Dostupni linkovi

logo-print

Mladi Mostarci izvoze kozmetiku preko okeana


Ogledna farma udruženja "nešto više"

Ogledna farma udruženja "nešto više"

Da mladi ljudi u ogromnoj većini žele napustiti Bosnu i Hercegovinu i priliku za život potražiti negdje drugdje, poznato je već godinama. Međutim, ima i obrnutih primjera, u kojima mladi ne samo da su sami sebi osigurali zaposlenje, nego još ono što proizvode izvoze i preko okeana. Jedan takav slučaj zabilježili smo u Hercegovini, gdje dvoje mladih - uz mnogo zalaganja i uprkos nepovoljnim okolnostima za poslovanje u BiH - svoje proizvode prodaju i u Sjedinjenim Državama i Francuskoj.

U mjestu Bočine, desetak kilometara sjeverno od Mostara, nalazi se mala plantaža smilja - ljekovite biljke, za kojom u svijetu vlada velika potražnja, zbog izuzetno cijenjenog eteričnog ulja koje se iz smilja dobija.

Glorija i Marko Galić, foto: Mirsad Behram

Glorija i Marko Galić, foto: Mirsad Behram

Samo na jednom hektaru plantaže koju smo posjetili ima 40.000 sadnica, a mladi preduzetnici - brat i sestra Glorija i Marko Galić - koji su pokrenuli ovaj unosni biznis, imaju ukupno sa kooperantima oko 200.000 sadnica.

“Znači, najviše smo se odlučili za smilje, jer taj proizvod koji proizvedemo od smilja, znači ulje od smilja ima siguran plasman na tržište i što je najvažnije, tržište nije BiH nego je inozemno tržište”, priča nam Marko Galić.

Gdje konkretno ide ono što proizvedu, opisuje Glorija Galić:

“Najveći dio odlazi za Ameriku i za Francusku, za proizvodnju visoko vrijedne kozmetike. I onda smo mi došli na ideju da i mi isto proizvodimo visoko vrijednu kozmetiku od smilja. Završila sam fitoaromaterapiju u Zagrebu i od ove godine krenula sa proizvodnjom prirodne kozmetike.”

Potražnja je velika i Galići doslovno ne mogu - takoreći - da osvoje koliko posla ima.

"Znači, za godinu i po dana smo uspjeli zaokružiti jedan ukupan proces, od sadnje do destilacije smilja, pa do proizvodnje prirodne kozmetike”, konstatuje Marko Galić.

Mladi Galići su tako ne samo pronašli angažman za sebe, nego su u posao uključili i niz kooperanata u široj mostarskoj regiji, na čijem zemljištu se sadi smilje. Zašto su izabrali baš taj biznis, Marko objašnjava:

“Mi smo pronašli taj neki pozitivan poslovni primjer u smilju, znači u poljoprivredi, zbog tog što taj proizvod kojeg proizvedemo ima siguran plasman na tržište. A da je bilo neko drugo poljoprivredno, znači, nismo se odlučili ni za lozu, ni za krompir, jer to sve što proizvedete ne znate hoćete li prodati i koliko će te na kraju krajeva zaraditi.”

Jednostavna matematika

Udruženje “Nešto više” iz Mostara, uz pomoć američke Agencije za međunarodni razvoj - USAID - provodi projekat podrške razvoju poljoprivrede u Hercegovini. U tom Udruženju već odavno ponavljaju da je upravo poljoprivreda šansa.

Sanja Đermanović, foto: Mirsad Behram

Sanja Đermanović, foto: Mirsad Behram

“Zašto poljoprivredu? Evo mi smo na početku našeg projekta zapravo radili neke analize na području Hercegovine. I saznali smo da više od 53 posto obradive površine, zapravo u ovom dijelu naše zemlje, je neiskorišteno. Čemu toliki potencijal zapravo da stoji, da propada, da gleda u nebo, je li, a toliko ljudi s druge strane nema posla, nema od čega da živi. Zašto ne bismo to iskoristili?”, komentariše Sanja Đermanović iz Trening-centra Udruženja “Nešto više”.

Velibor Sudar, voditelj projekta u Udruženju građana “Nešto više” još dodaje:

“Vi prema evidenciji imate preko 500.000 nezaposlenih ljudi u BiH. A prema podacima prikupljenim prošlog ljeta, na području Hercegovine više od 50 posto raspoloživih obradivih površina je neobrađeno. Čini se sasvim jednostavna matematika: najjednostavniji, najjeftiniji način da zaposlite makar dio tih ljudi jeste poljoprivreda.”

A da uspjeha u poljoprivredi može biti, kao primjer mogu poslužiti mladi Glorija i Marko Galić, koji se bave uzgojem i preradom smilja.

“Pa, evo recimo ja sam peta godina sigurnosti i zaštite na radu u Zagrebu i ipak sam se odlučila završiti fitoaromaterapiju koja je trajala jednu akademsku godinu. Jer, kao što znamo, sve je teže i teže dobiti posao u struci, onda se više vraćamo nekim starim djelatnostima i zanatima, kao na primjer što su naše bake radile prije meleme, tako smo došli na ideju da proizvodimo tu prirodnu kozmetiku”, kaže Glorija Galić.

“Zadovoljni smo kako se može živjeti. Znači, ima posla, ali ono ste sigurni što odradite da ćete na kraju krajeva i naplatiti”, ističe Marko Galić.

Na potezu su vlasti na svim nivoima u BiH, od kojih poljoprivrednici očekuju da konačno podrže ovu granu privrede, za koju se nerijetko kaže da, uz turizam, predstavlja veliku šansu Bosne i Hercegovine.

Da bi pozitivnih primjera bavljenja poljoprivredom bilo što više, a što manje neobrađenih površina i nezaposlenih, vlasti moraju donijeti zakonska rješenja, poručuje Nusret Avdibegović, predsjednik Saveza poljoprivrednih udruženja opštine Konjic:

“Ne može čovjek imati 200 dunuma zemlje, a biti na birou, ne može čovjek imati 200 ovaca, a biti na birou. Ne može čovjek podići pet do deset tona povrtlarske kulture, a biti na birou. To znači država treba da riješi radno-pravnim statusom i dobili smo pravi rezultat, to jeste uposlili smo ljude, rasteretili smo biro, zapošljavanje, a našem narodu omogućili proizvodnju.”

  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

XS
SM
MD
LG