Dostupni linkovi

logo-print

Vijeće za provođenje mira u BiH (PIC) u utorak će raspravljati o referendumu u Republici Srpskoj, dok će se u ponedjeljak održati pripremni sastanak. U međuvremenu, ne smiruju se reakcije.

Profesor Sarajevskog univerziteta dr Nerzuk Ćurak ocjenjuje da, s najavom referenduma u RS, kao i drugih, BiH ulazi u opasno razdoblje. Ako ne bude intervencije međunarodne zajednice, BiH će postati zemlja napetosti, nestabilnosti i eventualno nasilja, kaže Ćurak.

RSE: Kako Vi vidite moguće posljedice referenduma o Danu RS, kao i drugih koji se lančano najavljuju?

Ćurak: Sam referendum, kada ogolimo stvar do kraja, je opasan, po implikacijama, opasan jer može dovesti do nove proizvodnje nasilja. Vidite da smo ušli u fazu referendum na referendum, imamo najavu mikro referenduma, čak sam pročitao da neke nevladine organizacije zagovaraju referendum na nivou države za ukidanje RS. Sve besmislica do besmislice.

Ali, da stvar bude jasna – pozivanje na pravo od strane različitih aktera, od kojih svaki smatra da onaj drugi krši zakon, šalje poruku koja je jasna i posljednjih 20 godina i koja je najgora za BiH – da je Ustav BiH neobavezujuća pravna norma i da on nije vrhovni zakon, nego da se može tretirati kao neka trajna neobaveznost.

Možda je najveća "falinka" dejtonskog Ustava to što ga svi akteri mogu interpretirati onako kako njima odgovara i pozivati se da su u pravu. Budući da je to sada najaktuelnije, vlast u RS govori unisono da je sve u skladu sa zakonom i Dejtonom, iako međunarodna zajednica govori da je to antidejtonska aktivnost. Imate situaciju u kojoj politička elita jednog entiteta (RS) smatra da jedina ispravno tumači pravo, a da su svi drugi involvirani u bh. krizu - budale.

Ponovo osnažiti mirovne snage

RSE: Može li rasprava o referendumu ili o referendumima produbiti etničku distancu i povećati udaljenost između dva entiteta?

Ćurak: Nažalost, u BiH pitanja simboličke naravi izazivaju konflikte. Ovo može produljiti etničku distancu. Jer, kad se iz zone simboličkih pitanja spuštate u stvarni život, a ja sam držao više radionica o pomirenju u postkonfliktnoj zajednici širom BiH, onda vidite da bi stvar mogla ići nabolje kada bi entitetske političke elite pratile reprodukciju običnog društvenog života.

Ali ne! Oni žive potpuno odvojeni život od osiromašnog građanstva i smatraju da su simbolička pitanja kojim se bave, od odsudne važnosti, da su to sudbinska pitanja nacije. Ako se nastavi sa ovakvom produkcijom utuk na utuk, ja mislim da to vodi proizvodnji novog nasilja. I zbog toga bi uloga međunarodne zajednice trebala biti osnažena, a bilo bi pametno osnažiti ponovno i mirovne snage. Time bi se poslala poruka da se ne odustaje od BiH i od toga da ovdje više nikada ne dođe do nasilja.

Iako sam čin referenduma neće proizvesti ništa novo u svakodnevnom životu građana, on jeste neka vrsta indikacije da će se RS više razvijati u secesijskom duhu, a ne kao dio BiH, sa idejom da se u BiH pronađe neki osjećaj svrhe.

Mislim da je to naš najveći problem što na nivou BiH ne možemo proizvesti osjećaj zajedničke svrhe, jer se s njim svjesno manipulira. Tako se može tvrditi da su entiteti ukrali državu i da su dva entiteta kao dvije pseudo države, glavni subjekti moći, a da je BiH u velikoj mjeri ispražnjena od državnog sadržaja. Mislim da ulazimo u jednu opasnu dionicu razvoja BiH.

Prevladale sile dezintegracije

RSE: BiH je sastavljena od dva entieta, ali sve više postaje činjenica da je zemlja podijeljena na dva dijela bez dovoljnih integrirajućih faktora između RS i Federacije BiH. Kako Vi to vidite?

Ćurak: Nažalost, iako je namjera Dejtonskog mirovnog ugovora integrirajuća, da on bude osnova za izgradnju jedne samoodržive političke zajednice, desilo se suprotno. Sile dezintegracije su prevladale nad silama integracije. Dejton se tumači u tom dezintegracijskom ključu koji je sada dostigao krešendo.

Ne bude li, po Dejtonskom mirovnom ugovoru, odnosno po njegovim aneksima, autoritativnog djelovanja međunarodne zajednice, to može značiti da međunarodna zajednica neće uraditi ništa da spriječi eventualno izbijanje nasilja. To je ono čega se ja najviše plašim. Ako ne bude nikakve intervencije na referendum u RS i ako nebude intervencije i nadruge referendume BiH će postati zemlja referenduma, napetosti, nestabilnosti i onda je moguće da izbije nasilje.

Doveli smo na vlast nitkove

RSE: Otvoren je jedan politički poligon o referendumu u koji se mnogi uključuju s mnogo energije i žara, što nije slučaj sa izmjenama Ustava i otklanjanjem diskriminacije, koja je u njemu zapisana. Nije pokrenuta ustavna reforma i pored više odluka Evropskog suda za ljudska prava protiv BiH. Čemu se možemo nadati?

Ćurak: Bojim se da je pitanje reforme Ustava "passe" pitanje, koje nije na dnevnom redu. Kako govoriti o reformi Ustava kada mi zorno svjedočimo da i ovakav "kilavi" Ustav ne može da ispostavi nalog nikome ? I to je jedna nada bez pokrića. Zašto? Zato što etnonacionalnim oligarhijama upravo odgovara forma Ustava koja je neobavezujuća, jer ona uvijek afirmira vladavinu ljudi, a ne vladavinu zakona.

U kakvoj mi to državi živimo, u kojoj zakon aposlutno nema nikakve snage i u kojoj sve ovisi od pojedinačne volje političkiha aktera – na koju su nogu ustali Dodik, Izetbegović i Čović? To je poražavajuće, kao i to da mi imamo političare koji pripadaju jednoj osamnaestovjekovnoj ili devetnaestovjekovnoj političkoj filozofiji, filozofiji srednjeg vijeka, feudalizma u kojoj svako želi da ima svoju državu u nekoj svojoj nahiji. U ovoj zemlji svako ko ima moć – kantonalne vlade, entitetske vlade, žele da teritorija kojom vladaju bude država. Baš kao u feudalizmu.

RSE: Ali, građani to dozvoljavaju..

Ćurak: Da, i da budem neodgovaran i kažem da smo mi daleko od građanske političke kulture, da mi živimo plemenske živote. Upali smo u jednu zamku. Bivši sistem sa svim svojim limitima imao je ugrađenu mogućnost za političku emancipaciju, a mi smo to ispustili. Doveli smo na vlast nitkove čija odvažnost nezananja, bahatost i lopovluk nemaju nikave mjere, koji svoje građane tretiraju kao podanike. I ja ne vidim drugog rješenja osim da se gradi jedna autentična demokratska politička kultura i da obrazujemo građane.

Ali, mi imamo sustavno onepismenjavanje. Građani se moraju probuditi, promijeniti – da donose odluke na osnovu kvalitete svog života, a ne na osnovu onog što će im reći njihove nacionalne poglavice. Ako toga ne bude, mi ćemo se vrtiti u krugu. I bojim se da nas čeka još puno vremena jedne zarobljene države, države koja je ukradena od skupine ljudi i što građani honoriraju...

RSE: I aplaudiraju svojim nacionalnim vođama, jer je i popis stanovništva pokazao da postoje tri nacionalne zajednice sa zanemarljivim brojem onih koji se u njih ne uklapaju. Kako Vi to vidite?

Ćurak: Imamo politički sistem koji unaprijed favorizira nacionalne stranke. On je tako generiran da zahtijeva pobjedu nacionalnih stranaka ili ako pobijede nenacionalne stranke one će se logikom svoje političke borbe pretvarati u nacionalne. To smo imali eklatantan slučaj sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), pa sa Socijaldemokratskom partijom (SDP BiH), ali čini mi se da se SDP repozicionira, da se budi, ali još uvijek nema snagu za stvarni iskorak iz pozicije političkog centra u stvarnu političku ljevicu. Zato želim da ohrabrim da male građanske snage dobiju veće pravo glasa. Ali evo, upravo te stranke se bore za najelementarnija građanska prava, da se, naprimjer, donesu zakoni koji će poboljšati položaj trudnica i majki, a onda imate komentare na raznim platformama gdje ljudi "deru" te stranke zbog toga što one žele da im pomognu.

Izgleda da im je radije do prevare, do velikih mitskih priča o Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, o islamu, katoličanstvu, pravoslavlju .. To je sve jedna velika prevara.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG