Dostupni linkovi

logo-print

Javnost je iznenada obaviještena kako u nadležnom ministarstvu BiH, postoji prednacrt novog Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu, a po kome bi jedinstveni kanal Javnog servisa, koji emituje za nivo BiH, bio podijeljen na tri. Svaki od njih emitovao bi za potrebe i na jezicima triju konstitutivnih naroda.

Predsjednik Vijeća regulatorne agencije za komunikacije i dugogodišnji prvi čovjek Upravnog odbora Javnog servisa Plamenko Čustović kaže za RSE da "podjela medijskog prostora, na jednom potpuno nepotrebnom osnovu, dakle na osnovu jezika koji 100% građana razumije, bez najmanjih problema, izražava samo političku volju".

RSE: Čini se kako od samog početka, kao novinar, pratim formiranje i razvoj Javnog servisa. Vi ste insajder. Da li su vas, kao i većinu novinara, na izvjestan način iznenadila novo ponuđena rješenja u ovom prednacrtu?


Čustović: Ne mogu reći da su me iznenadila jer se ovo priprema već duže vremena. To što nisam iznenađen ovim prijedlogom, ne znači da u bilo kojoj mjeri ovaj prijedlog mogu prihvatiti kao pametan i racionalan.

RSE: Mislio sam na radikalnost ovih rješenja, umjesto jednog, tri kanala, svako emituje na svom jeziku i za potrebe konstitutivnih naroda?


Čustović: Čini se da se tu išlo na nekakvu vještačku ravnopravnost. Ako se pravio jedan kanal, za jedan narod, koji je već duže vrijeme u opticaju u javnosti, da bi se to izbjeglo, onda se išlo na tri kanala, što je još gora varijanta. Podjela medijskog prostora, na jednom potpuno nepotrebnom osnovu, dakle na osnovu jezika koji 100% građana razumije, bez najmanjih problema, izražava samo političku volju, čija je suština u potrebi da se ima svoj medijski megafon. Ne vidim drugog razloga.

RSE: Jezik je alibi, hoće se televizija, koja će zadovoljavati isključivo potrebe moga naroda ili moje politike?


Čustović: Naravno. To se kaže u samom prijedlogu ovog Zakona, jedna besmislena formulacija - da se programi proizvode na način prilagođen potrebama pojedinog konstitutivnih naroda. Teško da u medijskoj praksi ima ovakve slične definicije, da postoji, neka potreba, nekog naroda, koja se razlikuje od potrebe drugog naroda. To je paradoksalno. Realizacija ove ideje bi u potpunosti degradirala samu suštinu pojma Javnog servisa.

RSE: Da li tamo uopšte sjedi neko, ko se bavi medijima, jer se kompromitira suština?


Čustović: Pošto se htjela izbjeći prava istina o razlozima svega ovoga, onda se u Zakon dodaje novi član, koji govori o programskim principima i realizaciji programskih principa, što je jedna opšta odredba koja se tiče javnih servisa. Takva odredba već postoji u Zakonu o javnom sistemu i nema nikakve potrebe da se to ovdje ponavlja. Samo radi opširnosti teksta je to dodano. Taj prijedlog ne govori o rak rani Javnog servisa, a to je finansiranje. Ako je neko htio ozbiljno da se pozabavi ovim pitanjem, on je morao da riješi pitanje finansiranja Javnog servisa, a ne da ide u neke druge vode, neke nadgradnje.

RSE: To podrazumijeva kako će programi biti emitovani iz tri produkciona centra - iz Banja Luke, Sarajeva i Mostara?


Ovo nosi velike troškove, koje niko nije računao. Ozbiljan prijedlog, ako bi dolazio od profesionalaca, podrazumijevao bi debelu analizu šta to znači - koliko to košta, kako kadrovski osigurati to što se želi i tako dalje.

Čustović: Da, to je tako predviđeno. U obrazloženju prijedloga stoji da za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u budžetu BiH. U budžetu vjerovatno nije, ali se postavlja pitanje ko će to finansirati i kako. Ovo nosi velike troškove, koje niko nije računao. Ozbiljan prijedlog, ako bi dolazio od profesionalaca, podrazumijevao bi debelu analizu šta to znači - koliko to košta, kako kadrovski osigurati to što se želi i tako dalje. Međutim, ovdje je izražena samo politička volja i ništa više od toga.

RSE: Može biti zanimljiva činjenica, kako bi se iz Banja Luke, pored ovog novog, i dalje emitirao signal RTRS-a, iz Sarajeva FTV-a. Prema tome, to je opet dupliranje jer su oni sastavni dio nečega što je Javni sistem informisanja.


Čustović: Tako je. Kada je počeo rad na reformi javnog radio-televizijskog servisa, ideja je bila da se sve to objedini „pod jednim krovom“, tako da javni servisi budu komplementarni i da proizvode program koji zadovoljava sve potrebe civilizirane evropske države, ali da ti programi ne budu ponavljanje, nego da se dopunjuju. Ta ideja je ta kasnije potpuno ruinirana i od toga nije bilo ništa.

RSE: To me pomalo podsjeća na vrijeme od prije četvrt vijeka, kada su nacionalne partije došle na vlast. Prvo što su tražile je bilo podjela tadašnje televizije Sarajevo na nacionalne kanale.


Čustović: Tako je. Onda smo imali rat, pa poslijeratni period. Tamo negdje 1998. godine je počela reforma u pravcu da se to sve dovede na jedan civilizacijski evropski nivo.

RSE: Ako već svi kažu da se iz Banja Luke emituje program na srpskom jeziku i za potrebe srpskog naroda, većina optužbi na račun FTV-a ide ka tome da se radi o televiziji koja radi na bosanskom jeziku i za potrebe Bošnjaka. Ostaje pitanje svih pitanja, koje Hrvati najčešće postavljaju, a to je pitanje hrvatskog kanala.


Čustović: Svi znamo da je to ključno pitanje i ono se mora svakako riješiti. Ukoliko postoji nezadovoljstvo, a postoji, naravno da se tim pitanjem treba pozabaviti na jedan profesionalan način i vidjeti na koji način ispraviti eventualne pogreške, ili nepravde, koje se čine jednom jeziku ili jednom narodu. Lično ne mislim da je problem tako veliki. Po meni, postoji problem nedovoljne zastupljenosti tog dijela BiH u programima. Rekao bih da je tu glavni problem, ali jezik kojim se govori, ni po čemu ne može biti problem koji zaslužuje da bude osnovni kriterij na kom će se nešto raditi.

RSE: Vi ste godinama uz ovaj problem, i dok ste bili u Upravnom odboru sistema servisa i sada u Regulatornoj agenciji za komunikacije. Ima il neko pametnije rješenje, koje bi moglo proći u ovom trenutku?


Čustović: Sasvim sigurno ima, tu nema dileme i to bi se dalo riješiti. Pitanje broj jedan jeste osigurati da Javni servis ima stabilan izvor finansiranja. Onda se pred njega mogu postaviti zahtjevi, da bude najbolji mogući. Ako se bilo kojem problemu pristupi sa dobrom voljom, ne bi smjelo biti nikakvih problema.

RSE: Predlagači ovoga zakonskog akta sugerišu kako su postupili po preporuci i u skladu sa zahtjevima Savjeta ministara, Parlamenta, nekih evropskih foruma. Znam kako je bilo ovih preporuka, ali nisam baš posve siguran kako je to sve u skladu sa očekivanjima ovih nalogodavaca?


Čustović: Ne bih mogao komentirati jer ne znam čime su se rukovodili kada su ovo predlagali. U svakom slučaju, ono što meni smeta, je jedan amaterski, nestručan, volonterski pristup jednom strašnom problemu, koji se može riješiti puno pametnije i ozbiljnije.

RSE: Zanimljivo je da se ovaj prednacrt pojavljuje u javnosti u vrijeme kad nadležno ministarstvo nema svog prvog čovjeka. Ne mislim kako bi nešto u tome bilo drugačije da on postoji, nego samo razmišljam o nekim čudnim putevima, kojima neke značajne odluke kod nas dolaze. Bojim se kako bi se tim istim čudnim putevima, ovaj Zakon mogao i provući?!


Uvjeren sam da bi to bilo jedno katastrofalno rješenje, koje bi išlo u pravcu daljeg razjedinjavanja zemlje.

Čustović: Neko je rekao da je BiH zemlja čudesa i ja se sa tim slažem. Ne postoji stvar za koju bih rekao da je nemoguća, ali uvjeren sam da bi to bilo jedno katastrofalno rješenje, koje bi išlo u pravcu daljeg razjedinjavanja zemlje. To sve u vrijeme kada se maše aplikacijom za članstvo u EU, a pri tome se žele progurati principi koji su daleko od evropskih, racionalnih i razumnih.

RSE: Meni sve ovo liči na rješenje po kom bi došli u situaciju da se više ni na televiziji ne gledamo.


Čustović: Vrlo vjerovatno. Stanje duha u BiH je takvo da se smatra patriotskom obavezom da se mobilni telefon ima od svog nacionalnog operatera. To je tako. Takva je bila patriotska obaveza, još i reklamirana i medijski promovirana, da se gleda kanala na svom jeziku, a tamo će se pojavljivati pobjednici svakojakih izbora. To znači da će televizija i radio postati izborni plijen. A šta to znači za principe, koji bi trebali važiti za javnog emitera, o tome ne treba ni govoriti.

RSE: Zato su valjda, od samog početka, dolazili pozivi da se ne plaća RTV taksa zbog toga što nema ovoga ili onoga, što nema naših interesa, što nema našeg jezika. I najveći državni i entitetski zvaničnici su pozivali ljude da uskrate taksu javnom sistemu?


Čustović: To samo govori da, oni koji promoviraju ta retrogradna rješenja, imaju plan i nisu naivni. Neophodno je bilo dovesti javne emitere u situaciju da grcaju u finansijskim problemima i da budu na ivici opstanka. U takvoj situaciji se sve može i ljudi su, radi preživljavanja, spremni prihvatiti svašta. Vjerovatno je to neki pakleni plan da se tako nešto uradi. Opet ću vjerovati da ima dovoljno snaga, prije svega u profesionalnim krugovima, da ne dozvole da se nešto ovako progura.

RSE: Bojim se da, kao i u drugim oblastima, profesionalce niko ništa ne pita, nego se uvijek ide zaobilaznim, brzim putevima.


Čustović: Jeste, ali treba se boriti za najbolja rješenja. Bilo je dosta komentara u javnosti o svemu ovome i teško da sam vidio neke pozitivne komentare od relevantnih i pametnih ljudi. Ali, ima i ono što važi u BiH, da pamet nije karta na koju treba igrati.

RSE: Mislim da je to ipak posljednja karta na koju u ovoj zemlji treba igrati.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG