Da li će BiH dobiti svog Sanadera

U Mostu RSE razgovaralo se o tome da li se u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku vodi istinska borba protiv korupcije i kriminala ili je to samo privid koji, kao i do sada, neće dati rezultate.

Sagovornici su bili Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Odbora direktora bosanskohercegovačkog ogranka Transparency Internationala, međunarodne organizacije za borbu protiv korupcije, i Adis Arapović, politikolog i projekt-menadžer Centra civilnih inicijativa (CCI) iz Sarajeva.

Bilo je riječi o tome ko je pokrenuo talas borbe protiv kriminala i korupcije, da li iza istraga i hapšenja stoje politički obračuni - kao što tvrde Milorad Dodik i Fahrudin Radončić – ili su to nezavisne akcije tužilaštva i suda, zašto su propali raniji sudski procesi protiv najviših funkcionera Bosne i Hercegovine, kako se desilo da se dokazi protiv Dragana Čovića zagube na putu između dva tužilaštva, na koji način političari vrše pritisak na pravosuđe, ima li u Bosni i Hercegovini nedodirljivih, kao i o tome da li bi se iko usudio da uhapsi Milorada Dodika, ako bi tužilaštvo izdalo nalog za njegovo privođenje.

Omer Karabeg: Kako tumačite ovaj talas istraga zbog korupcije i kriminala koji nije mimoišao ni lidere sa vrha, kao što su predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić i bivši ministar Jerko Ivanković-Lijanović.

Srđan Blagovčanin: Ovaj talas istraga i hapšenja ne bih mogao okarakterisati kao istinsku borbu protiv korupcije sve dok ne vidim kako će se ti slučajevi završiti. I do sada je bilo hapšenja čak i visoko rangiranih dužnosnika koji su završili vrlo neslavno.

Adis Arapović: Svako u ovoj zemlji ima svoje tumačenje tih događaja. Vjerujem da svaka kafanska rasprava počinje i završava se pričom o istragama i hapšenjima. Oni jesu medijska senzacija, ali se bojim da je to njihov najveći kvalitet, jer su takvi slučajevi u prošlosti, posebno kada su u pitanju politički eksponirane ličnosti, uglavnom, kao što reče kolega Blagovčanin, završavali neslavno. Zbog toga i u domaćoj javnosti i kod predstavnika međunarodne zajednice postoji uvjerenje da je pravosuđe u Bosni i Hercegovini pod jakim političkim uticajem.

Pipci političkih hobotnica, formalnih i neformalnih centara moći, dosežu do sudskih postupaka, pa oni ili budu obustavljeni u ranoj fazi zbog toga što su optužnice slabe, ili u najvećem broju slučajeva završavaju oslobađajućim presudama. To je glavni razlog što ljudi u ovoj zemlji nemaju povjerenje u pravni poredak.

Omer Karabeg: Ko je pokrenuo ovaj talas borbe protiv korupcije i kriminala? Da li iza njega stoje unutrašnje snage ili je podsticaj došao spolja?

Srđan Blagovčanin: Kada pogledamo iskustva drugih zemalja koje su se suočavale sa sličnim problemima i izazovima, pritisak spolja je bio važan faktor u jačanju borbe protiv korupcije i kriminala. I u našem slučaju to ne možemo isključiti, mada nemamo dostupnih informacija kojima bismo to potvrdili. Inače, mi u Transparency Internationalu smatramo da pravosuđe u Bosni i Hercegovini nije sposobno da se samostalno nosi sa teškim i složenim slučajevima korupcije, pa smo se odavno zalagali da Evropska unija izvrši pritisak na vlast da se ti slučajevi počnu rješavati.

Adis Arapović: Inicijativa je vjerovatno došla spolja, ne samo od Evropske unije, nego i od drugih međunarodnih aktera koji pomažu Bosni i Hercegovini, kao što su Svjetska banka i Međunarodni monetrani fond. Oni očekuju od sadašnje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta, koja je sebe proglasila reformskom, da se obračuna sa kriminalom i korupcijom. Od nje se u najmanju ruku očekuje da više ne pravi otvoreni ili latentni pritisak pritisak na pravosuđe.

Srđan Blagovčanin: Bojim se da su u ovim posljednim slučajevima visoko pozicionirani ljudi - uključujući i članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine - vršili direktan pritisak na pravosuđe. Bojim se da se stvorila vrlo opasna klima u kojoj Tužilaštvo Bosne i Hercegovine teško može nesmetano da radi svoj posao. Bez obzira što to tužilaštvo do sada nije imalo bogzna kakve rezultate i što ne uživa preveliko povjerenje, bez obzira što je teško zaključiti koliko su kritike njegovog rada opravdane, ne ostaje nam ništa drugo nego da vjerujemo, insistiramo i očekujemo da će ono u ovim slučajevima profesionalno obaviti svoj posao. Moraju se stvoriti uslovi da Tužilaštvo BiH nesmetano radi lišeno političkih pritisaka i uticaja.

Omer Karabeg: Oni koji kritikuju sadašnje akcije tužilaštva i sudstva kažu da iza toga stoje politički obračuni.

Adis Arapović: Nije to ništa novo. Ta mantra traje u Bosni i Hercegovini već 20 godina. Kad god bude uhapšen neki političar, bez obzira da li je visoko pozicioniran ili ne, iz njegove stranke će uvijek reći da je motiv hapšenja bio politički. Nikad se nije desilo da neko bude uhapšen, pa da njegova stranka kaže: "Mi smo ubijeđeni u nevinost ovog čovjeka, ali poštujemo pravosudni sistem i nadamo se da će u pravičnom postupku biti dokazana njegova nevinost". To se nikada nije desilo. Najviši politički akteri u ovoj zemlji istog momenta kada im se zaprijeti krivičnom odgovornošću ospu artiljerijsku paljbu po tužilaštvu.

Zašto se to ne dešava u Sloveniji ili Austriji? Zato što je tamo nezamislivo da postoji politički uticaj na pravosudni sistem. A u Bosni i Hercegovini je dugo godina bilo potpuno normalno da se za sudije imenuju ljudi koji su bili na izbornim listama političkih stranaka, koji su bili u njihovom prvom ešalonu, i onda se čudimo što nam je pravosuđe pod uticajem politike. Međutim, to se ne može nazvati uticajem. To je nešto gore, jer političke stranke sjede u sudskim vijećima i tužilačkim savjetima. Predstavnici političkih stranaka su na mjestima odlučivanja o vrlo važnim sudskim procesima. To više nije uticaj, to je političko odlučivanje u pravosuđu.

Omer Karabeg: Milorad Dodik tvrdi da iza istrage protiv njega stoji Savez za promjene i političari iz Sarajeva?

Srđan Blagovčanin: Slične izjave davao je Dodik i ranije, kada su se prije sedam ili osam godina vodile istrage protiv njega i ljudi iz njegovog okruženja. Tokom protekle decenije, koliko je na vlasti režim na čijem je čelu gospodin Dodik, bilo je mnogo finansijskih afera i sumnjivih poslova. Nedavno je jedna od opozicionih partija objavila listu od 150 afera koje se vezuju za taj režim.

To što je Dodik onda govorio i što sada govori prije svega je namijenjeno za unutrašnju upotrebu. On stalno govori kako neko želi da se obračuna s njim bilo da je to međunarodna zajednica, Sarajevo ili, evo, sada Savez za promjene. To je, naprosto, strategija koju gospodin Dodik i njegov režim koriste da bi se odbranili od sudskih procesa za korupciju.

Omer Karabeg: Fahrudin Radončić je u nekoliko navrata rekao da iza optužbi protiv njega stoje pojedinci iz Stranke demokratske akcije.

Adis Arapović: Da. Izrečene su takve, pa čak i malo preciznije kvalifikacije. Čak su spominjana i imena ljudi iz te političke stranke. Međutim, nikada nije rečeno koji su to pojedinci iz pravosuđa dio političke hobotnice. Ne vjerujem da bilo koji tužilac ili sudija mogu imati tako široka ovlašćenja ili tako veliku moć odlučivanja u bilo kojem postupku. Ali, ako i postoje takvi pojedinci, onda svako ko sumnja u regularnost i zakonitost nekog procesa treba to i da dokaže.

Bilo bi izuzetno korisno da se na slučaju Radončić konačno odmota ovo klupko, ovaj Gordijev čvor političkih pritisaka na rad tužilaštava. Ovaj slučaj morao bi na potpuno transparentan način da bude doveden do kraja čime bi se ukinula svaka sumnja da je to politički montiran proces. Ukoliko to ne bude slučaj, ukoliko proces bude obustavljen ili ukoliko ne bude osuđujuće presude za gospodina Radončića, onda i neko iz pravosuđa treba da snosi odgovornost za vrlo opasnu igru sa pravosudnim sistemom.

Volio bih da dođe do potpune individualizacije odgovornosti ili okrivljenog, ili onih koji ga okrivljuju. Ako se desi nešto napola, ako se stvar ne dovede do kraja, mi o ovoj našoj večerašnjoj temi za godinu dana vjerovatno nećemo moći ni govoriti, jer će se stvari do te mjere usijati da će prijetiti ozbiljnijim konfliktima. Onda ulazimo u zonu vrlo visokog rizika u kojoj će ljudi zbog izostanka povjerenja u pravni poredak početi uzimati pravdu u svoje ruke. To bi onda bio uvod u anarhiju, a ne vjerujem da bilo koji politički ili pravosudni akter priželjkuje takav scenario.

Srđan Blagovčanin: Nisam siguran da je bosanskohercegovačko pravosuđe sposobno da se suoči ne samo sa ovim slučajevima, nego i sa političkom korupcijom uopšte. Sa druge strane, jasno mi je da ovoj zemlji neće biti bolje dok pravosuđe ne bude imalo kapacitet i snagu da procesuira svaki slučaj korupcije i kriminala, bez obzira na to koju funkciju obavlja osoba koja se procesuira.

Omer Karabeg: I ranije je bilo istraga i procesa protiv najviših funkcionera - protiv sadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, zatim protiv Milorada Dodika i nekoliko ministara. Niko nije bio osuđen. Živko Budimir, predsjednik Federacije u prošlom mandatu bio je 2013. godine uhapšen pod optužnom da je primio mito, ali taj proces, čini mi se, još traje. Sve to potvrđuje da je pravosuđe svih ovih godina bilo pod snažnim političkim uticajem.

Srđan Blagovčanin: Upravo tako. Svi ti slučajevi koje ste pomenuli vode ka tom zaključku. Možda je od svih tih slučajeva najfrapantiniji bio onaj gospodina Budimira koji je uhapšen u direktnom TV prenosu pred kamerama svih bosanskohercegovačkih medija, da bi se poslije ispostavilo da Tužilaštvo BiH nije imalo nijedan opravdani razlog za to hapšenje, što je potvrdio i Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Niko nikada nije utvrdio odgovornost ljudi koji su naredili takvo spektakularno hapšenje pred TV kamerama bez ikakvih dokaza. Nije postavljeno pitanje odgovornosti tužilaca koji su to naredili. Sličan je slučaj bio i za vrijeme vladavine SDP-a i SNSD-a, kada je u Federaciji bila aktuelna afera "Reket", a u Republici Srpskoj slučajevi u koje je bio umiješan gospodin Dodik.

Tada su na osnovu dogovora tih partija sa Tužilaštvom BiH ti slučajevi političke korupcije spušteni na niže nivoe - na kantonalni sud u Federaciji i na Posebno tužilaštvo za suzbijanje kriminala u Republici Srpskoj. To su frapantni primjeri direktnog, flagrantnog i očiglednog političkog pritiska, čak nisu pokušali ni da stvore privid da se ne radi o političkom diktatu. To je nešto što je definitivno devastiralo povjerenje javnosti u pravosuđe.

Omer Karabeg: Koliko znam, proces protiv Dragana Čovića trajao je sedam godina i on je na kraju oslobođen. U međuvremenu su nestali neki dokazi protiv njega.

Srđan Blagovčanin: Da. Bilo je, zaista, tragikomičnih situacija - da Tužilaštvo BiH nije moglo da pribavi originalni dokument i preda ga sudu, da mu je bilo potrebno dvije ili tri godine da utvrdi da nije nadležno za neke slučajeve ili da, kao što ste pomenuli, nestane dokumentacija na putu od Tužilaštva BiH do kantonalnog tužilaštva.

Adis Arapović: Bilo je nekoliko slučajeva presuda funkcionerima, ali oni nisu bili na visokim pozicijama. U posljednje dvije godine bilo je hapšenja na nižim nivoima i ti procesi su dovedeni do kraja. Međutim, u tim slučajevima se manje-više radilo o primanju mita, a to nije organizirani kriminal, to nije korupcija koja ima političku pozadinu. Upravo ta vrsta korupcije je usko grlo pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini. Nemoguće je da imamo višemilionske utaje poreza i neviđene primjere korupcije, da svi vrlo dobro znamo odakle to dolazi i koje su to političke kuhinje receptirale, a da se godinama ništa ne poduzima. Možda je ovo što se sada dešava prekretnica.

Pritisak međunarodne i domaće javnosti, političke tenzije unutar Bosne i Hercegovine i slabljenje centara moći, posebno u u Republici Srpskoj, vjerovatno će dovesti do toga da se slučajevi velike korupcije i kriminalne afere moraju raspetljati. Samo je pitanje ko će biti Sanader u Bosni i Hercegovini. Sa čijim će padom početi da se mijenja politički i pravosudni pejsaž u ovoj zemlji. Ako bude izabran neko ko nije kriv ili nije dovoljno kriv, pokušaj da se uvede vladavina zakona će krahirati. Ako, pak, ishod bude drugačiji, ako pravosudni sistem osigura da ovi procesi budu do kraja transparentni, zakoniti i efikasni, za vrlo kratko vrijeme moglo bi se povratiti poljuljano povjerenje u pravni poredak.

Ko god misli da možemo kredibilno pregovarati sa Evropskom unijom u ovakvom pravnom i političkom kontekstu - grdno se vara. Nema šanse da se otvori bilo koje poglavlje, posebno poglavlje 23, sa ovakvim nivoom politizacije javnih ustanova i pravosuđa. Ukoliko brzo ne dođe do promjene, bojim se da bi sistem sam od sebe mogao da se uruši.

Omer Karabeg: Gospodine Blagovčanin, mislite li vi da će Bosna i Hercegovina, kako reče gospodin Arapović, dobiti svoj slučaj Sanader?

Srđan Blagovčanin: Mora. Kada pogledate sve slučajeve uspješne borbe protiv korupcije u evropskim zemljama prije njihovog ulaska u Evropsku uniju, kao što je, na primjer, Rumunija - i u zemljama Azije i širom svijeta, suzbijanje korupcije u zapuštenim društvima mora početi od samog vrhu, dakle, od krupnih slučajeva. To je jedini način. Ne postoji drugi način da se taj problem riješi. To se definitivno mora uraditi, ali ja, za razliku od gospodina Arapovića, nisam preveliki optimista, jer nisam siguran da sadašnji odnos snaga u zemlji omogućava pravosuđu da krene u borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Omer Karabeg: Ima li u Bosni i Hercegovini nedodirljivih? Recimo, ako bi postojala opravdana sumnja da je Dodik vršio maleverzacije, kad je riječ o njegovom kreditu za kupovinu vile na Dedinju, ko bi se usudio da ga uhapsi?

Adis Arapović: Na tome se pokazuje da li je ovo pravna država ili je ovo zemlja sa klanovskom raspodjelom teritorije, u kojoj su insititucije i zakoni podređeni interesima pojedinaca i političkih stranaka. Ja ne mogu zamisliti da postoji vrlo jaka i utemeljena optužnica protiv nekoga, pa bio on i gospodin Dodik, a da taj ne bude priveden zbog toga što obnaša neku visoku funkciju. To onda znači da mi živimo u banana republici.

Srđan Blagovčanin: Mislim da bi to hapšenje predstavljalo vrlo veliki rizik, jer je predsjednik Dodik svojevremeno odlučio da stepen svog obezbjeđenja podigne na viši nivo. To je neka vrsta poruke koju on šalje tužilaštvima i agencijama za provođenje zakona. Nisam siguran kako bi se završio eventualni, hipotetički pokušaj da se on privede na saslušanje. Nisam siguran da li bi tužilaštvo bilo spremno da izda takav nalog, jer bi to moglo rezultirati neželjenim posljedicama, moglo bi doći do konfrontacije ljudi iz obezbjeđenja predsjednika Dodika i onih koji bi po nalogu tužilaštva krenuli da ga hapse.

Sjetite se da je prije nekoliko mjeseci vlada Republike Srpske odlučila da prekine sve kontakte sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvom Bosne i Hercegovine. To je poruka da vlasti u Republici Srpskoj sa podozrenjem gledaju na aktivnosti državnog pravosuđa.

Omer Karabeg: U zaljučku, vratimo se pitanju s početka ovog razgovora - da li je ovo što se sada dešava u Bosni i Hercegovini istinska borba protiv korupcije i kriminala ili samo njen privid?

Adis Arapović: Nema načina da se pretpostavi konačni ishod. Jasno je, međutim, da se u ovoj zemlji mora desiti obračun sa korupcijom, organiziranim kriminalom i političkim pritiscima na pravosuđe. Ako se to ne desi, mi ćemo ostati zaleđeni u vremenu i prostoru.

Ponavljam, ovi posljednji slučajevi moraju biti dovedeni do kraja. Bitno je da optužnice budu jake i utemeljene i da se procesi završe u razumnom roku. Ukoliko to izostane, dobre namjere većeg dijela ljudi u pravosudnom sistemu - u koje ja ne sumnjam - ostaće nedosanjani san, a ishod će biti vrlo negativan za ukupni pravni i politički poredak u Bosni i Hercegovini.

Srđan Blagovčanin: Ja sam, kao što sam već rekao, poprilično skeptičan, imajući u vidu stanje u pravosuđu i političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Mi praktično nemamo podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku - što je elementarna pretpostavka za funkcionisanje pravosuđa. Bez toga nema borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Sa druge strane, činjenica je da, ukoliko se ne obračunamo sa korupcijom, nećemo moći napraviti bilo kakav iskorak u pravcu Evropske unije, niti provesti bilo kakvu reformu. Došli smo do zida i sada je na redu ili procesuiranje korupcije i kriminala ili nastavak propadanja države i društva.