Dostupni linkovi

logo-print

Mostarski kamp animiranog filma: Skup talenata čitave regije


Plakat NAFF-a, Neumskog festivala, pokretača bh. crtačke scene

Plakat NAFF-a, Neumskog festivala, pokretača bh. crtačke scene

U mostarskom kulturnom centru Pavaroti počeo je kamp animiranog filma, Mostar 2016. Učestvuju 34 mlada čovjeka iz regiona, a regionalni majstori iz ove oblasti pokušat će da ih osposobe u svim elementima za proizvodnju animiranog filma. O tome razgovaramo sa jednim od najznačajnijih animatora iz BiH, Jurinkom Rajičem, inače prvim čovjekom čitavog projekta.

RSE: Odakle su došli učesnici ili učenici i koliko ih ima?


Rajič: Učesnici kampa su iz četiri države. Nećete vjerovati, ali ne treba nam prevodioc. Učenici su iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i BiH. Ima jedan polaznik i sa Kosova, iz Kosovske Mitrovice. Uglavnom 34 polaznika su došla i devet predavača. Predavači su iz Hrvatske, Srbije i BiH.

RSE: Kako je to zamišljeno? Da li se radi o mladim ljudima, koji već imaju iskustvo iz ove oblasti i dolaze tek na brušenje talenta, ili su u pitanju početnici, koji su pokazali sklonost i iskazali interesovanje?


Rajič: To su sve mladi ljudi koji nemaju iskustvo sa animiranim filmom. Njih 16 je prva i druga godina likovnih akademija, iz svake države. Sa jedne likovne akademije ih je došlo po troje, četvero, ili petero, kako odakle, ali i iz srednje umjetničke škole i gimnazije. To su birani, preporučeni, mladi, talentirani ljudi. Insistirao sam da budu dobri crtači, drugačije ne može. Njihovi su ih mentori, dekani, profesori, direktori birali i poslali. Ovo što su do sada pokazali je stvarno izuzetan talent. Neka se prihvate posla ovih šest dana i mislim da će naučiti nešto, što rijetko gdje mogu da nauče.

RSE: Koje će sve faze proći u ovih šest dana? Šta će moći napraviti, ukoliko im se pruži prilika?


Rajič: Oni će proći kompletan proces crtanoga filma. Crtani film je osnova animacije i ko ga ne savlada, teško da će moći raditi drugi vid animacije. Uglavnom radimo crtani film. U sedam dana, oni će proći procese od kreiranja likova, knjige snimanja, animacije, izrade scenografije, kompjuterske obrade filma, čak i montaže tona na film. Osim toga, svako veče će imati projekcije, od sat vremena, najboljih filmova sa NAF-a u proteklih deset godina. Filmovi su izabrani iz svih oblasti animacije tako da mogu i vizualno shvatiti da nije animacija i crtani film samo Tom i Džeri i Duško Dugouško, već da postoje i druge stvari.

RSE: Kamp je premješten iz Neuma u Pavaroti centar. Da li je on, na izvjestan način, i nadomjestak za školu crtanog filma, koju ste vi, iz neumskog festivala, osnovali prije nekoliko godina?


Rajič: Ta škola već pet godina djeluje u Pavaroti centru. Radim u Pavaroti centru sa mladima oba Mostara, ali ovo je sada regionalno. Od sve te djece iz Mostara, mojih je svega troje polaznika.

RSE: Imaju li nekih podataka oko toga koliko je djece prošlo kroz proces edukacije, kroz školu crtanog filma? Ima li nekih rezultata?


Rajič: Što se tiče rezultata moga rada u tim kampovima, mi smo imali pet kampova u Neumu ranije. Iz tih pet kampova je već formirano šest autora, koji su napravili svoje filmove. Šest mladih animatora je formirano, a pored toga, iz tih kampova, već dvanaest ili više njih su završil likovnu akademiju. Vjerujem da je i moj udio u tome bio bar mali. Bio je to nevjerovatan rasadnik talenata. Prošlo je preko 200 mladih ljudi kroz kampove. Međutim, takva je situacija finansijska u kulturi, da im ne možeš dati šansu da naprave film.

RSE: Jednom je Nedžad Begović, reditelj, koji se ogleda u svim mogućim tehnikama i žanrovima, uradio i crtani film još prije rata, govoreći o usponima i padovima ove oblasti kod nas, rekao - I onda je došlo ovo čudo u Neumu. Znam da nije čudo tipa u Međugorju, nego debeli rad i debeli znoj jednog čovjeka. Neumski festival je ipak bio određeni preokret.


Rajič: Jeste. Neumski festival je pokrenuo sve. Zahvaljujući Neumskom festivalu je i formirana, pri Fondaciji za kinematografiju, Fondacija za crtani film. Od kad je Neumski krenuo, pa unazad dvije godine, naročito za vrijeme gospodina Grahovca, su se solidna sredstva odvajala za crtani film. Onda je to splasnulo. Nadam se da će opet porasti. Ovih mladih šest ljudi, garantiram glavom, znam koliko smo ih naučili i koliko mogu, da odu živjeti sutra u Pariz, prekosutra već počinju raditi jer je crtani definitivno jedna od najdeficitaranijih struka u svijetu. Traže se na sve strane. Šteta da, ako ti je Bog dao talent u ruke, da se to ne iskoristi. Naročito sada, zahvaljujući svim tim kompjuterima, faktički sam možeš napraviti film, ako znaš animirati. To je velika stvar. Nadam se da će se i ovdje pokrenuti, to govorim već deset godina, a nešto se i pokrenulo. Šest autora animiranog filma je dosta, mislim da u dvije godine Zagrebačka akademija izbacuje šest autora. To je velika stvar. Animatori su rijetki. Cijela Hrvatska ih nema desetak. Ovo im je šansa, mogućnost u Mostaru postoji. Preporučujem im da dolaze.

RSE: Pomalo me čudi kako sve ovo nije uzelo malo većeg zamaha jer mi imamo nekoliko značajnih autora, koji imaju velika međunarodna priznanja, od Berina Tulića, Ivana Ramadana, Rajiča, Faruka Šabanovića, Kapidžića, Tvrtka Karačića. Nije mi jasno kako to sve se nije proširilo?


Rajič: U zadnje četiri godine, mislim da su svega tri filma na fondaciji dobili inicijativna sredstva od 20% vrijednosti filma. To je skupa igra. Ne možeš raditi pet mjeseci nešto, a da nemaš šta jesti i piti. Niko se neće u to upustiti jer nema finansijske podrške. Smiješno je govoriti o odluci Fondacije, od prije dvije godine, da je cijena minute dokumentarnog i crtanog filma ista. To ne bi ni polupismen čovjek stavio. Minut crtanog programa radiš mjesec dana kao luđak, a dokumentarnog snimiš za dvije minute, minut programa. Tako da su neke stvari postavljene kako ne treba. Prije tri godine, Fondacija je čak animirani film uvrstila među ostale. To nigdje na svijetu nema da je crtani film među ostalima. U Hrvatskoj imate film i crtani film. Znači svi ostali na jednu i crtani film na drugu stranu. To je razlika kao slikarstvo i kiparstvo. Ne možeš to porediti. Pošto to ne razumiju, to i uništavaju. Nešto malo, što se u polju pojavi i procvjeta, sasijeku u korijenu. Deset godina se borim oko toga i sto puta mi je došlo da odustanem, ali ne mogu nekako. Volim to, vidim da su mladi ljudi zagrijani da to rade. Nećete vjerovati da oni, ova dva dana kampa, ne izlaze, ne možeš ih nagovoriti da idu spavati. Oni hoće to da rade, ali treba neko odozgo da to pogura. Kada sam počeo praviti Eminu, dobio sam od Fondacije, za petominutni film, koji je koštao 120.000 KM, svega 25.000 KM. Na 17 svjetskih festivala je bila u takmičarskom programu. Ona je propagirala BiH. Nije samo igrani film propaganda BiH, svaka čast svim uspjesima. Garantiram da veće talente imamo u crtanom filmu, nego u igranom. Toliko je th mladih ljudi talentiranih ljudi, da je grijeh ne dati im šansu.

RSE: Meni je začuđujuća činjenica da televizija, koja bi trebala, barem se meni čini, biti najveća potpora cijelom ovom procesu, uopšte nema sluha za to. Emituje neki uvozni bofl, kupljen na kilo, a ovi pravi talenti nikako da se vide. Možda je ovaj festivalski život animiranog filma predug, da bi naši urednici bili strpljivi?


Rajič: Zadovoljan sam praćenjem NAF-a od strane televizije, ali tih osam dana je premalo jer ga više nema u ostatku godine. Došlo je do toga da sam svim televizijama, svoje autorske filmove dao da ih prikazuju, bez plaćanja, samo da se prikazuje nešto i da se vidi nešto naše. I opet se ne pokazuje. Neke se stvari moraju promijeniti. Brend i ponos Hrvatske je crtani film. Zagreb je poznatiji po Zagreb filmu, nego po bio čemu drugom. Garantiram da imamo najtalentiranije mlade ljude u regiji. Radim i sa djecom iz osnovnih škola. Pokazuju ogroman talent. Na kraju, da bi skuhao ručak, treba kupiti namirnice.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG