Dostupni linkovi

logo-print
Čitave ove sedmice kulturni radnici iz Sarajeva i Banje Luke razmjenjivaće posjete u okviru projekta Undiplomatic art. Učestvovaće oko stotinu umjetnika, a očekuje se i veliki broj ljudi u prigodnim raspravama u vezi sa programima. Ovo je novi potez zvaničnika kultnog festivala MESS, uz podršku Fonda za otvoreno društvo i američke Ambasade. O tome za RSE govori direktor MESS-a Dino Mustafić.

RSE: Šta se zapravo krije iza naziva Undiplomatic art?

Mustafić: To je novi umjetnički program. Sadržaj koji pokreće internacionalni teatarski festival MESS i on ima za cilj da svojim umjetničkim programima i sadržajima dodiruje ono što je u našoj društvenoj svakodnevnici često bilo sakriveno kroz različite tabue, stereotipe i predrasude. Ujedno, Undiplomatic art, kao što i sama riječ kaže, nediplomatska umjetnost, je ono što je direktno u potrazi za istinitim, za obraćanjem publici u kojem želimo da jasno, oštro, direktno ukažemo na različite goruće probleme koje živimo.

To je ujedno konstruktivna kritika, na određeni način subverzivna, koja vas poziva na polemiku, suočavanje, ali i otvara prostor za polemiku, suočavanje sa samim sobom, sa prošlošću i sa svim onim što nam predstoji u neizvjesnoj budućnosti. To je prostor za alternativni vid umjetničkog izražavanja, za istraživanje u umjetničkom jeziku, za pomjeranje granica estetskog horizonta i percepcije. Dakle, to će biti jedan multimedijalni program koji će se odvijati tri puta godišnje, u različitim vremenskim periodima. Krećemo sa tim programom ove godine, podržani od otvorenog društva Soroš i Američke ambasade.

RSE: Ko sve ide, ko šta nosi u Banja Luku, i obratno, u ovoj prvoj sesiji?

Mustafić: Naš prvi program se zove Sarajevo – Banja Luka, Banja Luka – Sarajevo. Namjerno smo krenuli od ta dva grada, koja su se proteklih decenija sve više udaljavali jedan od drugog, naravno, iz političkih razloga. Mi smo ocijenili da i u jednom i u drugom gradu postoji jedan niz mladih, afirmisanih umjetnika, koji su svojim djelima i radovima itekako znali kritički progovoriti o stvarnosti i životu koji mi živimo.

To je jedan multimedijalni program, svojevrsni festival banjalučke i sarajevske alternativne kulturne scene. Ovaj festival otvara izložba u Kolegijum Artistikumu u ponedjeljak i zove se "Individualne strategije". Obuhvata umjetnike mlade generacije iz Banje Luke, kao što su Gorana Mrđa, Mladen Bundalo, Manojlović Miodrag, Miljanović Mladen i Radenko Milak. Daju intonaciju cijelom programu jer se radi o umjetnicima koji se eksplicitno bave temama uglavnom vezanim za društveno-političku realnost naše zemlje, te obradi vlastite istorije, preispitivanju vlastite prošlosti.

Sa druge strane to su i umjetnici koji se bave našom svakodnevnicom, pitanjima individue u kompleksnom društvu kontrole, pitanjima rodne neravnopravnosti i seksističkih stereotipa u sferi medija. Mislim da će ta izložba na svoj način dati jedan svojevrsni likovni tematski i idejni okvir onome što će slijediti narednih dana, a biće tu za svakoga po nešto.

Na planu scenske umjetnosti će se predstaviti gradsko pozorište Jazavac, sa predstavom Gavrilo. Jednom intrigantnom temom o mladima, o njihovim mukama i problemima na početku njihovih karijera. Iz Nevid teatra, Dejan Andrić će pokazati jednu vrlo zanimljivu predstavu koja se zove Arto luda, takođe još jednu likovnu izložbu koja se zove "Piece of art" Davora Paponje i Miodraga Jovića.

Imamo jedan iznimno zanimljiv koncert banjalučkog benda Sopot, koji ima jednu fantastičnu regionalnu i internacionalnu karijeru. Imaju skoro hipnotičku muziku i vrlo se radujemo da ćemo ih vidjeti.

Posebno najavljujem književne programe, koje radimo u suradnji sa Društvom pisaca. Iz Banje Luke će doći Miodrag Živanović, jedan od naših najangažovanijih intelektualaca sa svojom sjajnom knjigom "Mala noćna muzika" i drugom knjigom "Šifra trancedencije". Zatim ćemo vidjeti banjalučku književnu scenu u Sarajevu, u kojoj će sudjelovati Tatjana Bijelić, Beroslav Blagojević, Aleksandra Čvoro, Željko Đurđević, Radmila Kalaš, Tanja Stupar-Trifunović. Imat ćemo priliku vidjeti i filmske programe.

Već u istoj toj sedmici, Sarajlije dolaze u Banju Luku. Počinjemo generacijskom pričom sa predstavom Selme Spahić "Hipremnezija", o mladim ljudima koji su odrastali u nemogućim uvjetima društvenog i istorijskog nasilja. Predstava koja je već imala veliki regionalni uspjeh.

RSE: Naravno da ovakvi projekti podrazumijevaju dugo i sistematsko pripremanje terena. Pipanje pulsa publike. Pa kako to izgleda u dva naša najveća grada?

Mustafić: Imali smo do sada određene kulturne relacije i razmjene koje su bile na planu institucionalne kulture. Ali većina ovih ljudi će prvi put dolaziti u umjetničkom smislu jedni drugima. Prvi put izlažu i predstavljaju svoje radove pred sarajevskom i banjalučkom publikom. Ovo je prvi put da se na jednom mjestu tako sistemski okupi najznačajnija produkcija alternativnog kulturnog izraza. Mislim da će biti publike za ovo i da postoji i društveni interes za ovakvo okupljanje. Postoji i potreba umjetnika da govore otvoreno i o problemima koji se najčešće u našem društvu namjerno radikalno zaoštravaju i antagoniziraju.

Umjetnici, koje sam nabrojao, koji će doći u Sarajevo i Banja Luku, su umjetnici koji doživljavaju kulturu kao planetarno dobro. To su umjetnici koji vjeruju u duh kosmopolitizma. To su umjetnici koji u krajnosti vjeruju da je BiH jedan važan civilizacijski substrat evropske kulture, upravo zbog svoje heterogenosti i polifoničnosti u kulturnom smislu. Zato vjerujem da će ovaj susret imati publiku i interes, a sigurno će biti i svojevrsni putokaz da gradovi, koji su nasilno odvajani i pred kojima su se dizale etničke i druge mentalne barijere, mogu uspostaviti komunikaciju i dijalog.

RSE: Do sad je bio pravi mali kulturni incident kada bi neki Banjalučanin nešto prezentovao u Sarajevu. Sjećam se Miljanovića u galeriji. Senzacionalan je bio, ali opet je jako malo ljudi znalo za to. Pretpostavljam da je isti doživljaj i u obrnutim ulogama. Nadaš li se kako će na tom planu doći do promjene i kako se zapravo probija led ovim projektom?

Mustafić: Ovo je sada pokušaj jedne revitalizacije tih odnosa, pa i značaja kulture. Da, ponekad su gostovali pojedini banjalučki umjetnici i obrnuto. To je imalo interes iz struke i nailazilo na vrlo dobar odziv i kritike - zato što su zbilja dolazili vrlo značajni umjetnički radovi. Siguran sam da ovaj izbor i selekcija programa, imena koja sam vam rekao, izazvati ponovo pažnju publike zato što su dobri i zanimljivi umjetnici.

RSE: Hoćemo li preko ovog projekta, posve u duhu misije koju kultura ima, konačno početi oslobađati se nekih mučnih predrasuda i stereotipa koji prate i jedne i druge i na kraju svojevrsnih zločestoća kad su uspjesi umjetnika iz jednog ili drugog grada u pitanju, a interpretirano u očima onog tamo drugog?

Mustafić: Političari imaju svoj diskurs. Privrednici i ekonomisti svoj ekonomski diskurs. Nažalost i mediji imaju svoj, ali umjetnici moraju da uspostave svoj jezik. To je jezik emocije, senzibiliteta, empatije, jezik u kom se jedni drugima približavamo, poistovjećujemo sa ljudskim sudbinama i mikro pričama. Mislim da su svi ovi programi upravo na tom fonu.

Sasvim sam uvjeren da je umjetnička zajednica, ma koliko ona bila skromna u BiH, jedino zdravo tkivo koje nije zahvatio karcinom raspadanja i da su umjetnici upravo bili ti koji su probijali barijere i uspostavljali relacije iz Sarajeva sa Beogradom, Zagrebom, sa svojim susjedima. Vjerujem da je svojevrsni paradoks da nemamo takvu unutrašnju komunikaciju između Sarajeva i Banja Luke. Ovo je pokušaj jednog inteziviranja unutarnje komunikacije, razgovora između ljudi koji žive i jedu isti hljeb. Umjetnički hljeb.

RSE: Želiš sugerisati da će umjetnost na određeni način senzibilizirati onaj drugi dio naše stvarnosti? Da se okrenemo pozitivnim emocijama?

Mustafić: Ja u to duboko vjerujem. Zato što mi živimo jednu epohu globalne kulture u kojoj se određene stvari više ne mogu politički iskontrolisati. Živimo u ekspanziji novih tehnologija i medija. Ljudi mogu, bez obzira na ono što im čine njihovi vlastodršci, često ispiranje mozga preko različitih TV kanala i plaćeničkih medija, kliknuti i otvoriti i saznati neke druge poglede i pročitati neke druge tekstove, vidjeti neke druge ljude i za trenutak se svakako zapitati - da li je ono što je oficijalna priča jedino što se može nuditi njihovim životima, ili postoji jedan drugačiji svijet, mišljenje i prostor?

Mislim da je nama upravo preko umjetnosti potrebno približavanje, da shvatimo drugačijeg i različitog od nas.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG