Dostupni linkovi

logo-print

Svjetska ekonomija: Može li biti oporavka?


Ilustracija

Ilustracija

Priredila Mirjana Rakela

Prognoza za svjetsko gospodarstvo je bolje nego što je bila, ali još uvijek postoje veliki rizici, piše Economist.

Postoje znakovi dobrih vijesti u svjetskoj ekonomiji. U Americi je zaposleno više ljudi, a i potrošači troše više. Recesija u eurozoni se pokazala blažom nego se očekivalo. Grčki dug je restrukturiran i to bez značajnijih trzavica. Znaci oporavka raduju, i po svemu sudeći izbjegnuta je katastrofa, posebno u Europi, koja se krajem prošle godine činila na rubu propasti. Financijska tržišta također su stabilizirana i bilježi se rast indeksa na burzi.

Nakon dužeg sna, ekonomija se ponovno budi. Usprkos optimizmu, ima razloga za oprez. Globalni rast, koji je bio u padu, i zbog recesije u Europi, vrlo vjerojatno će i ove godini biti sporiji nego je bio 2011.

I dalje su prisutni rizici. Od financijske krize 2008., investitori se nadaju rastu, ali je on usporen, bilo zbog rastuće cijene nafte, bilo loše politike, ili zbog, previše, i prebrzo prihvaćenih mjera štednje. Ukoliko se nastave tenzije s Iranom zbog spornog nuklearnog programa, opskrba naftom bi mogla izazvati nove probleme.

Manje sivila, ali još nema ekspanzije

Jasni znaci oporavka vidljivi su u Americi i oni bi trebali biti dovoljni za predsjednika koji želi reizbor u novembru. Dobre vijesti su da se povećava zaposlenost što utječe na rast prihoda, a time i na rast potrošnje. U posljednja tri mjeseca u SAD je stvoreno više radnih mjesta nego u bilo kojem tromjesečnom razdoblju od 2006. Cijena nekretnina i dalje je niska, ali građevinarstvo i prodaja nekretnina počinju rasti. Rastu i potrošački krediti i to izmedju ostalog zahvaljujući odluci Kongresa po kojoj će se do kraja godine primjenjivati niže porezne stope.

Ilustracija

Ilustracija

No, ništa od gore spomenutog ne govori u prilog tezi da je došlo vrijeme ekonomskog procvata. Za očekivati da je da rast američke ekonomije biti oko 2,5 posto. To je puno manje nego se moglo i očekivati nakon recesije, ali i nakon financijske krize, u kojoj su potrošači bili okovani dugovima. Oporavak je prilično anemičan.

Razina rasta neće donijeti brzi pad stope nezaposlenosti, ali to će ipak biti poboljšanje u odnosu na 2011, a još važnije, to bi mogao biti prvi korak prema samoodrživom oporavku, jer će s rastom zapošljavanja, rasti potrošnja, a to bi u konačnici terbalo rezultirati novim radnim mjestima.

Europa je, nasuprot tome, i dalje daleko od oporavka. Dobra je vijest i činjenica da stvari nisu tako loše kakve su mogle biti. To se može zahvaliti potezima Evropske centralne banke ( ECB), odnosno novog direktora Maria Draghia, koji su osigurali likvidnost evropskim bankama. Rezultat je slaba, ali ipak, recesija koju, istina, Njemačka može izbjeći. Za druge, međutim, još uvijek nije jasno kako će osigurati ekonomski rast. Većina europskih zemalja, osobito onih na periferiji euro-zone, uvela je oštre mjere štednje kako bi smanjile budžetske deficite. Da se osjeti efekt uvedenih reformi ipak će trebati prilično vremena.

Posljednji križarski rat

Europska recesija bi i te kako mogla naštetiti ostatku svijeta. Rast je znatno usporen u mnogim novim gospodarstvima, od Kine do Brazila.

Na sreću, kolaps eurozone, barem za sada, je izbjegnut i kapital se pokreće prema rastućim ekonomijama, pa rezultati gospodarstava orijentiranih na izvoz, posebno onih u Aziji, postaju sve bolji.

Kina je, međutim, iznimka. Njene izvozne brojke su iznenađujuće loše, ali su očekivanja do kraja godine ipak optimističnija nego to sugeriraraju posljednji pokazatelji. To je zato što pad inflacije ostavlja prostor kineskoj vladi da olabavi monetarnu i fiskalnu politiku, a uz to, vlast neće dopustiti velike potrese s obzirom da je ovo godina u kojoj dolazi do smjene kineskog vodstva.

Europske zemlje moraju prestati s primjenom oštrih mjera štednje i više učiniti kako bi potaknuli rast. ECB je uspješno kupila vrijeme zaduženih vlada, ali za trajni oporavak eurozone treba ojačati fiskalnu disciplinu.

Američki prioritet bi trebao biti smanjenje budžetskog deficita . No, to na žalost, nije moguće učiniti prije predsjedničkih izbora u novembru.

Kinesko gospodarstvo i dalje se više oslanja na ulaganja nego poticanje domaće potrošnje. Umjesto što Peking potiče izgradnju cesta i željezničkih pruga, sjajan poticaj za gradjane Kine bi bile veće plaće i mirovine, više sredstava usmjernih prema zdrastvu.

Razlozi za optimizam su stvarni. Ali ako političari opet urade pogrešan korak, od oporavaka neće mnogo ostati, tek pepeo.
XS
SM
MD
LG