Dostupni linkovi

logo-print

Nova otkrića vratila nadu porodicama ubijenih na Korićanskim stijenama


Spomen ploča na Korićanskim stijenama

Spomen ploča na Korićanskim stijenama

Porodice ubijenih na Korićanskim stijenama posljednju nadu polažu u ponovno pretraživanje i ekshumaciju ovog područja nadajući se da će naći posmrtne ostatke članova svojih porodica, za kojima tragaju već 20 godina. Pronalazak jedne kosti, na loklaitetu Korićanskih stijena daje im nadu da se tu kriju posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana. Porodice su istovremeno sumnjičave jer vjeruju da su mnoga tijela spaljena, ili su premještana na druge lokacije.

Među 200 prijedorskih muškaraca ubijenih u avgustu 1992. godine bili su 21-ogodišnji sin i muž Naile Begić iz Prijedora.

„Taj nesretni konvoj kao, rekli, su, da ide u Travnik. Pošli su sa tim konvojem i došli su na Korićanske stijene“, sjeća se Naila.

Jedino što Naila, 20 godina od nestanka svojih najmilijih, želi jeste da nađe njihove posmrtne ostatke kako bi ih dostojanstveno ukopala. Sve nade polaže u ponovno pretraživanje terena na Korićanskim stijenama:

„Da mi je naći, pa da ih sahranim, da znam gdje je mezarluk, pa da odem gorem i sjedim i plačem, ospričam se – bilo bi mi lakše. Koliko imam nadu i koliko vjerem - samo želim da to pođu opet raditi i vaditi. A čisto sumnjam da će se išta naći kad su oni palili i prenosili svugdje. Daj Bože da to bude, da mi smirimo svoje duše. Bilo bi mi lakše da umrem.“

Na Korićanima su ubijena i oba sina Muharema Elezovića. Stariji Muharemov sin Edin imao je 24, a drugi Emir bio je dvije godine mlađi. Obojica su prvo bila zarobljena u logorima Keraterm i Trnopolje, te su ubijeni u grupi koja je konvojem krenula ka Travniku. Do sada je našao samo dio posmrtnih ostataka sinova:

„Našao sam samo jednu vilicu od njih dvojice, ali se ne zna od kojega pošto oni nisu imali djece. A drugo ništa.“

Kaže kako neće odustati od traženja kostiju svojih sinova:

„Dok sam živ volio bih da sahranim te kosti koje se nađu – jer i ja 70 godina imam, ja i žena sami. Kasnije, kad ja umrem, nema ko ni tragati ni sahraniti.“

Upravo su na zahtjev porodica ubijenih na Korićanskim stijenama potragu za nestalim na ovom lokalitetu nastavili predstavnici terenskog ureda Instituta za traženje nestalih Bihać i članovi Udruženja Prijedorčanki "Izvor".

Pronađena je jedna podlaktična kost, na osnovu čega je upućen zahtjev državnom Tužilaštvu u kojem se traži dozvola za ponovnu ekshumaciju.

„Mi smo uvjereni da se na tom prostoru nalaze posmrtni ostaci žrtava sakriveni, odnosno da su poslije tretiranja kiselinama, paljenja dijelova posmrtnih ostataka tijela ipak ostali na tom dijelu“, kaže šef terenskog ureda Instituta za nestale osobe Bihać Mujo Begić.

Na Korićanskim stijenama do sada su urađene dvije ekshumacije. Prva 2003. godine, na osnovu koje je identifikovano nekoliko desetina žrtava. Pronađena su četiri kompletna tijela, te sitne kosti iz kojih je za 38 slučajeva izolovana DNK analiza, kaže Begić:

„Pronađeni su samo sitni dijelovi kostiju, prije svega prsti, dijelovi zuba. Iz toga se jedan dio posmrtnih ostataka identificirao.“

Šest godina poslije ponovno je pretraživan teren Korićanskih stijena. Tada su pronađeni posmrtni ostaci 62 kompletna tijea. Ukupno je do sada identifikovano 116 žrtava ubijenih na Korićanskim stijenama. Traže se kosti još toliko ubijenih Prijedorčana.

Porodice žrtava više od dvadeset godina tragaju za tijelima svojih nabližih budući da ni oni koji su na osnovu jedne kosti uradili identifikaciju nisu mogli pronaći ostatak i ukopati ga.

„Težak je to proces, kao i sam razgovor naš sa porodicama. Veoma je teško i veoma je bolno, ali svi oni žele da se taj proces završi kako bi i oni mogli ukopati svoje najmilije“, navodi predsjednica Udruženja Prijedorčanki "Izvor" Milada Hodžić.

Interventni vod prijedorske policije 21. avgusta 1992. godine iz konvoja u kojem je bilo oko 1.200 civila iz Prijedora, a koji je krenuo za Travnik, odvojio je dva autobusa u kojima je bilo oko 200 muškaraca. U ta dva autobusa bili su smješteni zatočenici iz logora Trnopolje i Omarska. Doveli su ih do litice i iz automatskog oružja pucali. Tijela su padala u duboku provaliju.

Ovaj stravični zločin preživjelo je 12 ljudi, od kojih su neki svjedočili i na procesima koji su u toku pred Sudom BiH.

Do sada, Sud BiH prvostepenom presudom osudio je Sašu Zečevića, Radoslava Kneževića i Marinka Ljepoju na po 23 godine zatvora, dok su Petar Čivčić i Branko Topola oslobođeni krivice za ovaj zločin. Pred Sudom BiH, protiv pripadnika Interventnog voda prijedorske policije, u toku je još jedan proces za zločin na Korićanskim stijenama.

*****************

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

XS
SM
MD
LG