Dostupni linkovi

logo-print

Mladi iz regije: I naš glas da se čuje


Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Da je moguće povezati generacije na prostoru Balkana, rođene u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije, mlade ljude, kojima su na gotovo identičnom jeziku, sa četiri imena, često naglašavali kako se sa onima u susjedstvu mnogo više razlikuju nego imaju sličnosti, pokazuju sugovornici RSE iz Tuzle. Oni su iz svih država regiona. Kažu, izuzimajući u Hrvatskoj, koja je kao EU članica ipak ispred ostalih, u svim je ostalim državama isto. Potrebne su promjene, i to odmah, takve u kojima bi mladi bili potencijal, a ne problem.

Mladi bi mnogo toga mijenjali, ali bi prvo ponovo povezali zemlje regije. Smatraju da mlade tište iste brige i da bi njihovi stavovi, kada bi se ujedinili, unaprijedili zemlje regije.

"Imamo toliko zajedničkog i toliko toga nas veže da se mi mladi moramo sve više držati zajedno. Više shvatamo da imamo jednake interese i po svemu smo slični. Više je sličnosti nego različitosti. Trebamo zajedničkim snagama pokušati da se izborimo sa svim tim što je bilo u prošlosti, da pobijedimo sve to što je nekada razdvajalo naše pretke. Mislim da je potrebno da mladi izađu iz svoje države i što više upoznaju ljude iz svog okruženja. Trebali bi mladi više da se pitaju, da se vlasti pozivaju na potrebe mladih", kaže Mirha Tahirović iz Crne Gore.

Baš poput Mihre, i Milan Bujišić iz Srbije smatra da bi EU bila daleko sretnika kada bi Makedonija, Srbija, BiH, Crna Gora, pa i Hrvatska zajedničkim projektima nastupali prema evropskim fondovima. Ako nitko ne može, barem mladi mogu granice učiniti nevidljivima.

"Mislim da je u celom regionu isto. Možda je Hrvatska malo bolja jer je u EU, ali mi svi ostali smo u istom košu. Svi treba da se menjamo na isti način. Napravio bih labavu konfederaciju i udružio sve ljude iz regiona, da se čuje jedno mišljenje. Na osnovu toga bih postupao dalje", navodi Bujišić.

Kemal Nedžibović, istaknuti bosanskohercegovački aktivista, ističe da je u BiH mnogo toga potrebno mijenjati, a mlade prepoznati kao potencijal, a ne na njih gledati kao na problem.

"Naš narod, iz godine u godinu, gubi smisao življenja. Mislim da treba da povedemo računa o tome koja je naša uloga u svemu ovome jer smo mi ti koji će ovu zemlju voditi i imati konce u rukama. Sve ono što nas čini ljudima, na ovim prostorima, trebamo zadržati i nikako ne treba da kažemo ne nekom modernom životu. Moramo da zadržimo našu tradiciju i sve ono što nas čini Bosancima, Hercegovcima, Srbijancima ili Crnogorcima. Mislim da sve što imamo je jedno more i plavo nebo na kojem noću ima toliko puno zvijezda. I danju su te zvijezde tu, samo ih ne vidimo. Te zvijezde mi moramo otkriti", kaže Nedžibović.

Pavlina Vujović, koordinatorica organizacije "Ipak mladost gradi budućnost", javno je nedavno postavila pitanje zašto se o mladima tako malo govori i čuje li itko njihove potrebe.

"Mislim da je cijeli fokus premješten malo previše na neke druge stvari, a malo manje na mlade. Tuzlanski kanton ima najveću stopu nezaposlenosti mladih, koji postavljaju pitanje što učiniti, da li se prvo suočiti sa prošlošću ili sa neimaštinom", ističe Vujović.

Iako važi neko generalno mišljenje da je u Hrvatskoj situacija sa mladima bolja nego u drugim zemljama regije, Tomislav Kalašnjikov iz Hrvatske smatra da i u njegovoj zemlji glas mladih rijetko bude onaj, koji se uzima u obzir.

"Svakako bih promijenio političke opcije jer do sada se, ni jedna, ni druga, ni treća strana nisu dokazale. Država je relativno u ekonomskom rasulu, iako je sve ostalo uređeno. Pitanje je da li se može promijeniti nešto samo potezom magičnog štapa ili treba stvarno raditi. Glas mladih se čuje ukoliko su sudionici nekih većih organizacija. Jedan čovjek ne može mijenjati sistem, tako da u protivnom to prolazi relativno nezapaženo", tvrdi Tomislav Kalašnjikov.

Tijana Žugić bi mnogo toga promijenila u Srbiji. Kaže da mladi u Srbiju toliko žele vidjeti promjene.

"Mislim da ljudi nemaju realnu sliku o tome šta se zapravo događa, kako na političkoj sceni, tako i o nekim stvarima oko njih. Žive svoje živote i mnogo su skoncentrisani na sebe. Mislim da treba raširiti svest o ljudima, o toleranciji, o mogućnosti za razvitak svih, a ne samo pojedinca. Odatle bih krenula. Pored toga, ima još dosta stvari na kojima treba da se radi", zaključuje Žugić.

Mladi u zemljama regije ozbiljna su kritička masa, čije se mišljenje često zanemaruje. Mnogi su odlučili napustiti svoje zemlje i krenuli ka EU. Smatraju da ono što žele, tamo je lako ostvariti, a ono o čemu maštaju njihove generacije, već odavno žive.

Naši sugovornici, ipak, kažu da je izazov ostati u svojoj zemlji, koja se zove Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska, Crna Gora i svaki dan mijenjati svijet nabolje.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

XS
SM
MD
LG