Dostupni linkovi

Najs o Šešelju: Niti je Srbija previše moćna, niti je Hag preslab


Džefri Najs
Džefri Najs

Niti je Srbija previše moćna da opstruiše rad Haškog suda niti je on preslab da ne istraje u svojim zahtevima, rekao je za RSE Džefri Najs (Geoffrey Nice), nekadašnji glavni tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu, povodom odluke Tribunala da lider radikala Vojislav Šešelj ne mora da prisustvuje izricanju presude.

“Preostaje treća mogućnost koju treba uzeti u obzir a to je da je bilo potrebno rešenje prihvatljivo na neki način obema stranama”, ističe Najs.

RSE: Raspravno veće Haškog tribunala je odlučilo da lider radikala Vojislav Šešelj ne mora da dođe u holandsku prestonicu na izricanje presude 31. marta. Doduše, ta odluka nije doneta jednoglasno. Predsedavajući Žan Klod Antoneti (Jean-Claude Antonetti) i sudija Flavia Latanci (Lattanzi) su podržali ovaj stav dok je treći član Veća Mandaje Nijang bio protiv. On je istakao da Šešelj neće doći, ne zato što njegovo prisustvo nije obavezno, već zbog odbijanja da se povinuje pozivu Haškog tribunala, a da vlasti u Srbiji nisu dovoljno učinile da ga vrate.

Najs: Bez uvida u Šešeljevu medicinsku dokumentaciju, koja možda nikada neće biti dostupna javnosti, ne mogu da komentarišem odluku dvoje sudija koji smatraju da njegovo prisustvo nije obavezno.

Iznenađen sam tvrdnjom da sadašnje lečenje Šešelja u Srbiji nije moguće u Hagu. Teško je poverovati da su bolnice u Srbiji opremljenije nego u Holandiji.

Međutim, iznenađen sam tvrdnjom da lečenje kojem je Šešelj sada podvrgnut u Srbiji, nije moguće u Hagu. Teško je poverovati da su bolnice u Srbiji opremljenije nego u Holandiji jer je zdravstveni sistem u njoj u najmanju ruku na nivou onog u Srbiji.

RSE: Da li je prema pravilima Haškog suda obavezno da optuženi prisustvuje izricanju presude?


Najs: Očigledno ne, inače ovo dvoje sudija ne bi donelo pomenutu odluku, ali se očekuje od svakog da pristvuje čitanju presude. Mislim da je to do dosada uvek bio slučaj, ako izuzmemo optužene koji su preminuli pre kraja suđenja. U osnovi, haške sudije imaju pravo da vode proces u odsustvu optuženog.

RSE: Otkako je Šešelj pušten na privremenu slobodu 2014., Haški tribunal je u nekoliko navrata tražio od vlasti u Srbiji da ga vrate, naročito nakon zapaljivih, nacionalističkih govora koji su izazvali tenzije u drugim balkanskim zemljama. Međutim, zvanični Beograd se oglušio na te zahteve.
Kako komentarište da Međunarodni tribunal sada nije tako odlučan u stavu prema Srbiji kao ranije kada je pretio da će tražiti od EU i UN primenu kaznenih mera zbog odugovlačenja u izručenju haških begunaca, pre svega Karadžića i Mladića. Saradnja sa Međunarodnim tribunalom je bila jedan od preduslova za napredak Srbije prema EU?
Da li iza ove kao i nekih prethodnih odluka Haškog tribunala stoji neka vrsta kalkulacije, možda čak i političke u smislu potrebe da se balansira. Naime, oslobađajuća presuda hrvatskom generalu Gotovini izazvala je žestoke reakcije u Srbiji. Onda je usledila iznenađujuća presuda srpskom generalu Perišiću, koji je takođe oslobođen, a što je uzburkalo strasti u BiH i Hrvatskoj. U međuvremenu je oslobođen i bivši kosovski premijer Haradinaj.


Najs: Ne mogu, naravno, da kažem da li je nešto politički motivisano ili ne ako nisam učestvovao u donošenju odluke. Činjenica je da su vlasti u Beogradu u nekoliko navrata odbile zahtev Haškog suda da vrate Šešelja.

Postoje dva ili tri objašnjenja odnosno pretpostavke. Prva je da je Srbija jednostavno moćnija nego Međunarodni tribunal. Siguran sam da u Hagu ne bi voleli da to priznaju, imajući pre svega u vidu da Srbija nastoji da se integriše u EU, a za to bi trebalo da ispunjava međunarodne obaveze na čemu u ovom sudu insistiraju.

Druga pretpostavka je da je Haški tribunal jednostavno preslab da bi mogao da istraje na svojim zahtevima. Međutim, ova opcija je veoma malo verovatna. Dobro ste me podsetili da kada god je Hag tražio da neko od optuženih za ratne zločine bude izručen, uvek je u tome uspevao. To se odnosi ne samo na Miloševića, već i Karadžića, Mladića i mnoge druge.

Dakle, malo je verovatno da je Srbija previše moćna u međunarodnoj zajednici kao i da je Hag preslab. Preostaje treća mogućnost koju treba uzeti u obzir a to je da je bilo potrebno rešenje prihvatljivo na neki način obema stranama.

RSE: Kao što sam pomenuo, mnogi su bili zatečeni oslobađanjem Gotovine, koji je u prvostepenom postupku bio osuđen na 24 godine zatvora, a nakon toga i puštanjem Perišića i Haradinaja.


Najs: Mnogo toga što se dešavalo u Haškom tribunalu je otvaralo prostor za tumačenja da su neke njegove odluke bile politički motivisane. Takve tvrdnje je lako izneti i ja sam čak bio iskušenju da to činim. Međutim, u prirodi velikih institucija kao što je Haški tribunal jeste da mnogo toga što se dešava u njima iza zatvorenih vrata tamo i ostane.

Mnogo toga se dešavalo u Haškom tribunalu je otvaralo prostor za tumačenja da su neke njegove odluke bile politički motivisane. Takve tvrdnje je lako izneti i ja sam čak bio iskušenju da to činim

Konkretne odluke koje pominjete izazvale su žestoke reakcije i veoma je popularno tvrditi da su one politički motivisane u korist jedne strane ili potrebe da se uspostavi balans. Međutim, nemam bilo koji konkretni dokaz za to. To je mogućnost koju je malo verovatno potvrditi opipljivim dokazima.

Verovatno će uvek to ostati u domenu mogućnosti dok se za nekoliko decenija ne otvore arhive ili neko od direktnih učesnika procesa u Hagu, koji je sada obavezan da čuva tajnu, ne bude u situaciji i oseti potrebu da o tome progovori.

RSE: Možda je razlog za poslednju odluku Međunarodnog tribunala činjenica da proces Šešelju traje predugo. Sam je otišao u Hag početkom 2003. da bi suđenje počelo tek 2007. i trajalo sedam godina, nakon čega ga je Tribunal pustio na privremenu slobodu navodeći kao razlog njegovu bolest. Istovremeno, Šešelj je u svom stilu tada kazao da je pušten jer u Hagu više nisu znali šta da sa njim rade. U svakom slučaju proces koji je trajao 11 godina je predug.


Najs: Više nego dug. Sudije, uključujući predsedavajućeg Antonetija, činili su sve što je u njihovoj moći da okončaju proces. Međutim, očigledno je da predugo traje.

Haška suđenja traju predugo što pre svega loše utiče na žrtve. Ovako duga procesi su za njih nekorisni. Time se samo kumulira nervozat i izaziva očaj kod žrtava jer nema presude u razumnog roku

Na sva ova suđenja ne treba gledati toliko iz ugla sudija, advokata, čak ni optuženih, već pre svega žrtava na čije živote ili živote njihovih najbližih utiče to što se dešava u Tribunalu ili za šta se kaže da su učinili učesnici u haškim procesima. Ovako duga suđenja su za njih potpuno nekorisna. Naprotiv, time samo kumulira anksioznost i ponekad izaziva očaj kod žrtava jer nema presude u razumnom roku.

Zbog same dužine ovih procesa ljudi se ponekad pitaju da li postoji namera da se odugovlači sa postizanjem pravde. Međutim, da ponovim, bez uvida u materijal, koji je sada poverljiv, uvek će biti teško da se to utvrdi i, kao što ste rekli, to je u domenu spekulacije.

RSE: I neka druga suđenja su trajala dugo kao, na primer Momčilu Krajišniku. Šta je razlog?


Najs: Dotakli ste interesantan i važan ugao. Postoji više razloga za to.

Najpre, suđenja u Hagu često uključuje ogromnu činjeničnu istoriju koja mora da se prouči.

Drugo, ta činjenična istorija se istražuje korišćenjem posebnog “luksuznog” adversarijalnog postupka (ili akuzatorni koji je karakterističan po naglašenim ulogama stranaka - optužba i odbrana - posebno u prikupljanju dokaza i prezentaciji „svog slučaja“, dok se uloga suda svodi isključivo na presuđenje kao i obezbeđenje nesmetanog toka krivičnog postupka. Naglašeno je i učešće laika u suđenju – porote. Ovaj pristup je karakterističan za angloamerički pravni sistem. Drugi pristup je inkvizitorski koji prevladava u evropskom kontinentalnom sistemu - D.Š.)

Treće, optuženi često sami sebe brane, kao i u slučaju Šešelja, zbog čega proces traje duže.

Četvrto, možda nema dovoljno kapaciteta u Haškom sudu ili sudije ne žele da se procesi brzo okončaju. Uzmimo kao primer Miloševićevo suđenje koje je trajalo četiri godine i koje je u više navrata bilo odlagano zbog njegovog povišenog krvnog pritiska. Čak i da mu je suđeno prema procedurama adversarijalnog pravnog sistema ali u klasičnom sudu – bilo u Engleskoj, Americi, Francuskoj ili Nemačkoj – gde se radi pet dana u sedmici, onda bi proces bio gotov za oko godinu dana.

Ne mogu da tvrdim da postoji politička motivacija u Hagu za odugovlačenje suđenja. Ja sam bio odlučan da slučajeve u kojima sam učestvovao što pre okončam, vodeći računa da budu fer i mislim da sam u tome uspeo.

Ne mogu da tvrdim da preduga suđenja na bilo koji način ukazuju na političku motivaciju da se odugovlače. Ja sam bio odlučan u nastojanju da slučajeve u kojima sam učestvovao što pre okončam, naravno vodeći računa da se osigura da budu fer i mislim da sam u tome uspeo.

Ne mogu da govorim u ime drugih ali ću ponoviti, jer se to ne uviđa u dovoljnoj meri, da preduga suđenja nisu dobra ni za koga, naročito ne za žrtve koje iščekuju kraj procesa, ali su veoma često na kraju razočarane zato što su presude drugačije nego što su se nadali.

RSE: Predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić je uputio u februaru protestno pismo Haškom tribunalu zbog, kako je naveo, arogantnog odnosa prema predstavniku Srbije u ovoj instituciji kao i pojedinim osuđenim Srbima, uključujući nedavno preminulog generala Zdravka Tolimira koji je osuđen na doživotnu robiju. Vučić je uputio pismo nakon saslušanja u Hagu zbog toga što Beograd nije izručio tri zvaničnika Srpske radikalne stranke koji su optuženi da su zastrašivali svedoke u procesu njihovom lideru Šešelju.
U međuvremenu, pojedini srpski zvaničnici su čak tvrdili da bi izručenje trojice radikala Hagu izazvalo političku stabilnost u zemlji. Da li postoji veza odnosno da li je nakon čvrstog stava Međunarodnog tribunala u februaru, nakon čega je usledila oštra reakcija Srbije, u Hagu odlučeno da se zauzme mekši stav u slučaju izricanja presude Šešelju?


Najs: Ne vidim tu vezu. To je u domenu spekulacije.

RSE: Da ne spekulišemo kakva će biti presuda. Međutim, u slučaju da bude oslobođen da li ima pravo da traži odštetu za 11 godina provedenih u pritvoru?


Najs: Ukoliko se to desi, za sada ne postoje u Haškom tribunalu niti u UN mehanizmi finansijskog obeštećenja pritvorenika koji su oslobođeni optužbi.

U slučaju oslobađajuče presude Šešelju ne postoji mogućnost odštete.

Mnogi smatraju da je sam Šešelj odgovoran zašto je suđenje trajalo tako dugo i, stoga,on biio u pritvoru za to vreme.

XS
SM
MD
LG