Dostupni linkovi

logo-print
Jedina država na području bivše Jugoslavije, osim Slovenije naravno, koja je sigurna članica EU, Hrvatska, polako, ali sigurno, izlazi iz nacionalističkog zanosa.

Iako mladi i u toj zemlji muku muče sa zaposlenjem ili kupovinom stana, ipak su u stanju primijetiti i druge vrijednosti. Tako su na primjer ustvrdili da je hrvatsko društvo netolerantno i još uvijek vrlo zatvoreno prema drugima i drugačijima:

„Mi nismo tolerantan narod.”

"Te klasične hrvatske teme, samo Hrvat, katolik - ne možeš biti ništa drugačije."

"Pa, kad oni na TV i u Saboru vrijeđaju... Jedan vrijeđa žene, jedan Srbe, onda, HDZ-ovcima su svi SDP-ovci komunisti, ma o čemu mi, onda, pričamo?!"


S Nikolinom, Majom, Silvom, Bernardom i Janom, studenticama zagrebačkog Pravnog fakulteta, razgovarali smo pred Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom, gdje pripremaju ispite.

Kažu da su ih ovih dana zgrozile informacije iz Škabrnje, kraj Zadra, čiji mještani nisu željeli u svojoj blizini dvije doseljene romske obitelji, pa su 1. svibnja bagerima iskopali kanale oko njihovog zemljišta, ogradili ih žicom i uz blagonaklonost samog načelnika općine prisilili da odsele, uz najčešće obrazloženje da „u Škabrnji nema ni Srba, ni Roma, da je oduvijek tako bilo i tako mora ostati“:

"Ne želim pretjerivati, ali mislim da je više od 70% populacije ljudi u Hrvatskoj zatvoreno, da su nacionalisti i da se gleda ko je koje vjere i nacije. Užas.”

„One žene što su bile na TV-u, što su se podsmjehivale kada je ta romska obitelj govorila, mislim da je to baš odraz našeg društva. Ne želim pretjerivati, ali mislim da je više od 70% populacije ljudi u Hrvatskoj zatvoreno, da su nacionalisti i da se gleda ko je koje vjere i nacije. Užas.”

„Moja prijateljica je čist primjer. Bila je sa nekim dečkom čiji je daleki predak bio Srbin. Otac nije htio ni da čuje za tu vezu. Kao, Srbina mi ne dovodi u kuću.”


Ispitivanja potvrđuju da je i među mladima vrlo prisutna nacionalna isključivost, netrpeljivost prema drugačijoj seksualnoj orijentaciji, a nedostaje i međugeneracijske solidarnosti:

„Znam masu djece, od 14 – 15 godina, koji već gledaju ko je što, a nemaju pojma o ratu, a nisu bili ni u planu kada je bio rat. Ali to su roditelji krivi. Kako te odgoje u obitelji, to je poslije teško iskorijeniti.”

Veća prava Hrvatima

Prema rezultatima zajedničkog istraživanja Fakulteta političkih znanosti i nevladine udruge GONG iz 2010. godine, svaki četvrti maturant iskazuje stavove nepoželjne za demokraciju. Tako, čak 40 posto mladih smatra da bi u Hrvatskoj, Hrvati trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda:

„To su već gotovo stavovi na nivou II svjetskog rata. Mi smo već prešli tu razinu i sad smo dio Evrope i trebali bi na neki način tolerirati ostale nacije i religije i štititi prava manjina. ”

Ilustracija

Ilustracija

Slično Luki iz Prve zagrebačke gimnazije, govori i 17-godišnja Klara Bakija iz jezične gimnazije u Puli, koja je svojim likovnim radom na ovogodišnjem državnom natjecanju o međugeneracijskoj solidarnosti, financiranom iz fondova Europske unije, osvojila drugo mjesto.

„U Puli svi živimo skupa - Srbi, Talijani, Bošnjaci. Ako si iz Pule, Puljanin si, bez obzira na porijeklo. Ne gledamo te stvari. Iako se Romi, sami po sebi, drže sa strane. Nije da oni idu među nas. Kao da postoji neki usmeni dogovor - Mi ne vidimo vas, vi ne vidite nas”, kaže Klara.

Hrvatsko društvo je dosta homogeno i nije ni stiglo osvještavati toleranciju, recimo prema imigrantima - kaže Ana Karlović, voditeljica Medijacijskog centra u Zagrebu, među čijim projektima je i onaj pod nazivom - Obojimo svijet bojama tolerancije.

„Mi smo društvo koje je i kroz bivšu Jugoslaviju naviklo da se susreće sa razlikama naših susjeda. Bilo je jako zanimljivo razgovarati sa mladima jer je sa jedne strane prohrvatsvo bilo jako aktualno, gdje se izbacivalo pripadnike srpske nacionalnosti, a sa druge strane imamo to da se slušaju narodnjaci i da postoje afiniteti prema tim krajevima. Tu se javlja polaritet, jako odbacivanje, ali i privlačenje, premda mislim da dolaze neke nove generacije kojima to neće biti uopće važno”, navodi Ana Karlović.

Krivci političari

Studenti i gimnazijalci, koje smo anketirali, općenito smatraju da obrazovni sustav u Hrvatskoj ne uspijeva prevenirati neke elemente nedemokratskih i negativnih stavova prema manjinama općenito:

„Treba se klinac sa 15 godina objesiti jer se zaljubio i piše pjesme osobi istog spola. To je meni katastrofalno da se mora sramiti neke osnovne ljudske potrebe i emocije.”

„Invalidi i stariji ljudi, na njih se uopće više ne računa.”


„Uopće nemam nekog uzora u kojeg bi se ugledala jer svi su iskomercijalizirani. Novac."

„Više se na starije gleda kao na parazite, pogotovo zbog toga što imamo jednog radnog čovjeka na tri umirovljenika. Onda se zbog toga gleda na starije ljude kao na parazite ove države. A tu je ujedno krivnja same države, koja je to tako napravila. ”

Spomenuta istraživanja, a i naši sugovornici potvrđuju da velika većina mladih u Hrvatskoj pokazuje vrlo visoku razinu političkog cinizma, a političare smatraju glavnim krivcima za totalnu izokrenutost društvenih vrijednosti:

„Više me ništa ne iznenađuje. Kako se okreneš vidiš i čuješ samo za krađe. Mislim da kako neko dođe na vlast, koliko je god imao nekih moralnih vrijednosti, one nestanu. Neka čudna klima vlada na Gornjem gradu.”

„Uopće nemam nekog uzora u kojeg bi se ugledala jer svi su iskomercijalizirani. Novac. Svi jure za jednim i onda sam otkrila da je bolje da nemam uzor nego da se razočaram.”


Stavovi mladih Hrvata prema Europskoj uniji su podložni promjenama. Na njih, kažu stručnjaci, snažno utječu politički procesi u Hrvatskoj, a i samoj Uniji:

„Mislim da je OK, za zaposlenje vani.”

„To me isto raduje jer ću za dvije godine biti maturantica i do tada će Hrvatska službeno biti u EU, tako da ću se moći upisati na bilo koji fakultet u EU, bez problema sa vizama i dozvolama. ”

"Već je krenulo samim pregovorima s EU... Najbitnije je da se korupcija počela istraživati i suditi. Uostalom"
, ističe buduća pravnica Bernarda, "velika je stvar da se sudi jednom premijeru! Ako ništa drugo," kaže ona, "bar da mentalno dosegenemo određenu europsku razinu."
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG