Dostupni linkovi

O snimku marinaca: Nisu otpadnici nego strahote rata


Američki vonici u Avganistanu
Američki vonici u Avganistanu
Piše Robert Fisk (The Independent), priredio Dragan Štavljanin

Sada su se, dakle pojavile slike američkih marinaca koji uriniraju po glavama Avganistanaca. To je, pretpostavljam, bolje nego slika američkih vojnika pored avganistanskih tinejdžera koje su ubili u martu prošle godine, ili ženskih čuvara koje su pozirale sa ubijenim iračkim zatvorenikom u Abu Graibu. Da ne pominjemo Haditu (incident u kome je grupa američkih vojnika ubila 24 iračka muškarca, žene i dece 2005. godine), ili ubistva koja su snimila američki vojnici – pada mi na pamet granatiranje starog pastira na iračkom autoputu. Tu su “Mai Lai” (masovno ubistvo između 347 i 504 nenaoružanih civila u Južnom Vijetnamu 1968. godine koje su počinili američki vojnici); zatim, masakr izbeglica u Koreji od strane američkih snaga, ubistva malezijskih seljaka za koje su odgovorne britanske trupe. Tu je i masakr 14 katolika u “krvavoj nedelji” koje su izvršile britanske snage u Deri (Derry) 1972.

Imajte na umu da nisam čak ni pomenuo ime Baha Muse (hotelski radnik Baha Musa, star 26 godina, pretučen je na smrti u pritvorskim prostorijama britanske vojne baze u Basri 2003. godine. Bahi Musi je na glavu navučena kapuljača, na ruke su mu stavljene lisice, da bi ga britanski vojnici udarali i šutirali 36 sati. Musi, ocu dvoje dece, na telu je nađeno 93 rana i ožiljaka. Trogodišnja istraga, koju je predvodio bivši sudija Vilijam Gejdž utvrdila je da Musa i ostalih 9 zatvorenika nisu učestvovali u borbenim operacijama. Gejdž je upozorio na „kukavičluk” i „moralnu degradaciju” vojnika i njihovih starešina, koje su morale da budu obaveštene o incidentu.)

Reakcija američke armije na poslednje slike sa uriniranjem su tipične: “Ovi ljudi nisu poštovali ključne vrednosti marinaca”, “informisani smo o tome”. Stara ista priča o “otpadnicima”, nekoliko “pokvarenih jabuka i jaja”. Možda. Ali ako postoji jedna zabeležena “igra” sa uriniranjem po glavama Avganistanaca, koliko ih se desilo bez snimaka, odnosno nisu evidentirane?
Ali ako postoji jedna zabeležena “igra” sa uriniranjem po glavama Avganistanaca, koliko ih se desilo bez snimaka, odnosno nisu evidentirane?

Koliko je još pastira ubijeno u Iraku? Koliko se još Hadita desilo. Bilo je još dosta incidenata kao u Mai Lai.

Sa poboljšanjem filmografske tehnologije razni mulj je pokuljao, odnosno može se videti sve i svašta. Silovanja i ubistva; mlade žene u Avganistanu koje Talibani kamenuju zbog navodnog nedoličnog seksualnog ponašanja, ili brutalna ubistva presecanjem vrata koje je vršila Al Kaida u Iraku.

Briga zbog uriniranja

S druge strane, Amerikanci nisu nacisti, a Britanci nisu francuski vojnici u Alžiru tokom 1960-ih. (Svakako ne upoređujemo francuske vojnike sa nacističkim). Kanadski vojnici su izručili zatvorenike avganistanskim siledžijama na brutalno ispistivanje, ali Kanađani nisu slični tajnoj policiji Sadama Huseina. Pretpostavljam da Talibani nisu staljinistički NKVD ili Putinov KGB (pre nego što je postao političar). Svakako, ne možete da poredite sovjetske okupatore Avganistana 1979. godine sa Džingis Kanom.

Hajde da se malo igramo nagađanja. Britanski nedeljni list je objavio šokantne dokaze torture, brutalnosti, korišćenja elektrošokova i paljenja cigareta nad zatvorenicima zbog čega su morali da budu jednu sedmicu hospitalizovani. Da li je to bilo u francuskom Alžiru? Ili u Sadamovom mukhabaratu (tajna služba)? Nijedno. To je izveštaj “Sandej Tajmsa” (The Sunday Times Insight Team's report) od 7. maja 1972. Žrtve su, naravno, osumnjičeni pripadnici IRA-e. “Otpadnička” jedinica, nekoliko “trulih jabuka”? Sumnjam u to.

Kada su pripadnici gločesterskog puka “Gloucestershire” divljali u blizini “Divis flats” (u zapadnom delu Belfasta), razbijaući svaki prozor u ulici dan pre nego što je
TV skrin šot iz objavljenog videa
TV skrin šot iz objavljenog videa
trebalo da napuste ovaj grad – linija je pomerena. Pripadnici ove jedinice bili su pod “ogromnim pritiskom”, objašnjavano je. Međutim, da li je to “Gločester” koji je stekao slavu u bici na reci Imjin (sukob sa kineskim snagama 1951. godine tokom Korejskog rata. Preživelo samo 39 pripadnika britanske jedinice? Da li britanski vojnici koji su ubijali irske katolike u Deri, liče na one koji ubijali na Arnhemskom mostu 1944? Možemo tako da nastavimo. Da, britanske trupe su ubijale zarobljene pripadnike nemačkih SS snaga nakon operacija u Normandiji – isto kao što su to činili Crvena armija i Amerikacni tokom Drugog svetskog rata.

Sve to postaje pomalo dosadno, zar ne?

Hirošima je bila gora od Perl Harbura, ali ko je početo rat? Kanađani su bajonetima ubijali nemačke zarobljenike u Prvom svetsko ratu, ali su Nemci zaista počinili zločine u Beliji 1914. A šta sa Vaterloom? Šta smo učinili sa gomilom leševa francuskih vojnika? Zašto smo im “odali” počast premeštanjem njihovih posmrtnih ostataka u blizini Linkonšira (Lincolnshire) i onda koristili za đubrenje polja u istočnoj Engleskoj.

Da rat ne označava totalni pad ljudskog duha, bilo bi nečeg groteskno smešnog u američkoj reakciji na slike o uriniranju.

Komandu marinaca ne brine ubistvo ovih ljudi već to što je po njima urinirano. Ništa nije pogrešno u ubijanju prema “ključnim vrednostima” jedinica marinaca; ne bi trebalo da urinirate po leševima. Da se bude još preciznije: NE SMETE TO DA ČINITE PRED KAMERAMA! Prekasno. Vojske su strašne tvorevine i vojnici čine zle stvari, ali kada prihvatimo sve ove laži o “trulim jabukama”, o posebnostima zločina u ratu – uobičajena fraza da “možda postoje neka preterivanja” – onda prihvatamo i rat kao takav, kao i bešćašže koje uz njega ide, čineći ga tako više mogućim i lakšim za vođenje, a ubistva i silovanja postaju opravdanija i češća.
Kako armije treba da reaguju? Sa jednom rečju: krivi.
XS
SM
MD
LG