Dostupni linkovi

logo-print

Godišnjica Dejtona: BiH podijeljena o tome kako naprijed


Bosnia-Herzegovina, Initial the peace agreement, 21Nov1995

Bosnia-Herzegovina, Initial the peace agreement, 21Nov1995

Nakon tronedjeljnih pregovora, na današnji dan prije 18 godina Dejtonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je gotovo četvorogodšnji rat u BiH, koji je odnio najmanje 100.000 žrtava i raselio skoro dva miliona ljudi.

Na Opšti okvirni sporazum za mir u BiH potpise su stavili i tada kazali:

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović:

„U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod. Hvala vam.“

Nerzuk Ćurak

Nerzuk Ćurak

Profesor Sarajevskog Univerziteta dr Nerzuk Ćurak za RSE ocujenjuje kako Dejtonski sporazum, njegov četvrti aneks uz Ustav, zahtijeva jasnu ulogu međunarodnog upravitelja, koji tu ulogu koju ima ne želi.

"Mi smo u jednoj situaciji da jedan od vrlo važnih unutrašnjih faktora – a međunarodna zajednica je unutrašnji faktor u dejtonskoj Bosni i Hercegovini – ne želi da radi svoj posao i na taj način degradira one mogućnosti koje postoje u dejtonskom ugovoru, a ključna mogućnost koja postoji u tom ugovoru jeste da se on ne tumači kao sveto slovo, nego kao jedna tendencija, jedan duh, koji jeste u jednom momentu bio potreban za zaustavljanje rata, ali nikako ne može biti dovoljan da se izgradi samoodrživa politička zajednica", kaže Ćurak.

On ocjenjuje kako je smisao Dejtonskog ugovora da bude promijenjen, te napominje da je teško dati pozitivnu ocjenu Dejtonu.

"On ima samo jedan mali plus, a taj plus je da dejtonskog ugovora ne bi bilo da nema Bosne i Hercegovine. I to je ta jedna veza, jedan link koji nam jasno i nedvosmisleno govori da je insistiranje na uništavanju zemlje jedna potpuno šizofrena, iracionalna i infantilna politika, jer na premisama ovog ugovora nije moguće konstituirati nove političke zajednice", naglašava Ćurak, te naglašava da onaj koji pokuša da konstituira nove političke zajednice priziva novi rat.

"Kada predsjednik RS-a pošalje poruku na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu da je za Bosnu i Hercegovinu najbolje da se mirno raziđe, to nije poruka mira nego poruka koja priziva novi oblik radikalnog nasilja. Ja znam da se to neće desiti, ali stvarno je došlo vrijeme da se upumpa neka nova kreativna energija u Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, da još jednom ponovim, ja izražavam svoju želju koja je rezultat znanstvenih procjena, ali znam da do toga neće doći", naglašava Ćurak.

Građani BiH su, ocjenjuje Ćurak, zatočenici politika koje proizvode stanje permanentnog rata, dok BiH, smatra, ima dvije mogućnosti.

"Jedna mogućnost je da se insistira na Dejtonskom mirovnom ugovoru, što bi ustvari uzročno-posljedično značilo da političari koji negiraju Dejtonski mirovni ugovor a pozivaju se na Dejton kao sveto slovo, naprosto na neki način budu isključeni iz svijeta politike, jer ne zadovoljavaju pravila igre, a druga stvar, koja bi bila puno bolja, to je da se konačno prihvati da se na premisama jednog ugovora, kojeg očito svako može tumačiti kako hoće, ne može izgraditi politička zajednica, nego, kako vrijeme bude odmicalo, da će političke elite koje ne žele da izgrađuju Bosnu i Hercegovinu, upravo Dejtonski ugovor koristiti kao pokriće za svoje secesionističke ambicije", zaključuje Ćurak.
Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman:

„Dramatični karakter ovih pregovora simbolizira teškoće sasvim sigurno najteže krize koja je pogodila Europu nakon Drugog svjetskog rata.“

Tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević:

„Rešenja postignuta ovde uključuju i bolne koncesije na svim stranama. Međutim, bez takvih koncesija i ustupaka bilo bi nemoguće uspeti.“

Praktično, mir je građanima BiH objavio, u ulozi prevodioca, Darko Močibob, koji se sjeća:

„Bilo je neizvjesno do zadnjeg trenutka kada će tačno sporazum biti parafiran u Dejtonu. Bilo je očito mnogo problema i lideri, svaki iz svoje perspektive, označili suda je rat zaista došao do kraja.“

Međutim, i neki kreatori mirovnog sporazuma su se pokajali. Naprimjer, glavni američki pregovarač Ričard Holbruk:

„Žalim zbog imena Republika srpska. Žalim što su stvarane tri armije i dvije policije. Centralna vlada je suviše slaba. I na kraju, velika greška je postojanje tri predsjednika.“

Mirovni sporazum punoljetstvo dočekuje u procjepu između zaklinjanja u slovo „Dejtona“ u Republici Srpskoj, i zahtjeva za njegovom revizijom u Federaciji BiH.

Miro Lazović je bio dio bh. delegacije na pregovorima:

„Sam naziv mirovnog sporazuma govori da je ona ograničenog karaktera i on je 1995. godine napravljen sa tendencijom da zaustavi rat. I to je uspio, ali je BiH svih ovih godina zamrznuo u jednom političkom konfliktu“, kaže Lazović.

Predstavnici vlasti RS, odnosno vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ponavljaju da se pod pritiskom međunarodne zajednice, a suprotno Dejtonskom sporazumu, nasilno oduzimaju nadležnosti sa entiteta i prenose na državu.

„Jasno je da u okviru ovoga sporazuma dva entiteta imaju državotvorne ingerencije - većina nadležnosti jeste u entitetima, da su samo spoljni poslovi i spoljna politika na nivou BiH, kasnije smo naknadno prenijeli odbranu i potpuno nelegalno prenijeli niz drugih ovlaštenja“, navodi član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.

Profesor sa Univerziteta u Gracu Florian Bieber kaže da su Mirovni sporazum, ali i naknadno tumačenje Ustavnog suda BiH nedvosmisleni:

„To je jasno jer je BiH jedina država, da entiteti nisu države - i uvijek je bilo jasno da entiteti nemaju karakteristike države“, konstatuje Bieber.

Iako se predsjednik RS Milorad Dodik stalno poziva na izvorne principe Dejtonskog mirovnog sporazuma, on - kako upozoravaju analitičari, nikada nije odustao od težnje za otcjepljenjem RS.

„Meni se čini, također, da je taj govor već godinama – Milorad Dodik govori o tome već sedam godina non-stop, tj. otkada je na vlasti - samo politička igra“, komentariše Florian Bieber.

Dejtonski mirovni sporazum je podijelio BiH i nije pružio veliku nadu za pomirenje i međunacionalno približavanje.

„U glavama političara u BiH je dominantno mišljenje da je BiH podijeljena na tri etnički podvojena dijela i da oni tu imaju neograničenu vlast. Bitno bi bilo se političke elite odvoje od tog koncepta koji je diktirao njihova ponašanja devedestih i u ratnim vremenima. Nažlost, vidimo da se djelu ta ista politika i danas produžava, ali sredstvima koja nisu oružana, nego nekakvim mirnim, sofisticiranim načinima“, ocjenjuje predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević.

BiH danas zaostaje u procesu evropskih integracija i uopšte u reformama koje bi je uvele u red savremenih zemalja. Nekadašnji veliki privredni sistemi su uništeni, radnici istjerani na ulicu. Jedna od obespravljenih radnica kaže:

„Znate kako je - kao da ide robovlasničko društvo, kako je nekada bilo: čudna dana u zla gospodara, ručku žita, a večeri ništa. A mi nemamo ni ručki ništa, ni večeri ništa.“

Građani dva entiteta, koji su ovog dana podijeljeni jer je za jedne praznik, a za druge običan četvrtak, o tome šta je njima donio Dejtonski mirovni sporazum kažu:


Opšti okvirni sporazum za mir u BiH parafiran je u američkoj vojnoj bazi Wright Paterson, u gradu Dayton, 21.11. 1995. godine.

Sporazum je parafiran u prisustvu državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, a osim njega, glavni američki posrednici bili su Ričard Holbruk i general Vesli Klark.

Dejtonski sporazum zvanično je potpisan 14. decembra 1995. godine u Jelisejskoj palati u Parizu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG