Dostupni linkovi

logo-print
Energetski projekat pod nazivom „Gornji horizonti“, koji se provodi u istočnoj Hercegovini i podrazumijeva preusmjeravanje voda sliva rijeke Trebišnjice, već ima negativne efekte na prirodnu okolinu u dolini Neretve i ukoliko se taj projekat provede do kraja, rijeke iz sliva Neretve, poput Bune, Bunice i Bregave, potpuno će ostati bez autohtonih vrsta, a Park prirode Hutovo Blato bit će potpuno uništen.

Upozorili su to stručnjaci iz više ekoloških nevladinih organizacija s područja Mostara, ustvrdivši kako se ne protive projektu „Gornji horizonti“ kao takvom, ali da bi nadležna Elektroprivreda Republike Srpske trebala u projekt ugraditi ekološke komponente.

Projektom „Gornji horizonti“ direktno su ugrožene rijeke Buna i Bunica kod Mostara, Bregava kod Stoca, Park prirode Hutovo Blato kod Čapljine i delta Neretve u Hrvatskoj, tvrde predstavnici nekoliko nevladinih organizacija s juga BiH i iz Hrvatske, koji – kako kažu – već godinama nastoje spriječiti propadanje eko-sistemâ u slivu rijeke Neretve.

Prof. dr. Branko Glamuzina, profesor ekologije sa Sveučilišta u Dubrovniku, kaže da se projekat „Gornji horizonti“ radi na jednostran, autistički način, te je negativan efekat tog projekta na dolinu Neretve već vidljiv.

„Ako se popenjemo gore, pored učinka na Hutovo Blato, koji je jako dobro vidljiv i na Bregavu, koja je u dramatičnom stanju, ostale su Buna i Bunica faktički kao jedini očuvani dijelovi prirode na lijevoj strani Neretve koji imaju nekakav tradicionalni izgled.“

Branko Glamuzina

Branko Glamuzina

Situacija se tako, tvrde stručnjaci, već odražava na pojedine autohtone vrste, koje su uzete kao indikatori stanja, poput nekih samo za ovo područje tipičnih vrsta riba. Prof. dr. Branko Glamuzina o tome govori:

„Većini ostalih, od glavatice, zubatka, autohtone potočare, značajno je smanjena brojnost. Jedino ostaje mekousna pastrva, koja upravo u ovom dijelu, od Mostara pa do ispod Čapljine, uključivo Bunu i Bunicu, ima nekakvu održivu populaciju.“

Zoran Mateljak, iz Svjetskog fonda za prirodu, kaže da je više od pola navedenog hidroenergetskog sistema u istočnoj Hercegovini već završeno. Suština je da se tunelima vode skupljaju i preusmjeravaju ka vještačkoj akumulaciji Bileća, najvećoj takvoj na Balkanu, te je stoga Popovo polje, inače prirodno srce sistema, danas suho, a bez vode ostaju izvori rijekâ Buna, Bunica i Bregava, koje su pritoke Neretve.

„Završetkom kompletnog hidroenergetskog sustava u slivu rijeke Trebišnjice se namjerava povećati kapacitet na čak 210 m3 u sekundi. Čisto za usporedbu – prosječan tok rijeke Neretve u Mostaru je manji od 200 m3 u sekundi. Znači, stvorili bi se uvjeti da se skupljaju, te preusmeravaju vode u potpuno jedan vještački smjer.“

Do sada se tim sistemom nije upravljalo na ekološki prihvatljiv način, tvrdi Mateljak.

„Ne idemo protiv projekta 'Gornji horizonti', nego se zalažemo za to da se u projekat 'Gornji horizonti' ugrade konkretne mjere kako bi se ublažili negativni utjecaji.“

A šta će se dogoditi ako se ne vodi računa o ekologiji? Već postoji primjer, opet iz istočne Hercegovine i to iz sličnog projekta nazvanog „Donji horizonti“ iz 70-tih godina prošlog stoljeća. Prof. Branko Glamuzina podsjeća:

„Isto je bila priča da će deset kubika stalno dolaziti na hidrocentralu Svitava, da će se osigurati navodnjavanje Donje Neretve. Sa tim vodama ništa se nije dogodilo.“

Zato nastavak projekta, bez poštivanja zahtjeva ekoloških udruženja i eko-standarda, može prouzrokovati daljnje uništavanje eko-sistemâ u dolini Neretve. Prof. dr. Branko Glamuzina, sa Sveučilišta u Dubrovniku, navodi jedan primjer s mostarskog područja i to spominjući upravo ugrožene, autohtone vrste. Šta će biti ako sa visina istočne Hercegovine voda prirodnim poniranjem ne bude dolazila u pritoke Neretve, prof. Glamuzina upozorava:

„Ova mekousna pastrva se upravo sada mrijesti u Buni i Bunici i dijelu Neretve oko Mostara i dolje prema Žitomislićima, i upravo sada vidimo direktan učinak smanjivanja tih voda, jer je tek neki dan dio populacije ušao u Bunu i Bunicu, kada se i Buna i Bunica digla i spojila. Ako se ne spoji, ta riba ne može više ulaziti u Bunu i Bunicu i propadaju sva ta prirodna mrijestilišta koja su tamo bila.“

Posljedice projekata u istočnoj Hercegovini već trpi i Park prirode Hutovo blato, koje je – tvrde stručnjaci – neprepoznatljivo i trpi veliki gubitak vode. Zoran Mateljak, iz Svjetskog fonda za prirodu:

„Došlo je do drastičnog smanjenja ptičje populacije, ugrožen je mrijest endemskih vrsta riba.“

Hrvatska ekološka udruga „Buna“ iz Mostara saopćila je da već godinama nastoji spriječiti propadanje eko-sistemâ i smanjenje bio-raznolikosti u slivu rijeke Neretve. Zato su pokrenuli inicijativu o edukaciji javnosti o održivom korištenju voda i zaštiti endemskih vrsta riba, što je podržala američka fondacija Critical Ecosystem Partnership Fund. Damir Brljević iz Udruge „Buna“:

„Ekološka udruga 'Buna' je angažirala grupu stručnjaka koji će istražiti stanje populacije endemskih vrsta riba u rijekama Buna, Bunica i Bregava, te raditi na uspostavi monitoringa i odrediti konkretne mjere zaštite.“

Međutim, vlasti – vele stručnjaci – uglavnom šute, a u nekim slučajevima čak i podržavaju projekat kojeg provodi manji bh. entitet. Konkretno, riječ je o Hrvatskoj, iako se stanovništvo doline Neretve tome protivi. Prof. dr. Branko Glamuzina sa Sveučilišta u Dubrovniku:

„U nas državna vlast hoće izgraditi Dubrovnik 2 koji će koristiti ove vode, a cijela Donja Neretva je protiv ovoga, jer će, naravno, oduzeti 60 kubika u sekundi na razini cijele godine.“
  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG