitav je set zakona, kao što je Zakon o osnovama sistema, obrazovanja, vaspitanja, Zakon o osnovnoj školi, o srednjoj školi, o predškolskom obrazovanju, visokom obrazovanju, gdje je regulisano da manjinski narodi i nacionalne manjine u Srbiji imaju pravo na obrazovanje na svom materinjem jeziku, gdje je to naslonjeno na prije svega Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i na Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima, koje su ratifikovane u srbijanskom Parlamentu“, rekao je Esad Džudžo, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća.

Učenici su oduševljeni dočekom u Srbiji i načinom na koji se govori o maternjem jeziku. Učenica Ajla nam kaže da ju je publika zadivila.

„Na neki način osjećala sam se sretnom, kako oni prihvataju bosanski jezik, koji je, kako kaže moj recital, golemi, zvonki, pitki, najljepši jezik na svijetu. Materinji jezik je ono što čini čovjeka u potpunosti. Naravno da ga moramo njegovati onako kako smo ga naučili, kako su nas učili naši pretci. Mislim da niko ne treba da se odriče svog materinjeg jezika. To što Bosna i Hercegovina ide ka Evropskoj uniji, to je sasvim uredu, ali naš jezik treba da ostane naš, bez ikakvog odricanja“

S Ajlom je bio i Darmin Muratović. Smatra da je poštovanje maternjeg jezika poštovanje prema osobnom identitetu. Čuvanje takvog identiteta pokazatelj je Europi kako se čuvaju vrijednosti.

„Naš jezik smo dužni čuvati do sudnjega dana. Oduševio me taj njihov stav kako ne daju ono svoje što imaju i što su njihovi preci im ostavili u amanet. Oduševilo me to što su toliko gostoprimljivi, kako smo dočekani, kraljevski“

Od 2004. godine bosanski jezik je u Srbiji imao status izbornog predmeta, a od 2013. godine nastava u Sandžaku se izvodi na bosanskom jeziku u 483 odjeljenja. Također, treba naglasiti, kaže Džudžo, da i druge nacionalne manjine u Srbiji - mađarska, albanska, slovačka, rumunska, ruska i hrvatska - koriste nacionalni model nastave.

„I to je čitav set međunarodno i domaćih pravnih dokumenata koji regulišu to pravo. Dakle, manjinski narodi i nacionalne zajednice mogu imati cjelokupnu nastavu na svom materinjem jeziku. Iz godine u godinu imali smo stručnih skupova, javnih tribina, gdje smo pokušavali da animiramo i da ubijedimo svoje sunarodnike da je to veoma važno kolektivno identitetsko pravo“

Profesorica bosanskog jezika Amela Isanović kaže da jezik nije stvar političkog opredjeljenja već temelj identiteta. Jezik je najbitnije obilježje narodne posebnosti. Zabraniti maternji jezik u školama ili mu dati drugo ime, uzaludna je politička borba, kaže profesorica Isanović.

„Konvencija o ljudskim pravima i sve konvencije koje tretiraju pitanje jezika kažu da jedan jezik postoji sve dok postoji ijedan živi govornik toga jezika. A znamo da su milioni govornika bosanskog jezika ne samo u domovini, već i u iseljeništvu. Kada niko drugi do mene same ne bi govorio taj jezik, bosanski jezik postoji. I postoji zapisan u spomenicima, u djelima, i tu se ništa ne može učiniti, šta god neko mislio da može“

Ono što danas brojni učenici u Bosni i Hercegovini prolaze zbog maternjeg jezika, nekada davno prolazio je i jedan od najistaknutijih bh. pjesnika, Mak Dizdar. Učenik Darmin Muratović kaže da je Mak Dizdar svoja osjećanja jednom davno zbog toga ostavio u nasljeđe današnjim generacijama.

„Ti znaš samo uklesane i utrte pute i niti ijedan drugi, a mali su, zapravo jalovi, bez obzira koliko su za tebe, oholog i jakog, i preteški i dugi. Ti znaš samo one putove što prolaze od srca i oka. Ali, to nije sve. Ima putova što su se ispružili pred nama, bez javnog traga, kolovoza, bez voznog reda i roka. Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene veoma sigurna i česna, ona što dolazi s lijeva ili s desna. Ti ne znaš da su najteža rvanja i ratovi pravi u samome biću, ti ne znaš da zlo si moje najmanje između mnogih mojih velikih zala. Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova. Ti misliš da je put od tebe do mene isto što i put od mene do tebe. Ti ne znaš za moje blago skriveno za tvoje moćne oči, ti ne znaš da meni je mnogo više no što ti misliš sudbina namrijela i dala. Ti si nakanio pod svaku cijenu da me uništiš, ali nikako da nađeš istinski put do mene“

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

XS
SM
MD
LG