Dostupni linkovi

logo-print

Može li Francuska potaći evropski zaokret na lijevo


Francois Hollande

Francois Hollande

Piše: Mary Dejevsky (Independent), priredila Mirjana Rakela

Diljem Europe, postoji raširena pretpostavka da kombinacija „hladne gospodarske klime“, oštrih mjera štednje i općeg razočaranja s političarima pojačava izborne šanse populističke desnice. Francuska predsjednička utrka, u kojoj Marina Le Pen nudi nešto blažu verziju krajnje desnice od Nacionalnog fronta, bit će jedan od prvih testova ove hipoteze.

Moguć je, međutim, sasvim drugačiji scenarij, a koji bi mogao utjecati na promjenu političkog lica današnje Europe. Umjesto davanja vlasti desnici, Europa bi mogla skrenuti lijevo.

Francuska, gdje se prvi krug predsjedničkih izbora održava 22. aprila, bit će prvi test ovih hipoteza.

Na jednoj strani ono što se dogodilo na izborima u Španjolskoj krajem prošle godine, može pobiti drugu tezu. Mariano Rajoy i njegova stranka osvojili su glatko vlast. Iako je teško shvatiti motiv birača, da li ih je privukla Rajoyova osobnost i politika ili su bili razočarani načinom na koji su vladali Socijalisti? Vjerojatno objašnjenje leži u odgovornost koju ima svaka vlast. U složenim ekonomskim vremenima ni jedna vlada se ne može smatrati sigurnom. A upravo vlade desnog centra će se suočiti u idućih 18 mjeseci s izborima u svojim zemljama.

Nicolas Sarkozy

Nicolas Sarkozy

To uključuje Francusku gdje istraživanja javnog mnijenja pokazuju da predsjednik Nicolas Sarkozy zaostaje iza suparnika, Socijalista Françoisa Hollanda. A kaSarkozy kaže, kao što je učinio ovaj tjedan, da će napustiti politiku ako bude pobijeđen, po svemu sudeći ponestaje mu energije za borbu. Tri mjeseca prije izbora čini se realnim da bi Francuska mogla dobiti predsjednika s ljevice, čak i ako to nije svojedobno omiljen Socijalist Dominique Strauss-Kahn.

Naravno, ovo je ipak preuranjen zaključak. S time bi se mogli složiti Edouard Balladur i Jacques Chirac koji su to proživjeli u predsjedničkoj utrci 1995. Tri mjeseca može biti vrlo, vrlo dugo razdoblje u francuskoj politici. Sarkozy je ipak „borac“ koji zna kako voditi kampanju. Ako itko može preokrenuti loše ankete, to je uprvo on. Sarkozy još može osvojiti drugi mandat.

Pretpostavimo, međutim, da će François Hollande biti lice koje će francuski gledatelji vidjeti na svojim televizijskim ekranima u 20 sati u izbornoj noći. Neka nam to daje pravo razmišljati da će nekoliko tjedana kasnije građani Francuske povjerenje dati lijevom centru.

Efekti mogućeg zaokreta

Dalje možemo tvrditi da bi do promjene vlasti moglo doći i na izborima u Grčkoj koji su zakazani za prvu polovicu godine, a vjerojatno i u Italiji u drugoj polovini godine. Mogli bi potom u obzir uzeti i druge promjene.

Primjerice, da bi birači u Njemačkoj 2013., zamoreni ne samo ekonomskom krizom već i frustrirani nesposobnošću vladajuće koalicije Angele Merkel, povjerenje i novu priliku mogli dati Socijaldemokratima, a tada bi političko lice Europe odjednom moglo biti sasvim drugačije.

Angela Merkel

Angela Merkel

To bi mogao biti jedan pogled. Možda bi se politička karata Evrope mogla promijeniti, no to ne znači da bi došlo i do promjene politike. Moglo bi biti tek „sitno“ okretanje prema ljevici, ali sve vlade bi bile tehnokratske i vodile bi realnu
vanjsku politiku.

Ali, to se nužno i ne mora dogoditi. Ako na vlast dođe lijevi centar u Francuskoj, ali u Njemačkoj i Italiji, u tri najveće ekonomije eurozone, posljedice bi mogle biti dalekosežne. Zanimljivo je i da François Hollande u svojoj kampanji govori mnogo oštrije, u tradicionalnom ljevičarskom stilu, što posljednih godina nije radio ni jedan političar s ljevice.

Ako se, ne samo jedna već nekoliko velikih zemalja EU, okrenu u lijevo, posljedica bi mogla biti snažnija regulacija u mnogim područjima, a osobito u financijskom sektoru.
Ako na vlast dođe lijevi centar u Francuskoj, ali u Njemačkoj i Italiji, u tri najveće ekonomije eurozone, posljedice bi mogle biti dalekosežne.

Drugo, moglo bi doći do jednakosti u oporezivanju, pa čak i unutar eurozone, što bi značilo da bi i socijalna davanja mogla biti jedinstvena u eurozoni. Treće, moglo bi se dogoditi da umjesto gospodarske konkurentnosti na prvo mjesto dođe standard života.

Četvrto, možda se ostvari ideja o Evropi s dvije brzine, koja vodi prema fiskalnoj uniji i zoni slobodne trgovine za sve ostale.

Peto, mogla bi napredovati ideja o zjedničkoj evropskoj obrambenoj politici i oružanim snagama EU – zbog ekonomskih, kao i političkih razloga.

A moguća šesta posljedica mogla bi se osjetiti u Velikoj Britaniji, gdje bi veliki pomak prema ljevici u EU mogao pružiti nadu Laburistima da bi mogli biti stvarna alternativa sadašnoj koaliciji, ali se i ponovno vratiti na vlast. Konzervativci trenutno visoko stoje u anketama, pa je takav scenario još uvijek daleko.

Ipak, izbor socijalističkog predsjednika u Francuskoj mogao bi učiniti bližom i sasvim drugačijom Europsku uniju.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG