Dostupni linkovi

logo-print

Samo klasna svijest može pobijediti nacionalno


Andrej Nikolaidis

Andrej Nikolaidis

U razgovoru s Andrejom Nikolaidisom, Radio Slobodna Evropa kreće od posljednje rečenice u njegovom tekstu koja glasi: „Sva je prilika da će se pokazati da Dobrica Ćosić, opet, nije bio u pravu. Srbi bi ovoga puta mogli u miru dobiti ono što su izgubili u ratu“, O odnosu Beograda prema susjedima je riječ.

No, prije nego je odgovorio i na jedno pitanje, Nikolaidis je imao potrebu nešto naglasiti, prije svega zbog toga što su njegov lik i djelo izazvali čak i demarš države Srbije, državi Crnoj Gori.

NIKOLAIDIS: Sve ovo što danas govorim, govorim kao književnik Andrej Nikolaidis. I ovo na bilo koji način ne izražava stav predsjednika Crne Gore, Ranka Krivokapića, niti države Crne Gore.

Vrlo je zanimljivo da je ovakva histerija protiv mene upravo podignuta od strane, ne Srba, nego veliko Srba, nacionalističke elite i njihovih medijsko-obavještajnih službi, koji su bili uključeni u projekt stvaranja Velike Srbije. Vrlo je zanimljivo da je ovakvu reakciju protiv mene isprovocirao tekst u kojem zapravo predviđam njihov trijumf.

Čini mi se da to govori da sam pogodio. Ta nacionalistička elita od svog projekta nije odustala. Taj projekt je nekada imao ime Velika Srbija, a danas se on politički korektno formuliše u nekim strategijama Vlade Srbije za odnos prema Srbima u regionu i dijaspori. Ako imate elitu koja ima projekt, koji je smisao njenog postojanja, i ako tu elitu ne rasformirate i ako ona i dalje povlači konce u jednoj državi, posve je logično da je to živi projekt jer je elita ista, a ta elita ima isti projekt.

Čak sam spreman da povjerujem, u dobroj vjeri, da bi Boris Tadić i njegova vlast i radili drugačije. Ali je evidentno da oni imaju mnogo problema, evidentno je da on ima tu elitu kakvu ima u Srbiji i da on mora da igra neprekidno između evropskih ambicija i zahtjeva nacionalističke elite. Onog momenta kada su se izjalovile evropske ambicije, pojačana je nacionalna retorika. To je evidentno. To je ono što je međunarodna zajednica propustila da uradi jer to niko drugi nije mogao uraditi. Ne možete vi jedan projekt označiti kao zločinački, a ukloniti samo egzekutore – Karadžića, Mladića, Miloševića. Gdje su vam ideolozi? Ako ne maknete njih, ništa niste riješili. Time što je tu elitu učinila netaknutom, sama međunarodna zajednica je stvorila mogućnost za ovo što se danas dešava.

U Srbiji je bilo toliko divnih ljudi. Više od svih intelektualaca cijenim intelektualce antiratne Srbije jer je njima bilo najteže. Tamo je danas mnogo takvih ljudi. Tamo je oduvijek bilo takvih ljudi, ali je nevolja što su oni u strahovitoj manjini. Ovako kako je meni danas, njima je svaki dan. Ljudi ima, ali institucije nisu u njihovim rukama. Dok se elita o kojoj govorimo ne razmontira, institucije nikada neće ni dospjeti u ruke takvih ljudi.

Sa druge strane, proces je vrlo bizaran i perverzan jer ovdje imate pod idejom pomirenja i poravnanja prošlosti zaborav i prihvatanje onoga što je neprihvatljivo. Imate jedan strahovit kontra-udar čitave te mašinerije koja je bila involvirana, kao i mnogi njeni akteri.

Naravno da će me oni mene napasti. Naravno da će se oni po meni istresti, po meni i svakom drugom ko bude govorio slično onome što ja govorim.

RSE: Politička je korektnost postala posljednje utočište za hulje. Zašto?

NIKOLAIDIS: Napad je najbolja odbrana. Obrtanje teze je čitava priča oko navodnog terorizma u dvorani Borik. Dođete na jedno mjesto, na kojem se obilježava državnost nečega što je zasnovano na genocidu. Kako ćete vi prikriti činjenicu da to što slavite počiva na zločinu? Tako što ćete sebe predstaviti žrtvom. To je stara nacionalistička matrica. To rade svi ovdašnji nacionalizmi. Prvo se proglasite žrtvom, kao u slučaju srpskog svata, a onda krenete da proizvodite žrtvu.

RSE: Postoji teza da u Bosni rat u suštini nije završen.

NIKOLAIDIS: Želim da vjerujem da će se sve rješavati mirno. Ne želim ni da razmišljam o suprotnom. Mislim da je dizanje tenzija još uvijek sigurna zona. Bolje je da raspravljamo ovako, makar to išlo po mojoj koži, nego da radimo neke druge stvari.

Čak i sama ideja da će dobiti u miru, ono što su pokušali dobiti ratom, je barem u jednoj toj blesavoj dimenziji utješna jer barem neće ratom. Dajte da rat prestanemo da razmatramo kao opciju. Problem je to što se sa njima nikada ne zna.

Možda se neko ne slaže sa mojom definicijom civilizacijskog iskoraka, ali sam siguran da svi primjećujemo da nam je civilizacijski iskorak potreban. Civilizacijski iskorak je prozreti igru nacionalističkih elita, odbaciti vjerske identitete kao primarne, što je neka vrsta klasne solidarnosti. Ne možete nikada nacionalizam pobijediti idejom koja nije veća od njega. Imali smo ovdje takve pokrete. Ovo je bila internacionalistički nastrojena zemlja i onda smo upali u jarugu. Te elite koje su nas i uvele u jarugu, iz te jaruge su izašle kao bogate, a ostali slijede praznih džepova.

RSE: Hajde da se usaglasimo oko toga da su političke elite svuda, pa i na Balkanu, krive ili zaslužne za nešto. Trebamo ovu političku elitu, koja je na Balkanu vladajuća, maknuti. Ima li snaga koje je mogu zamijeniti?

NIKOLAIDIS: Mislim da se većina sistema na žalost urušava sama od sebe. Do velikih promjena ne dolazi tako što neka druga opcija uspije da ostvari čistu pobjedu. Ne. Ono što je postavljeno ovako čvrsto kao sistem će pasti onda kada njegove unutrašnje proturiječnosti postanu onako velike da se više ne mogu održati. Mi možemo, što iznutra, što sa strane, da doprinesemo rušenju tog sistema. Oni jesu jači od nas. Ali to ne znači da mi ne treba da nastavimo da radimo ovo što radimo jer u jednom momentu taj njihov bizarni sistem urušiće se sam od sebe.

RSE: Nema na svijetu mjesta gdje po ulicama poraženi tuku pobjednike! Ali ima na Balkanu, najviše u Srbiji. Primjera je stotine i nisu svi pobrojani u ovoj temi, ali izvorište im je jedno – ni ne pomišlja se na započinjanje procesa denacifikacije. Upravo obrnuto, stanje krvi određuje stanje svijesti, da se pozovem na jedan od osnovnih principa gnoze. Zašto je to tako?

NIKOLAIDIS: Zato što ovdašnja društva nisu imala snage za to. To se neće ni desiti dok građani ne budu, kao moj fiktivni Bole, rekli: „Dosta mi je etničkih i vjerskih podjela. Sada razumijem da je sve to maska pod kojom su mene opljačkali“. To je po meni civilizacijski iskorak. O tome govorim, a ne šaljem nikakve teroriste na Tadića, Dodika i ostale.

RSE: Kako se može desiti da narod kaže - dosta mi je - ako ih niko ne uči i ne ukazuje na to?

NIKOLAIDIS: Ja ih učim, pa vidite šta mi se desilo. Očito da ovaj pouk, koji sam iznio, oni smatraju vrlo opasnim. Želim da probudim klasnu svijest jer mislim da samo ona može prevazići to nacionalno. Mislim da je socijalna solidarnost mnogo važnija i može da bude moćnija od etničke i vjerske. Oni onda pobjegnu natrag u nacionalizam. Oni se odmah vrate u rovove i krenu sa teškom nacionalističkom pričom. Tu se osjećaju dobro. To je teren gdje oni pobjeđuju.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG