Na haškom suđenju generalu Ratku Mladiću iskaz je dovršio njegov bivši kolega general Ljubomir Obradović, bivši načelnik operativnog odjela u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS). Obradović, koji je izbjegao srebreničku operaciju u srpnju 1995. godine zbog bolovanja, tužiteljstvu je u glavnom ispitivanju potvrdio da su jedinice koje su sudjelovale u pogubljenjima bile neposredno potčinjene generalu Mladiću.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pak pokušala prebaciti odgovornost za zapovjedanje spornim jedinicama na Vrhovno zapovjedništvo Republike Srpske na čijem je čelu bio predsjednik Radovan Karadžić.
Obrana je željela prebaciti odgovornost za akcije Drinskog korpusa, Bratunačke brigade, kao i Desetog diverzantskog odreda – navodeći da su djelovali mimo Glavnog štaba VRS-a na čijem je čelu bio optuženi Mladić. Direktiva 7, prema kojoj je izvršena opsada Srebrenice i Žepe prije njihovog zauzimanja u srpnju 1995. godine, potekla je od Vrhovnog zapovjedništva Republike Srpske, odnosno predsjednika Radovana Karadžića.
Tako da prema branitelju Branku Lukiću zapovjedna odgovornost, kao i naređenja za srebreničke akcije potiču od tamo, a ne od generala Ratka Mladića.
„Naš stav je da ovaj dokument nikada nije došao do Glavnog štaba VRS-a“, izrazio je tezu obrane da je zapovjed Drinskog korpusa o napadu na Srebrenicu formirana mimo Glavnog štaba i generala Mladića.
Podsjetimo, da u svojoj trenutnoj haškoj obrani Karadžić pak prebacuje odgovornost za zauzimanje Srebrenice i pogubljenja koja su se tamo dogodila - upravo na Glavni štab VRS-a, odnosno generala Mladića. No što se tamo dogodilo, odnosno po čijoj zapovjedi, nije mogao pojasniti ni svjedok Obradović, opravdavajući se da tamo nije bio prisutan, zbog bolovanja.
„Gospodine predsjedavajući ne mogu ulaziti u to jer nisam bio prisutan. Ja govorim onako kako bi trebalo da bude po pravilu. Što se stvarno događalo ja ne znam“, ustvrdio je svjedok tužiteljstva.
Osim prebacivanja odgovornosti, Mladićeva obrana je, kao i obrana Karadžića – ukazivala s druge strane na šverc oružja u Srebrenicu, što je navodni razlog njezinog zauzimanja, budući da se nije poštivao sporazum o njezinom razoružavanju kao zaštićene zone.
Tijekom dodatnog ispitivanja tužiteljstvo je prikazalo presretnuti razgovor u kojem je Obradović prepoznao glas generala Mladića. U njemu se on ljutio jer su status zaštićenih zona dobila područja van kontrole VRS-a, a ne i srpska područja. Budući da je prikazana i karta Srebrenice sa četiri s i potpisanoj od strane generala Mladića, obrana je konstatirala da ju je on tek potpisao 13. srpnja, želeći prikazati kako nije on planirao napad.
Obradović je izrazio želju da se na kraju svjedočenja pozdravi s generalom Mladićom, no predsjedavajući sudac Alphons Orie to nije dozvolio.
„Hvala ti druže, generale....legendo“, zahvalio se ipak Obradoviću general Mladić, zaradivši pri tom i blagi sudački ukor, budući da mu je zabranjeno govoriti u sudnici nakon nekoliko incidenata prilikom obraćanja svjedocima tužiteljstva.
Nakon Obradovića, iskaz će dati Teufika Ibrahimefendić, koja će kao psiholog svedočiti o trajnim posledicama srebreničkog genocida na preživjele žene i djecu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pak pokušala prebaciti odgovornost za zapovjedanje spornim jedinicama na Vrhovno zapovjedništvo Republike Srpske na čijem je čelu bio predsjednik Radovan Karadžić.
Obrana je željela prebaciti odgovornost za akcije Drinskog korpusa, Bratunačke brigade, kao i Desetog diverzantskog odreda – navodeći da su djelovali mimo Glavnog štaba VRS-a na čijem je čelu bio optuženi Mladić. Direktiva 7, prema kojoj je izvršena opsada Srebrenice i Žepe prije njihovog zauzimanja u srpnju 1995. godine, potekla je od Vrhovnog zapovjedništva Republike Srpske, odnosno predsjednika Radovana Karadžića.
Tako da prema branitelju Branku Lukiću zapovjedna odgovornost, kao i naređenja za srebreničke akcije potiču od tamo, a ne od generala Ratka Mladića.
„Naš stav je da ovaj dokument nikada nije došao do Glavnog štaba VRS-a“, izrazio je tezu obrane da je zapovjed Drinskog korpusa o napadu na Srebrenicu formirana mimo Glavnog štaba i generala Mladića.
Podsjetimo, da u svojoj trenutnoj haškoj obrani Karadžić pak prebacuje odgovornost za zauzimanje Srebrenice i pogubljenja koja su se tamo dogodila - upravo na Glavni štab VRS-a, odnosno generala Mladića. No što se tamo dogodilo, odnosno po čijoj zapovjedi, nije mogao pojasniti ni svjedok Obradović, opravdavajući se da tamo nije bio prisutan, zbog bolovanja.
„Gospodine predsjedavajući ne mogu ulaziti u to jer nisam bio prisutan. Ja govorim onako kako bi trebalo da bude po pravilu. Što se stvarno događalo ja ne znam“, ustvrdio je svjedok tužiteljstva.
Osim prebacivanja odgovornosti, Mladićeva obrana je, kao i obrana Karadžića – ukazivala s druge strane na šverc oružja u Srebrenicu, što je navodni razlog njezinog zauzimanja, budući da se nije poštivao sporazum o njezinom razoružavanju kao zaštićene zone.
Tijekom dodatnog ispitivanja tužiteljstvo je prikazalo presretnuti razgovor u kojem je Obradović prepoznao glas generala Mladića. U njemu se on ljutio jer su status zaštićenih zona dobila područja van kontrole VRS-a, a ne i srpska područja. Budući da je prikazana i karta Srebrenice sa četiri s i potpisanoj od strane generala Mladića, obrana je konstatirala da ju je on tek potpisao 13. srpnja, želeći prikazati kako nije on planirao napad.
Obradović je izrazio želju da se na kraju svjedočenja pozdravi s generalom Mladićom, no predsjedavajući sudac Alphons Orie to nije dozvolio.
„Hvala ti druže, generale....legendo“, zahvalio se ipak Obradoviću general Mladić, zaradivši pri tom i blagi sudački ukor, budući da mu je zabranjeno govoriti u sudnici nakon nekoliko incidenata prilikom obraćanja svjedocima tužiteljstva.
Nakon Obradovića, iskaz će dati Teufika Ibrahimefendić, koja će kao psiholog svedočiti o trajnim posledicama srebreničkog genocida na preživjele žene i djecu.
