Dostupni linkovi

logo-print

Uz međunarodni praznik rada, 1. Maj, sociolog iz Tuzle, univerzitetski profesor Zlatan Delić govori o tome koliko su radnici u BiH obespravljeni i da li imaju prave metode sindikalne borbe.

RSE: Profesore Deliću, postoje li danas u Bosni i Hercegovini uopće prava radnika?


Delić: Postoje samo na papiru. Prava radnika danas možemo posmatrati u tom krajnje obesmišljenom ekonomskom i političkom okruženju, kao što postoje pravo na rad, pravo na sreću, pravo na čistu okolinu itd. Mi zapravo živimo u vrijeme ideologije ljudskih prava, jer su ta ljudska prava prije svega danas percipirana od strane ljudi kao etnička prava, kao nacionalna prava, kao vjerska prava. Gotovo sva pravna, politička i ekonomska teorija u ovim našim postratnim državama na neki način je, barem iz te radničke perspektive – što vidimo: štrajkovi glađu, prijetnje samospaljivanjem, prijetnja bacanjem sa zgrada itd , ta neoliberalna koncepcija radničkih prava do velike mjere postala besmislena ili udaljena od stvarnih ljudi, njihovih stvarnih potreba. Ono što mene, kao sociologa koji se bavi ekonomskom i političkom tranzicijom, najviše brine jeste činjenica što bh. pravna znanost, za razliku, recimo, od pravne znanosti u Sloveniji, skoro nikad ne postavlja pitanje koje ste Vi sada postavili meni. A to je zapravo temeljno pitanje.

RSE: Zašto su u Bosni i Hercegovini radnici sebi dozvolili da budu obespravljeni. Pa i kad pokušaju ukazati na činjenicu da su obespravljeni, jako su tihi, povlače se.

Protest radnika u Tuzli (arhivska fotografija)

Protest radnika u Tuzli (arhivska fotografija)

Delić: Prije svega zbog neznanja. Možda će to grubo zvučati. Oni ne misle, a ne misle, i to će grubo zazvučati, zato što su ubijeni u pojam. To nije samo metafora. To je obezglavljenost. Raspala se cijela bh. ekonomska politička ideološka vrijednosna struktura. Dakle, društvena i ekonomska stvarnost je rasturena, prvo ratom, a zatim i ovim postratnim privatizacijskim pljačkama. Znate kako se nekad govorilo? 'Pravo je volja vladajuće klase pretvorena u zakon'.

RSE: Želite reći da nije važno koliko je radnik u Bosni i Hercegovini dobar i kvalitetan, nego je važno kojoj etničkoj skupini pripada?


Delić: Danas su radnici obespravljeni, čini mi se u ime dobro uštimovane trojezične zaštite vitalnih nacionalnih interesa, kako političari kažu, 'svog naroda'. Pazite, tog rogobatnog, izopačenog jezika: 'svoj narod'! Prisvojni pridjev, kao da narod može biti 'moj'. Dakle, naši trostruko uigrani etnocentrički političari njeguju zajedničku, bespolnu, posvuda konstitutivnu, samoobmanjujuću predrasudu da su sa iščezavanjem tog socijalizma iščezli i nepovratno nestali, kako bi neki rekli – izumrli – i sami radnici. Naše politike nisu etičke politike, nisu ljudske politike, nisu humane politike. One su ratničke politike, one su etničke politike. Naša demokracija nije parlamentarna demokracija, ona je etnomatematička demokracija. Izvršen je genocid nad bh. raznolikostima. Razlika je ono što je ubijeno u ime ideologije da zajednički život ljudi nije moguć. A to je neofašistička ideologija.

RSE: Ovi prosvjedi u Bosni i Hercegovini koji se događaju, mogu li se uopće nazvati prosvjedima? Evo, prvi je svibanj.


Delić: Mislite na ove prvomajske roštiljade kao način obilježavanja Prvog maja, jednog od najznačajnijih povijesnih datuma u emancipatorskim pokretima? Onda razumijem Vaše pitanje. Mi se nalazimo u jednom čudnom dobu gdje ljudi jedva čekaju da se odmore od ove naše politike, takve kakva jeste. Oni vide da ne mogu ništa promijeniti. Prvi maj tako služi kao neki proljetni praznik. Ljudi su nekako apatični, čini se da su prestali vjerovati da oni sami predstavljaju istinske aktere koji upravljaju.

RSE: Ljudi iz Bosne i Hercegovine posljednje vrijeme masovno odlaze, uglavnom u Njemačku, tražeći kakav-takav posao.


Delić: Vidim svakodnevno omladinu koja ide na kurseve njemačkog jezika, omladina medicinske struke. Oni odlaze u Njemačku i oni će biti hamali, oni će biti robovi itd. Oni svjesno pristaju da budu robovi, više vole da budu u Njemačkoj robovi nego ovdje da budu slobodni, jer ne znaju, zapravo, šta znači sloboda. Sloboda je Božiji dar, sloboda je najveći poklon čovjeku, a čovjek ne zna biti slobodan, naročito zbog činjenice što je bh. okruženje primjer jednog prostora svakojakih iracionalnih iskustava. To je prostor gdje je nemoguće voditi normalan, smislen život. Zato omladina odlazi. To je sasvim prirodna reakcija. Ako vas pritisne nenormalno političko, ekonomsko, sigurnosno, ekološko okruženje, vi bježite glavom bez obzira. Letite na bodljikavu žicu. Ne vidite smisao života. Svijet smisla je ovdje uništen.

RSE: Vi ste sociolog, a i profesor na Ekonomskom fakultetu. Šta mislite o neredu u finansijskom sustavu, kako se on odražava na društvo?


Delić: Ne znam odgovor na to pitanje, ali naš finansijski sistem jeste fraktaliziran, neefikasan, podložan vjerovatno najcrnjoj mogućoj političkoj korupciji, o čijim razmjerama mi vjerovatno znamo vrlo malo. Imam jednu drugu ideju - da je Bosna i Hercegovina funkcionalna jedino onda kada je nefunkcionalna – kao tokom zadnjih dvadeset godina. Možda ona treba određenim instancama moći ovakva, kao zamrznuta, kao nemoguća, kao nefunkcionalna. I onda se ljudi dijele. Jedni: 'Ko kaže Bosna je nemoguća?' i lupaju se u grudi, drugi zgrću blago, a treći kažu: 'Vidite da je nefunkcionalna, haj'mo se podijeliti na tri entiteta i to će biti rješenje'. To je fantazmagorična, metafizička postmoderna priča koja nema veze s mozgom.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG