Dostupni linkovi

logo-print
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakve su šanse opozicije u Republici Srpskoj da pobedi Milorada Dodika na izborima koji će se održati sledeće godine. Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Aleksandar Trifunović, glavni urednik banjalučkog nezavisnog on-line magazina Buka.

Razgovaralo se o tome da li opozicione partije mogu prevazići međusobne razlike i jedinstveno nastupiti na izborima, da li Dodik gubi glasove birača zbog toga što se stavlja na stranu tajkuna u njihovim sporovima sa građanima, da li će na rezultate izbora uticati činjenica da je Dodik izgubio podršku Beograda, zašto lider Srpske demokratske stranke Mladen Bosić izbegava direktne duele sa Dodikom, da li je najveća opoziciona partija, Srpska demokratska stranka, odustala od takmičenja sa Dodikom u nacionalističkoj retorici, o umerenoj i tvrdoj struji u Srpskoj demokratskoj stranci, kao i o tome može li izborne šanse Milorada Dodika umanjiti činjenica da je najgledaniji dnevnik u Republici Srpskoj, Dnevnik BN Televizije, naklonjen opoziciji.

Omer Karabeg: Mada je do izbora ostalo još godinu dana, čini se da je predizborna kampanja već počela.

Tanja Topić: Mislim da je kampanja počela kudikamo ranije, ona se zakuhtava i, kako stvari sada stoje, čini mi se da će se nakon ljetne pauze još žešće nastaviti.

Aleksandar Trifunović: Nisam siguran da se to može nazvati kampanjom. Na političkoj sceni Republike Srpske, pa i Bosne i Hercegovine, predizborna kampanja praktično počinje onog trenutka čim se izbori završe. To praktično znači da ona nikad i ne prestaje. Činjenica je da je na prošlogodišnjim lokalnim izborima partija gospodina Dodika doživjela svojevrsni poraz, ali način na koji je formirana vlast u opštinama govori u prilog tezi da mi, u stvari, nemamo opoziciju. Broj opština u kojima je Srpska demokratska stranka ušla u koaliciju sa svojim najvećim političkim neprijateljima je ogroman. Dojučerašnji politički protivnici su vrlo brzo pružili ruke jedni drugima i nastavili da rade u suglasju.

Omer Karabeg: Ima li šanse da opozicija na narednim izborima nastupi jedinstveno, jer bi joj jedino to moglo doneti pobedu?

Mislim da su lokalni izbori potvrdili da opozicija može da pobijedi samo ukoliko izađe sa zajedničkim kandidatom.

Tanja Topić: Mislim da su lokalni izbori potvrdili da opozicija može da pobijedi samo ukoliko izađe sa zajedničkim kandidatom. To se prošle godine jasno vidjelo na primjeru Banjaluke, gdje je opozicija izgubila upravo zbog toga što nije mogla postići dogovor da izađe s jednim kandidatom. Da li će se do parlamentarnih izbora, koji će se održati iduće godine, prevazići animoziteti unutar opozicije - teško je reći. Ključ je isključivo u rukama najveće, nazovimo je opozicione partije - Srpske Demokratske stranke.

Omer Karabeg: Čini se da Dodik u poslednje vreme vuče dosta nepopularne poteze. Otvoreno se, recimo, stavio na stranu tajkuna Mileta Radišića u njegovom sporu sa porodicom Vulić. Čak je branio i policiju koja je maltretirala i tukla Željka Vulića. Nije moguće da Dodiku nije jasno da će ga ta podrška stajati gubitka nekih glasova na izborima.

Aleksandar Trifunović

Aleksandar Trifunović

Aleksandar Trifunović: Mislim da je gospodin Dodik svjestan da njegova stanka može izgubiti dio glasova. Ali, nisam više siguran koliko on računa sa svojom strankom. Ne znam ni kakvi su njegovi odnosi sa strankom, jer ga u posljednje vrijeme vrlo rijetko viđamo sa ljudima iz vrha Stranke nezavisnih socijaldemokrata. On se, uglavnom, viđa sa ljudima koji su iz neke potpuno druge sfere - religijske ili filmske, mislim na Emira Kusturicu i vladiku Grigorija. Rekao bih da je njemu važniji rezultat koji će ostvariti na predsjedničkim izborima. On računa da će, ako se ponovo kandiduje za predsjednika Republike Srpske - a to će po mom mišljenju sigurno učiniti - dobiti dovoljan broj glasova da bude ponovo izabran. A kad je riječ o porodici Vulić, Dodik je mogao da vidi da Vulići nisu imali neku veliku podršku u javnosti, pa je vjerovatno računao da mu podrška Radišiću neće donijeti značajniji gubitak glasova koji on, uostalom, može da naknonadi na nekim drugim mjestima. Zanimljivo je da je Dodik svoj politički marketing prebacio na Hercegovinu, na hercegovački dio Republike Srpske, gdje je njegova stranka postigla slabe rezultate. On sve više vremena tamo provodi, dok se veoma malo bavi ovim dijelom oko Banjaluke, što je dosta čudno, jer je on na vlast došao prije svega glasovima Banjaluke.

Tanja Topić: U Dodikovom ponašanju u slučaju Vulić ja prepoznajem kontinuitet. On je posljednjih godina vrlo oštrim riječima napadao pojedine novinare i sve ljude koji su drugačije mislili od njega. Svi koji su se usudili da iznesu svoj stav, suprotan njegovom, bili su automatski etiketirani i izloženi najgnusnijim javnim uvredama. Građanima, međutim, to nije smetalo, čak su aplaudirali na tu bahatost i nagrađivali Dodika na izborima. To se vidjelo i u slučaju Vulić. Veoma malo građana ustalo je u odbranu Vulića, u odbranu ljudskih prava i privatne svojine. Jednostavno su se ponašali ignorantski.

Omer Karabeg: Ako je situacija takva, mislite li da je onda građanima svejedno i što Dodik donosi zakon kojim se biznismenima bliskim režimu omogućava da se oslobode dugova, a potom ti dugovi padaju na teret građana.

Aleksandar Trifunović: Najveći broj građana, vjerujte, nije ni upoznat s tim, niti su svjesni dimenzije ekonomske katastrofe u Republici Srpskoj. Podaci se kriju. Izvještaji se friziraju da bi situacija bolje izgledala.

Tanja Topić: Građani ćute. Oni ne pokazuju ni da im je svejedno, ni da nije. Zaokupljni su borbom za vlastitu egzistenciju. U borbi da prežive oni se jednostavno ne bave tim stvarima.

Omer Karabeg: Da li će na rezultate sledećih izbora uticati činjenica da je Dodik izgubio podršku Beograda? Da li je biračima u Republici Srpskoj uopšte važno koga Srbija podržava?

Tanja Topić: Tačno je da su se promijenile neke stvari u odnosima Srbije i Republike Srpske nakon poraza Borisa Tadića i Demokratske stranke, ali teško je reći kako će to uticati na birače u Republici Srpskoj. Možda bi najviše uticaja moglo imati povezivanje korupcionaških afera, koje se otkrivaju u Srbiji, sa aferama u Republici Srpskoj.

Dodik sada na sve načine pokušava da dođe do Vučića i dobije njegovu podršku, ali mu to ne uspijeva.

Aleksandar Trifunović: Gospodin Vučić je više puta pomenuo da njegovi odnosi sa gospodinom Dodikom nisu na sjajnom nivou, ali mislim da se rukovodstvo Srbije neće miješati u političke prilike u Republici Srpskoj. Oni su, naravno, zainteresovani da u izvjesnom smislu kontrolišu Republiku Srpsku. Ovdašnji prostori su istorijski često služili Srbiji za različite vrste političkog potkusurivanja. Mislim da će se Vučić i rukovodstvo Srbije truditi da imaju određeni politički uticaj u Republici Srpskoj, ali se neće direktno miješati i sumnjam da će pred izbore davati bilo kakve političke poruke. Oni su svojevremeno osudili ponašanje Dodika u predizbornoj kampanji u Srbiji, kada se on potpuno stavio u službu Demokratske stranke. Dodik sada to potpuno ignoriše i na sve načine pokušava da dođe do Vučića i dobije njegovu podršku, ali mu to ne uspijeva. S druge strane, Dodik zna da svaki konflikt sa vladajućom garniturom u Srbiji, koja tamo uživa ogromnu popularnost, može samo da mu naškodi. Ljudi u Republici Srpskoji vrlo pozitivno gledaju na hapšenja tajkuna u Srbiji i na tamošnju borbu protiv kriminala. Kad mi na našem sajtu objavimo takve tekstove, najčešći komentari čitalaca su - zašto se kod nas ne pojavi neko kao Vučić. Kad sam rekao da se Beograd neće miješati u političke prilike u Republici Srpskoj, mislio sam da neće ući u direktnu kampanju protiv Dodika. Šta god da se desi na izborima iduće godine, lideri Srbije će reći: “Mi podržavamo pobjednika”, a s druge strane držaće kontrolni paket akcija da bi u razgovorima sa Briselom mogli reći da mogu uticati na to da Republika Srpska donese ili ne donese određene odluke. Međutim, priče koje šire ljudi oko Srpske demokratske stranke da bi neko iz Beograda mogao da smijeni Dodika su potpuno sulude. To bi ovdje moglo samo da probudi neku vrstu inata kod birača. Uostalom, ako opozicija nije u stanju da žestoko i na svim frontovima nastupi protiv Dodikove politike, umjesto da ga blago kritikuje kao do sada, zašto bi onda Beograd smjenjivao Dodika. To bi bila potpuna glupost.

Tanja Topić: Iako smo daleko od izbora, ja mislim da su iz Beograda već stigli neki signali. Aleksandar Vučić je vrlo jasno rekao da ima mnogo bolje i intezivnije odnose sa opozicijom nego sa Dodikom. On je govorio o lošim odnosima sa vladajućom strukturom i sa Miloradom Dodikom. Ali ja, sasvim sigurno, ne očekujem otvorenu podršku Beograda opoziciji. Ona neće biti javna, niti će biti agresivna. Ne očekujem neko direktnije i agresivnije miješanje. Ta podrška je prisutna i sada, to je, rekla bih, neka vrsta prešutne podrške.

Omer Karabeg: Pošto Dodik ne može popraviti ekonomsku situaciju on će, nesumljivo, zaigrati na nacionalnu kartu, kao što je to i do sada činio na izborima. Mislite li da će u predizbornoj kampanji opozicija, pre svega Srpska demokratska stranka, krenuti da se s njim takmiči u toj vrsti retorike?

Srpska demokratska stranka mora sama sa sobom da raščisti da li je to ona ista partija iz 1997. i 1998. godine, protiv koje su se građani bunili ili je to neka promjenjena partija.

Aleksandar Trifunović: Pozitivno me je iznenadilo da je Srpska demokratska stranka ignorisala prve pokušaje da se inicira ta vrsta diskursa. Lideri te stranke su javno rekli da njih zanima unutrašnja situacija u Republici Srpskoj i da treba prestati sa izmišljanjem vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Mislim da su se oni odlučili za tu strategiju, jer im je nemoguće pobijediti Dodika na terenu nacionalizma. On se toliko identifikovao s tom vrstom retorike da ga je vrlo teško kopirati. On je već uspostavio norme kako se može upotrebiti, odnosno, zloupotebiti ta vrsta nacionalističke retorike. To je jasno i Sarajevu, pa nema više onih horskih reakcija na svaku Dodikovu izjavu. Ako do kraja kampanje zadrži sadašnji kurs, Srpska demokratska stranka bi mogla da profitira, ali samo ako zaista raskrinka tu politiku kao manipulatorsku i nacionalističku i ako sama pribjegne retorici koja će pokazati da je ta stranka sada drugačija od one koju je Dodik skinuo sa vlasti. Srpska demokratska stranka mora sama sa sobom da raščisti da li je to ona ista partija iz 1997. i 1998. godine, protiv koje su se građani bunili ili je to neka promjenjena partija. Na žalost, ta partija se još uvijek nije odrekla nacionalističke retorike, ali je u ovom trenutku ne koristi.

Tanja Topić

Tanja Topić

Tanja Topić: I ja mislim da Srpska demokratska stranka neće ulaziti u nacionalističku utakmicu sa Dodikom. Ona više ne može da se vrati u taj prostor koji je zauzeo Dodik. Mislim da se već nazire pravac Dodikove kampanje. On će insistirati na kontinuitetu vlastite borbe za samostalnost Republike Srpske. Mislim da je Srpska demokratska stranka već na prošlogodišnjim lokalnim izborima napustila taj prostor i težište stavila na socijalna i ekonomska pitanja, a verovatno će u tom tonu voditi i predizbornu kampanju. Glavno je pitanje da li će doći do zaokreta u svijesti birača, to jest da li će prestati da glasaju rukovodeći se emotivnim nabojem, što je teren nacionalnog i nacionalističkog, ili će se okrenuti svom ekonomskom i socijalnom položaju.

Omer Karabeg: Da li je retorika koju koristi Dodik još uvek jaka karta? Da li još uvek pali priča o tome kako oni iz Sarajeva hoće da unište Republiku Srpsku i kako se zbog toga treba izdvojiti iz Bosne i Hercegovine?

Aleksandar Trifunović: Mislim da je Dodik potrošio najvažnija obećanja iz tog spektra. Prije svega, obećanje o odvajanju Republike Srpske, što je bila njegova glavna poruka na opštim izborima 2010. godine. Dodik je bio potpuno jasan i glasan da će odvojiti Republiku Srpsku za vrijeme svog predsjedničkog mandata, i to je ponovio više puta. To se nije desilo. On to može ponovo početi tu istu priču , ali neko će ga upitati: “Pa čekaj, šta si uradio u protekle četiri godine po tom pitanju”. Koleginica Topić je u pravu. Sada sve zavisi od građana - od toga da li će oni dati podršku ljudima koji će zaustaviti bezdušnu otimačinu javnih i ličnih dobara i potpuno urušavanje javnog vlasništva, što se danas primjećuje na svakom koraku u Republici Srpskoj. I ne samo da to zaustave, nego i da se bore za povraćaj onoga što je oteto. Opozicija bi morala da kaže: “Mi ćemo građanima Republike Srpske vratiti ono što im je oteto”. Nije dovoljno samo izbjegavati sukob s Dodikom na terenu nacionalizma, neophodna je jasna poruka na koji način i sa kojim ljudima će opozicija biti drugačija od Dodika. Samo takva strategija može donijeti uspjeh opoziciji. Iskreno govoreći, tu vidim više šansi za manje partije nego za Srpsku demokratsku stranku, pošto je više nego jasno da ta partija poprilično funkcioniše po jednom rigidnom principu, po kome je njen predsjednik, gospodin Bosić, sklonio ili barem ućutkao veći broj disonantnih glasova. Veliko je pitanje da li on želi direktni sukob sa Dodikom, jer je više nego jasno da ga je u svim televizijskim duelima, osim možda jednog ili dva, Dodik superiorno pobijedio, pa on bježi od tih duela.

Omer Karabeg: Ali, rekao bih da se sada u Srpskoj demokratskoj stranci dosta jasno profilišu umereniji glasovi. Recimo, potpredsednik stranke Ognjen Tadić poziva na otvoreni srpsko-bošnjački dijalog i izgovara jednu neverovatnu rečenicu. On kaže da je bolje da Srbi i Bošnjaci budu saveznici, nego sapatnici, što je do skora bilo nezamislivo da tako nešto može da izgovori funkcioner Srpske demokratske stranke. Mislite li da se takvi tonovi mogu pojaviti i u predizbornoj kampanji?

Možemo govoriti o umjerenom krilu unutar SDS-a, ali isto tako postoji krilo snažnih jastrebova, koji stoje na poziciji takozvane odbrane nacionalnih interesa.

Tanja Topić: Sasvim sigurno, ali isto tako ne bih zanemarila ni one druge tonove koji dolaze iz te partije. Podsjetiću na histeriju povodom takozvane talačke krize koja je potekla upravo od poslanika te stranke u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Dakle, možemo govoriti o umjerenom krilu unutar Srpske demokratske stranke, ali isto tako postoji krilo snažnih jastrebova, koji stoje na poziciji takozvane odbrane nacionalnih interesa.

Omer Karabeg: Da li mislite, pre svega, na izjave Aleksandre Pandurević?

Tanja Topić: Naravno. Zahvaljujući njenim izjavama o takozvanoj talačkoj krizi, stvorena je vrlo opasna situacija. Mnogobrojni mediji iz Republike Srpske prihvatili su njenu interpretaciju nedavnih građanskih protesta ispred zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu stvarajući histeriju i tumačeći te proteste kao veliki napad na Republiku Srpsku.

Omer Karabeg: Koliko Dodiku u predizbornoj kampanji mogu da pomognu mediji, s obzirom da on kontroliše veliki broj medija u Republici Srpskoj?

Danas ima mnogo više medija koji kritikuju Dodika, dok ste prije četiri godine na prste jedne ruke mogli izbrojati - ne medije, nego novinare koji su ga kritikovali.

Aleksandar Trifunović: Mislim da je u ovom trenutku glavni problem Milorada Dodika velika gledanost - slobodno se to možete reći - opozicionog dnevnika, a to je Dnevnik BN Televizije, koja je naklonjena Srpskoj demokratskoj stranci. Taj dnevnik ima tri puta veću gledanost od Dnevnika Televizije Republike Srpske, koju Dodik potpuno kontroliše. Bojim se da on u ovom trenutku nema ni kapacitet, ni sredstava da kontroliše sve medije, kao što je to bilo uoči opštih izbora 2010. godine, kada je medijima podijelio nekih 15 miliona maraka. Danas ima mnogo više medija koji kritikuju Dodika, dok ste prije četiri godine na prste jedne ruke mogli izbrojati - ne medije, nego novinare koji su ga kritikovali.

Tanja Topić: Milorad Dodik još uvijek kontroliše znatan dio medija. Međutim, situacija se promijenila. Rekla bih da su prelomna tačka bili prošlogodišnji lokalni izbori, kada se srušio mit o monolitnosti Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata i kada su ljudi osjetili neki dašak slobode i počeli kritikovati vlast.

Omer Karabeg: I na kraju, ima li opozicija šanse da na izborima, koji će se održati iduće godine, preuzme vlast u Republici Srpskoj i tako učini kraj osmogodišnjoj vladavini Milorada Dodika? Jer, ako Dodik i bude izabran za predsednika, a opozicija bude imala vladu, on neće imati gotovo nikakvu vlast, jer predsednik Republike Srpske nema bogzna kakva ovlašćenja.

Aleksandar Trifunović: Mislim da opozicija na narednim izborima ima mnogo veću šansu nego što je imala na izborima 2010. godine. Situacija joj ide na ruku, jer Republika Srpska ima ogroman broj problema za koje je odgovorna vlast. Pitanje je samo da li opozicija želi to da iskoristi. Ja još uvijek ne vidim da ona djeluje opoziciono, ona posmatra tu situaciju kao nekakva elita sa galerije koja ima jako visoke plate, mjesta u upravnim odborima i određeni uticaj, ako ne na entitetskom nivou, onda u lokalnoj zajednici. Opozicija se svega toga treba odreći, ako želi da pobjedi. Ona treba stalno da šalje poruku “Bićemo drugačiji, dajemo riječ da ćemo biti drugačiji, i držite nas za tu riječ”. To je jedina poruka koja opoziciji može donijeti pobjedu, jer je građanima više dosta prevara, laži i lažnih obećanja.

SNSD izgubio je dosta glasova na prošlogodišnjim lokalnim izborima i teško će ih nadoknaditi.

Tanja Topić: Opozicija ima velike izglede da pobijedi. Mislim da je vrlo važno da se usaglasi oko jedinstvenog kandidata, kako za predsjednika Republike Srpske, tako i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Savez nezavisnih socijaldemokrata izgubio je dosta glasova na prošlogodišnjim lokalnim izborima i teško će ih nadoknaditi. Međutim, problem je u tome što su građani apsolutno izgubili povjerenje u sve političare. Upali su u svojevrsnu letargiju i apatiju, svi su im političari isti i ne vjeruju da bilo ko može da ih izvuče iz ćorsokaka u kojem se nalaze. Ako nezadovoljni građani svoje nezadovoljstvo budu manifestovali tako što neće izaći na izbore, onda će profitirati vladajuća stranka, jer će ona svoju vojsku disciplinovati, pa će njene pristalice izaći na izbore. U tom slučaju prognoze o pobjedi opozicije neće se ostvariti.
  • 16x9 Image

    Omer Karabeg

    Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju "Most" s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade "Jug Grizelj" Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade "Erhard Busek" Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG