Dostupni linkovi

logo-print

Nevolje zbog Tehnogasa: Radnici ojađeni, mještani zabrinuti


Zaposleni u dobojskom preduzeću Tehnogas nisu primili 32 plate. Ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice, niti očekivati penziju jer im doprinosi nisu plaćeni za više od 40 mjeseci. Kažu da su od njih digli svi ruke i da je preduzeće, u kojem se još uvijek nalaze određene količine opasnog plina, ostavljeno bez nadzora. Mještani dobojskog naselja Rudanka, gdje se nalazi ova punionica, vele da je Tehnogas atomska bomba bez kontrole.

Punionica plina Tehnogas, koja se nalazi u naselju Rudanka kod Doboja, ima više vlasnika. Vlasnici kapitala su i Fond PIO RS i Fond Polara. Većinski vlasnik se nalazi u inostranstvu. Radnici Tehnogasa ističu da njihov poslodavac, i kada iz Njemačke dođe u Doboj, sa njima ne razgovara. Kažu da u preduzeće osim njih niko ne dolazi.

Predstavnik radnika Jovo Erceg smatra i da je pokretanje stečaja bolje rješenje od postojećeg stanja.

„Većinski vlasnik je Ćućić. On je u Njemačkoj. On nekada dođe u Doboj, ali niko se ne pojavljuje. Upravni odbor uopšte ne funkcioniše. Mi ne znamo šta ćemo više. Ne možemo na biro, da nam knjižice zaključe, da odemo na biro bar - ili stečaj, ali je najveći problem što mi nemamo sredstava da uplatimo stečaj“, rekao je Erceg.

Krug preduzeća je bez nadzora. U nekoliko navrata lopovi su iz ove punionice krali bakar, kaže Erceg, i dodaje da su instalacije pod pristiskom i da u njima još uvijek ima opasnog propan butana.

„To jedan od najopasnijih gasova. Tri, četiri godine nije ništa čišćeno, ništa nije košeno. To sad mala havarija da bude, da se zapali, dolazi sigurno do eksplozije. To je bez dileme. Za ovo naselje, za Rudanku, bila bi katastrofa. Za ove kuće, za zadrugu, mislim da bi se velika katastrofa desila. Ali nema se kome obratiti. Upravni odbor neće da dođe, nikako ne zasjeda. Taj većinski vlasnik ne pojavljuje se uopšte. Direktor kaže: ’Istekao mi je mandat, mene to ne interesuje.’ Ja ne znam kome više mi da se obratimo - jedino Vladi RS-a“, kaže on.

Zbog ovakve situacije u Tehnogasu negoduju i mještani Rudanke, posebno oni koji stanuju u blizini kruga preduzeća.

„Te su boce velike, pod pritsikom. Šta da eksplodira? To je maltene atomska bomba na ovaj kraj ovdje. Mislim da bi pod hitno nešto trebalo riješiti - ili firmu likvidirati da je više nema, ili osposobiti da radi kako treba, jer ovako držati kao što je sada, to je zaista nemoguće, neshvatljivo“, smatra stanovnik Rudanke Dušan Mitrović.

Privatizacija i ljudski faktor

U naselju Rudanka živi nekoliko stotina ljudi. Pored Tehnogasa nalazi se fudbalski stadion. Radnici podsjećaju da je prošle godine izbjegnuta katastrofa širih razmjera kada se mali avion srušio nedaleko od ove punionice plina.

U Tehnogasu je nekad radilo 12 ljudi. Oni su posljednju platu dobili polovinom 2010. godine. Doprinosi im nisu plaćeni skoro četiri godine. Radnici Jelenko Vidaković i Žarko Galić su ogorčeni:

„Postali smo socijalni slučajevi tako da smo stvorili nervozu i u svojim porodicama. Šta da vam kažem dalje, ne znam. Čovjek sam sa 58 godina. Doživio sam jedan trenutak da mi je došlo samoubistvo da izvršim.“

„Ja ne znam uopšte kako preživljavam. Tri godine maltene u kući mi niko ne radi. Ja ne znam više šta da radim. To samo ja znam. Niko više.“


Radnici dodaju da je ovu puninicu plina moguće ponovo pokrenuti i da bi ovdje pored njih 12 moglo da radi još 10 ljudi. Žarko Galić kaže da mu nije jasno kako sve punionice u okolini Doboja normalno rade, dok postrojenja u Tehnogasu zarastaju u korov i trnje.

„U okruženju tri punionice rade, u kojima su ljudi pošli maltene sa gole ledine -rade i napravili su posao, a mi evo sve imamo, a ne možemo. Mislim ovdje je samo ljudski faktor i ništa više. Ovdje treba doći čovjek koji je zainteresovan, koj je sposoban da ovo pokrene, i da zaposli još 10 ljudi sem nas ovo koliko nas ima. Nije mi jasno. Kad vidim šta ljudi rade u okruženju, a da mi ovdje, pored svega ovoga ležimo i da gledamo u nebesa, to je van svake pameti.“

Jelenko Vdaković kaže da je privatizacija glavni uzrok svih oproblema u nekada uspješnom dobojskom preduzeću.

„Imali smo posla toliko, imali smo normalne plate i plaćali smo i dažbine, što se tiče nas, i državi. Sve je uredno bilo. Kad je krenula ta privatizacija, krenulo je naopako. Ti vlasnici većinski sa nama ne sarađuju. Taj upravni odbor - direktor nije podnio ostavku, nego kao da mu je navodno mandat istekao i jednostavno neće sa nama čovek ni da razgovara.“
  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG