Dostupni linkovi

logo-print
U Neumu je otpočeo VIII Festival animiranog filma, NAFF, na kome će učestvovati animatori iz 26 zemalja. Tim povodom u gostima RSE je Jurinko Raič, utemeljitelj i direktor jedne od najvećih regionalnih smotri ove vrste.

RSE: Koliko je filmova odabrano za takmičarski dio, a koliko će biti prikazano u panoramskom?

Raič: Ove godine je došlo 420 filmova iz 42 zemlje. Selekciona komisija je u takmičarski program uvrstila 42 filma, a u panoramu 20-tak filmova. Sve su to nagrađivani filmovi, možda dva-tri nisu dobili nagrade po svjetskim festivalima. Program je izuzetno kvalitetan.

RSE: Pročitao sam kako su za vrijeme trajanja Neumskog festivala prikazani filmovi iz 76 zemalja?

Raič: Ne znam više ni ja, ko ih nabroji, svaka mu čast. Svake godine prosječno učestvuje 45 zemalja, tako da mislim da je rijetka manifestacija u cijeloj ovoj regiji na kojoj toliki broj zemalja prijavljuje svoje filmove.

RSE: Prošla godina je bila impresivna i po imenima gostiju koji su držali predavanja i podučavali mlade autore. Kako će biti ovaj put?

Raič: Ovaj put se, na žalost, desilo to da je gospođa Rais, koja je dobitnica Oskara prije 12 godina, inače je još tri puta bila nominirana za Oskara, poslala svoj film i najavila dolazak, ali prije 10-tak dana je odustala jer je spriječio posao. Insistirala je na tome da je dogodine stavimo kao predsjednika žirija.

Predavači će biti članovi žirija i autori koji tu dođu. Mislim da će to biti kvalitetno.

RSE: Ko su članovi žirija ove godine?

Raič: Krešimir Šego, pjesnik i književnik iz Međugorja, Jasna Žalica, naša poznata glumica i profesorica na Akademiji filmske umjetnosti u Sarajevu, Pencho Kunchev, predsjednik ASIF-e Bugarske i član Upravnog odbora svjetske ASIF-e. Vjerovatno u zadnjih 10 godina najveći bugarski animator.

RSE: Kod vas članovi žirija ne vode računa o tome da dolaze nagrađeni filmovi, ne broje nagrade i na osnovu toga donose svoje odluke.

Raič: Kada je NAFF počeo, postavili smo jedan princip na račun mojih iskustava i odlazaka na druge festivale. Uvijek sam smatrao da se prvenstveno animirani filmovi prave za mlade ljude jer 90 posto gledanosti su mladi ljudi. Prvi mi je cilj bio da mladi to hoće da gledaju i uživaju u tim filmovima. Tako je selekciona komisija uvijek bila sastavljena od mlađe generacije. Vidiš šta se njima sviđa, šta oni vole i kuda to ide u budućnosti.

NAFF definitivno u Evropi ima najgledaniji program. Filmovi su vrhunski urađeni, imaju poruku i ideju i koji se mladima sviđaju. Svaka čast teškim art filmovima, ali festival je festival. Na festivalu treba uživati. Veoma je ružna stvar kada neko na pola programa napusti dvoranu jer mu je dosadno. Po tom pitanju smo uspjeli i mislim da je najveća gledanost na području bivše Jugoslavije što se tiče animiranog filma.

RSE: Posljednjih godina njegujete lijepu, nadasve korisnu tradiciju, da sa svojim programima napuštate Neum i gostujete u drugim gradovima. Da li se držite tradicije?

Raič: Kada je bio prvi festival NAFF-a niko nije došao, ni jedan autor. Prvo nisu znali gdje je Neum, a i ako je znao, valjda je razmišljao - to je kamenjar i šta ću dole. Međutim zahvaljujući promidžbi i kulture i povijesti Hercegovine, oni su ostali fascinirani. Kada za jedan dan obiđeš Hutovo blato, Počitelj, Stari most u Mostaru, Međugorje, slapove Kravice, Mogorjelo i vratiš se u Neum, ostaneš paf. Oni svaki put ostanu zadivljeni onim što su vidjeli jer to nisu očekivali. Mislim da je i cilj svakog velikog zbivanja propaganda svoje zemlje. Mislim da smo u tome izuzetno uspjeli. Prošle godine je autor Simsonovih svaki dan tražio da ga se voza. Čovjek je bio oduševljen šta na tako malom prostoru ima i šta se može vidjeti.

RSE: Kakav je trenutačni status škole crtanja koja je usko povezana sa festivalom.

Raič: Škola crtanja je sada u Mostaru, u Pavarotiju. Ona i dalje traje. Radi se sedam mjeseci u toku godine. Formirana je i Udruga animatora, tako da mladi ljudi mogu da se priključe i učestvuju u tome. Što mi je posebno drago, u ovih zadnjih četiri-pet godina, oni redovni polaznici, koji su u stvari i bili najtalentiraniji, ove godine sebe ne financiraju ništa, čak ni za materijale jer je gospodin Pudarić uzeo pokroviteljstvo za njih sedam. Tako da bih volio da se ove godine nađe pokroviteljstvo za njih desetak i da to konačno živne u pravom smislu, da dude onako kako bih ja želio i da se stvori studio. Sa mladim i kvalitetnim ljudima se može raditi pravi posao.

RSE: U svakom slučaju možemo govoriti o jednom zaista izuzetnom dometu festivala i njegovom nemjerljivom kulturnom, ali i kulturološkom doprinosu, ne samo Neumu. Ima li, osim Zagreba, većeg centra animacije u cijeloj regiji od Neuma?

Raič: Što se tiče animacije i proizvodnje animiranog filma, tu je Zagreb i dalje neprikosnoven. Oni proizvode godišnje dvadesetak filmova i financira to država. Kod nas je država prošle godine financirala jedan, a pretprošle godine dva filma. I brz obzira što tvrdim da imamo više mladih talenata, nego što ih ima Hrvatska trenutno, ne dobijaju šansu da to pokažu. Džabe ti je šutirati uzalud loptu, ako nemaš gdje zaigati utakmicu.

Mislim da bi im se trebalo posvetiti više pažnja, da im se omogući da dobiju šansu jer kroz sve ove kampove, koje smo mi imali u Neumu, ipak je, zahvaljujući Ministarstvu kulture, pet mladih ljudi napravio svoje autorske filmove. Znači mi imamo pet mladih animatora, ali ako se time baviš onda, moraš imati i podršku jer je animacija skup sport, nije to baš igračka.

RSE: Kad smo već kod skupoće, evo nas kod bolnog pitanja vezanog za organizaciju. Svake godine je bilo teže i teže zaokružiti finansijsku konstrukciju. Da li je ova godina bila izuzetak?

Raič: Nije, bilo je još gore jer ove godine jedina sredstva koja smo faktički dobili su bila od američke ambasade. Oni su shvatili stvar pa su nas malo pogurali, da imamo operativna sredstva. Festival je prošao na tenderima i Ministarstva kulture i Fondacije za kinematografiju i turizma i vjerovatno i civilnih poslova, ali to vam je sve čekanje od tri mjeseca ili čak godinu dana na sredstva. U suštini je mala blamaža festivala da se već godinama radi na dug. Nije to baš prijatan, a ni pametan način financiranja festivala, ali šta da se radi. U tome smo osam godina i više se ne može nazad. Da je malo više potpore, ono akontaciono, da čovjek može planirati, ovaj bi festival barem 50% bio i jači i moćniji jer kada zovete svjetske autore, morate ih zvati pola godine unaprijed. Ovo što se nama dešava, da nam dolaze takva imena na obraz, je pravo čudo.

RSE: Meni je pomalo čudno kako ljudi u Neumu i čitavoj Hercegovini ne vide festival kao veliku turističku manifestaciju. Tamo ipak dođu ljudi spremni, a i kadri duboko zavući ruku u džep.

Raič: Malo je gostiju koji dođu u Neum, a da su tako troškali kao gosti festivala. To je ona vrsta ljudi koja voli sjesti i potrošiti. Što donesu, to i ostave, i oni su stvarno pravi gosti. Meni je izuzetno krivo, kao osnivaču ovog Festivala, da Kantonalno ministarstvo turizma i kulture već osam godina to, niti poznaje, niti pomaže. Kada razmislim, kroz festival je prošlo više od sedamdeset zemalja. Mislim da je najveća promidžba Hercegovine, što se tiče kulture i turizma, to da u četrdesete zemalja idu brošure, fine vijesti, objavljuje te CNN i mnogi drugi, a potpore nema.

Zahvaljujući Ministarstvu kulture, Fondaciji za kinematografiju i američkoj ambasadi, u zadnjih pet godina NAFF nekako opstaje. Trebao bi u stvari biti više podržan. Svaka čast svemu, ali znam da se neke manifestacije, koje nemaju veze sa promidžbom, podržavaju puno više.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG