Dostupni linkovi

logo-print

Nemaju više ni narodne kuhinje: Kruh svaki drugi dan


U BiH se opet štedi na najsiromašnijima. Narodnoj kuhinji u Tuzli koja broji 2.500 korisnika iz godine u godinu prijeti zatvaranje, a već je oko 1.000 korisnika ostalo bez jedinog obroka kojeg su imali. Zahvaljujući jedino donacijama nekoliko pekara iz Tuzle, korisnici su u četvrtak uz obrok dobili i kruh. Od narednog tjedna kruh će dobivati svaki drugi dan. Vlast u Tuzlanskom kantonu tek nakon medijskog pritiska se glasila i obećala uplatu sredstava, ali opet bez trajnog rješenja za ljude u potrebi.

Iako je u Tuzli sve više ljudi koji su u potrebi Narodna kuhinja u Tuzli morala je reducirati broj korisnika. Sredstava nemaju, a prijeti im potpuno gašenje. Ljudi kojima je to jedini topli obrok dnevno boje se jer već u četvrtak im je rečeno da neće dobiti kruh.

Ja bih rekao da je to surova realnost i surova istina. Trenutno stanje je takvo da imamo dovoljno hrane da pripremimo obroke do 20. februara. Ukoliko Vlada Tuzlanskog kantona ne bude intervenisala do 1. marta, definitivno nijedan korisnik neće moći primati hranu. Nemam namjeru da kritikujem rad Vlade. Ja samo iznosim činjenice“, rekao je Hajrudin Šahić, predsjednik Merhameta.

Nekoliko stotina mališana ovisi o ovom jednom toplom obroku. Roditelji kažu ukoliko bi došlo do gašenja Narodne kuhinje njihov život bi bio potpuno ugrožen.

Iz Narodne kuhinje u Tuzli, foto: Maja Nikolić

Iz Narodne kuhinje u Tuzli, foto: Maja Nikolić

„Meni je ovo jedin obrok. I mojoj djeci. Nemam nikakva druga primanja, osim dječijeg doplatka, ali i to je neredovno. Ja nemam od čega hraniti djecu, a dvoje ih školujem. Oni ovo teško podnose. Ušute se, slegnu ramenima. Koliko puta samo legnu gladni i žedni. Nemam im šta dati. Mi se samo uzdamo u ovu narodnu kuhinju. Ako je ukinu i mi ćemo domah umrijeti“, kaže Jasmina Aliji, majka dvoje malodobne djece.

I Senad Abraši svaki dan traži i moli za bilo kakav posao, ali priliku mu nitko nije dao. Najteže mu je, kaže, za djecu jer jedini izvor prihoda im je dječiji dodatak koji iznosi tek 20 eura. A dječije želje, iako skromne, Senad ne može ispuniti.

„Išao sam u Komunalac i molio da me prime. Otac mi je ratni vojni invalid, imam i preporuku od predsjednika Boračke organizacije da me prime, ali nisu me primili. Da mi je makar sezonski da radim. Jedino mi je ovo preostalo i otac što ima 50 maraka (25 eura) invalidnine. Od toga osam nas živi. Ovo nam je jedni obrok. Nemam šta drugo. Jedino da idem krast'. Ali nisam od toga. Ovdje dignemo kranu, to raspodjelimo. Ja uvijek manje uzmem. Ostavim djeci da oni više pojedu. Sad sam predao molbu da dobijem dva hljeba. Mi odrasli, pošto nas je šest, manje pojedemo da djeci više ostane“, priča Abraši.

Oni imaju i nije ih briga za sirotinju

Vlada Tuzlanskog kantona se po ovom pitanju oglasila priopćenjem za javnost, a upravi Merhameta nakon medijskog pritiska obećali sredstva. U priopćenju navode da su za prošlu godinu planirana sredstva od 160.000 eura u proračunu. Od planiranog iznosa uplatili su tek 25.000 eura. Navode da je njihova dobra volja što uplaćuju sredstva Narodnoj kuhinji, ali ne i zakonska obveza. Također, u priopćenju kritički postavljaju pitanje upravi Merhameta zašto se obroci dodjeluju u samo četiri općine u Tuzlanskom kantonu, ne vodeći računa da su i za ove 2.500 sadašnjih korisnika obroci dovedeni u pitanje.

Iz Narodne kuhinje u Tuzli, foto: Maja Nikolić

Iz Narodne kuhinje u Tuzli, foto: Maja Nikolić

Korisnici kažu iz mjeseca u mjesec strahuju hoće li hrane uopće biti, trajno rješenje za njih već dvadeset godina nitko nema.

„Oni imaju. I njih nije briga za sirotinju. Ja imam sina. Ne radi nigdje. Ima završenu Ugostiteljsku školu. Prime ga svi na dva mjeseca, kao probni rad. I svaki put kad treba dobiti platu nakon ta dva mjeseca oni njemu daju otkaz. Svime se služe. Sin mi kaže hoće da ide odavde. Nije ni čudo što ovoliki narod bježi iz ove države. Jer sit gladnog ne razumije“, kaže nam Nafa Hamidović.

Usporedbe radi, iako se tvrdilo da u proračunu sredstava nema, ovi ljudi ne vjeruju u to. Naime, predsjednik Skupštine Senad Alić ponovio se automobilom i to baš iz proračunskih sredstava. Kupovinu je pojasnio i novinarima.

Novinar: Koliko je koštao automobil?

Alić: Četrdeset i osam hiljada bez PDV-a

Novinar: Je li bila neophodna kupovina?

Alić: Jeste. Zato što je ovo auto staro devet godina.

Novinar: Jel nije u voznom stanju?

Alić: Jeste u voznom stanju, ali nije za predsjednika Skupštine.

Među 2.500 korisnika Narodne kuhinje mnogo je onih koji su do prije nekoliko godina sasvim normalno živjeli. Među njima su brojni obespravljeni radnici, ljudi čije su kuće uništene u klizištima, ali najviše ratnih vojnih invalida i boraca.

Ni uposlenici Narodne kuhinje već četiri mjeseca nisu primili plaću, iako su te plaće minimalne, do 250 eura.

„Posao jeste težak, ali ne bi nam bilo teško da je makar plata redovna. Nismo četiri mjeseca plate dobili. Čitavu nam godinu obećaju da će Vlada uplatiti, ali ništa“, kaže nam uposlenica Narodne kuhinje.

Dvadesetogodišnji Boris Mušetski u četvrtak je došao zamoliti da bude novi korisnik Narodne kuhinje. Boris nema roditelje niti bilo koga od članova obitelji. Nakon odrastanja u hraniteljskoj obitelji sada mora živjeti sam, a sredstava za život nema. Narodna kuhinja njemu i tisućama drugih jedina je slamska spasa.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG