Dostupni linkovi

logo-print

Applebaum i Ashdown: Bolje i novi hladni rat nego novi svjetski rat


Ukrajinski predsjednik Petro Petro Porošenko, njemački kancelar Angela Merkel i potpredsjednik SAD Joe Biden na konferenciji u Minhenu, 7.februar 2015.

Ukrajinski predsjednik Petro Petro Porošenko, njemački kancelar Angela Merkel i potpredsjednik SAD Joe Biden na konferenciji u Minhenu, 7.februar 2015.

Trebaće mnogo više od oružja za spašavanje Ukrajine i držanje Rusije po strani, napisala je Anne Applebaum u kolumni za „The Washington post“, osvrćući se na upravo završenu Konferenciju o bezbjednosti u Minhenu.

Nesposobnost međunarodne zajednice da nađe odgovarajuću strategiju za ukrajinsku krizu, tačnije ponašanje Rusije, ilustrovala je slikom odaslatom iz Minhena za vikend.

„Uobičajno mirna publika naglas se smijala ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu, kada je, čini se u jednom trenutku doveo u pitanje legalnost njemačkog ujedinjenja. Dio sale je takođe aplaudirao glasno kada je njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se tek bila vratila sa očigledno bezuspješne mirovne misije u Moskvi, ponovila njeno gledište da 'ne može biti vojnog rješenja' za konflikt u Ukrajini. Ali kada ju je Malcolm Rifkind, bivši ministar vanjskih poslova Britanije, upitao kako će zaustaviti Rusiju bez vojne sile, drugi dio sale je aplaudirao. Čak i ko je gledao online, dilema ili nepoznanica prisutnih u toj sali bila mu je evidentna: Svi su saglasni da Rusi lažu i niko ne vjeruje ruskim obećanjima o prekidu vatre. Ali niko nije saglasan šta učiniti tim povodom“, navodi Applebaum.

Kako kaže Applebaum, jasno je da debata o Rusiji i Ukrajini tek treba da počne, ali ona pri tom ne misli na aktulnu debatu „hoćemo li naoružati Ukrajinu?“, koja je, po njenom mišljenju, debata o taktici na kratke staze, a ne dugoročna strategija koja, kaže, ignoriše pravu prirodu ruske igre.

Mišljenje ugledne novinarke o nedostatku valjane strategije za Putina dijeli i britanski lord, diplotmata sa iskustvom Paddy Ashdown, u svom autorskom tekstu za „Independent“ pod naslovom „Rusija rastuća prijetnja: Zapad se suočava sa veoma opasnom krizom i ona je dio našeg činjenja“.

Oboje su uvjereni da Putin predstavlja izazov miru na kojem se moderna Evropa zasnovana.

Lord Ashdown je tekst u britanskom dnevniku počeo citatom kineskog filozofa Sun Cu koji je rekao “Strategija bez taktike je najsporija ruta ka pobjedi. Taktika bez strategije je buka prije poraza“.

„U ukrajinskoj krizi, Putin igra sa strategijom. Zapad igra sa taktikom“, sugeriše ugledni britanski diplomata.

Kako on kaže, Zapad je izgubio najveću stratešku priliku u novijem vremenu "kada smo na raspad Sovjetskog saveza reagovali ne tako da Rusiju izvučemo iz hladnoće, već tretirajući Rusiju kao eksploziju trijumfalizma i superiornosti Vašingtona".

„Umjesto otvaranja vrata sa strateško partnerstvo sa Moskvom, mi smo mladiće sa tek završenom poslovnom školom Harvarda poslali da privatizuju njihovu industriju i nauče ih zapadnom načinu poslovanja. Rezulat je bonaca korupcije i poniženja u godinama Jeljcinove vlasti i nespretnog pokušaja da našu 'pobjedu u Hladnom ratu' pretvorimo u ekspanziju NATO-a i Evrope sve do granica Rusije. Ta ludost je imala svoje posljedice i njeno je ime Vladimir Putin“, kaže Ashdown, ocjenjujući da problem sa Rusijom nije njena snaga već njene slabosti.

Masovni prihodi od energetskih potencijala nijesu investirani u modernizaciju Rusije, već protraćeni na kupovinu brodova i jahti za tamošenje ologarhe, te nekretnina u Londonu. Sa druge strane, kako primjećuje, ostatak Rusije se bori sa velikim ekonomskim problemima, sa populacijom koja je među onima koje se najmanje obnavljaju na svijetu, životnim vijekom muškarcau prosjeku 64 godine i drugim brojnim problemima, od invazije kineskih trgovaca na dalekom istoku do problema sa suni džihadistima u Dagestanu i Čečeniji.

To je po ocjeni lorda Ashdowna, srž problema.

„Snažna i samouvjerena Rusija bila bi mnogo lakša za saradnju. Ali kad slabom državom upravlja lider s mišićima - distrakcija vojnim avanturizmom je neodoljiva“.

Suočeni sa opasnom krizom, ni naznake strategije

Putin je izabrao da izazove ne samo suverenitet Ukrajine, već i same temelje na kojima počiva mir u Evropi, na kojima je utemljen u posljednjih 50 godina, zaključili su i Anne Applebaum i Paddy Ashdown.

Uprkos svim negiranjima o umiješanosti u koflikt na istoku Ukrajine, gdje nikada u istoriji do sad nije zabilježen etnički konflikt, proruski separatisti su se tamo pobunili onda kada im je ruski predsjednik rekao da to učine.

“Građanski rat“ uslijedio je kao jedan vještački konflikt, kojeg vodi ruska služba sigurnosti u saradnji sa sofisticiranom panevropskom kampanjom dezinformisanja i trajaće onoliko koliko to Rusi budu željeli, kaže Applebaum, prije svega imajući u vidu da su prema obavještajnim podacima američke vojske Rusi tamo rasporedili svoju najmoderniju protivazdušnu odbranu i sistem za elektronsko ratovanje, što prevazilazi sve što bi bilo čija pobunjenička armija mogla postaviti.

Applebaum vjeruje da cilj rata nije doći do pobjede, već spriječiti da se omogući jedna uspješna evropska Ukrajina jer bi takva država predstavljala ideološku prijetnju "putinizmu". Slijedeći ovu logiku, nikakava njemačka incijativa za obustavu vatre neće donijeti „mir“ već prije svega takozvani „zamrznuti koflikt“ u skladu sa straim KGB dizajnom: Transdnjestrija u Moldaviji, Južna Osetija u Gruziji, i sada "Novorusija" u Ukrajini. Odatle Moskva može uspostaviti svoje odsjeke nove tajne policije, stvoriti nove ruske vojne baze, možda i poligon za trening terorista. Misteriozne bombe već su eksplodirale u Kijevu i Harkivu, u decembru je šest bombi eksplodiralo samo u Odesi, posjetila je.

Kako se sve ovo dešava veoma brzo, pitanje naoružavanja Ukrajine je gotovo je sporedno, iako će se ukrajinska armija u dogledno vrijeme morati osnažiti makar kako bi zadržala granice nove ruske tvorevine od dubljeg ulaska u teritoriju Ukrajine. No čak ni SAD ne mogu neophodnom brzinom, kao odgovor na rusku sofisticarnu vojnu silu, isporučiti oružje vlastima u Kijevu.

Berlinski zid oko Donjecka

Mnogo važnije od vojne strategije prema kolumnistkinji „The Washington Posta“ je sveobuhvatna dugoročna strategija kreirana tako da osnaži ukrajinsku državu i integriše je u Evropu.To podrazumijava obuku vojske i ostalih službi sigurnosti, snažniji pritisak za provođenje ekonomskih reformi, ali i stvarnu finansijsku podršku Kijevu.

Ovo bi se moglo tretirati kao dugoročni projekat, i kako je Merkel sugerisala u subotu na koferenciji, izgraditi Berlinski zid oko Donjecka u formi demilitarizovane zone, te tretirati ostatak Ukrajine kao Zapadnu Njemačku nekad.

Moguće je prepoznati stvarnu prijetnju koju Rusija predstavlja za Evropu, ne samo kao izvor nasilja već političke i ekonomske korupcije, zbog čega bi Rusiji trebalo uvesti još strožije sankcije, izbaciti je iz međunarodnog sistema plaćanja, zakonima regulistati da se na Zapadu prestanu zatvarati oči na rusko pranje novca, što se i dalje odvija u evropskim gradovima.

Ukoliko se ne preduzmu neke od ovakvih mjera, Applebaum navodi da je alternativa kolaps Ukrajine, jačanje Putina kao nakon invazije u Gruziji 2008, i plan za sljedeći „zamrznuti konflikt“. To može biti i u nekoj od NATO članica poput Litvanije ili Estonije što bi moglo uzrokovati još opasniji evropski konflikt.

"Ne želimo novi Hladni rat, ali bi i on bio poželjniji od novog svjetskog rata i ukoliko se ne izađe sa jednom mnogo ozbiljnijom preventivnom strategijom, to je ono što ćemo dobiti", upozorila je u ona u tekstu za „The Washington post“.

Pritisak na Moskvu oko Ukrajine, partnerstvo oko IS

Sa druge strane, na pitanje šta je Zapadu i Evropi dalje činiti, lord Ashdown smatra da najveće oruđe i dalje predstavljaju ekomske sankcije, prije nego vojno rješenje. On vjeruje da strpljivo treba ostati na kursu zatezanja ekonomskih sankcija prema Rusiji i da one veće daju rezulat.

Drugi važan korak po njemu je nastavak pritiska kancelarke Merkel i predsjednika Hollandea na Putina.

„Da li to znači da nema direktnog vojnog odgovora? Ukoliko NATO ne bude ugrožen direktno - da!", kaže Paddy Ashdown.

Da li to znači ne vojnoj diplomatiji? Ne, ne znači!

"Prava reakcija na rusko naoružavanje ukrajinskih pobunjenika je da im stavimo do znanja da smo spremni da učinimo isto za ukrajinsku vladu. Ali ne sada, ne brzo i odjednom", konsttuje Ashdown.

On vjeruje da treba započeti sa slanjem male neagresivne opreme za komunikaciju i obavještajne djelatnosti, a širiti pomoć korak po korak kada je neophodno.

Svi ovi potezi su neophodni ali nijesu dovoljni, vjeruje britanski diplomata. Problem po njemu i dalje ostaje nedostatak šire diplomatske strategije.

Jedna od mogućih, vjeruje Ashdown, je ispred nosa.To je uključivanje Rusije i ne samo nje (Turske i Irana takođe) u borbu protiv militanata ISIL-a (Islamske države), koji, kako kaže predstavljaju opasnost i po Rusiju.

„To bi predstavljalo stvarno diplomatsko i vojno poboljšanje za našu stvar. I nuđenje Rusiji partnerstava po tom pitanju predstavalja vjerovatno veću prijetnju za njih nego za nas“, navodi.

Kako je trebalo da naučimo do sada, uvjek je bilo nepromišljeno satjerati Rusiju u ćošak – čak i kada je sama za to odgovorna, kaže lord Ashdown, koji rješenje vidi u čvrstoj ruci sa Putinom oko Ukrajine, ali i u nuđenju partnerstva u borbi protiv IS, što bi moglo predstavljati osnovu ili možda i početak strateškog pristupa ukrajinskog krizi, umjesto samo taktike koju sada neuspješno primjenjuje Zapad.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG