Dostupni linkovi

logo-print

O Vrtu uživanja: Individualni užici kao kolektivni apsurdi


Mladen Miljanović Photo: Drago Vejnovic

Mladen Miljanović Photo: Drago Vejnovic

Neki dan je u Banjaluci otvorena izložba Mladena Miljanovića „Vrtovi uživanja“. Radi se o novom instalisanju paviljona kojim je ovaj mladi umjetnik reprezentovao Bosnu i Hercegovinu na nedavno završenom likovnom Bijenalu u Veneciji. BiH se Miljanovićevom prezentacijom na najznačajnijoj likovnoj smotri pojavila poslije deset godina apstinencije i to po prvi put sa zajedničkim projektom.

RSE: Otvorio si za svoje sugrađane postavku, kojom si predstavljao BiH u Veneciji. Kakvi su prvi dojmovi?

Miljanović: Gotovo da zvuči nemoguće, ali nakon internacionalne publike, koja je imala priliku da pogleda radove u toku 55. venecijanskog Bijenala, u dogovoru sa organizatorom, Muzejom savremene umjetnosti Republike Srpske, odlučili smo da prva publika poslije Bijenala bude naša publika. Svi oni građani, koji nisu mogli da priušte sebi da odu u Veneciju i pogledaju šta nas je tamo predstavljalo, sada imaju priliku u Banjaluci da pogledaju šta je to "Vrt uživanja", koji je bio naš reprezent na toj umjetničkoj smotri.

RSE: U Veneciji je tvoj Vrt izvanredno primljen, a od stručnjaka je bio preporučen prije početka Bijenala.

Miljanović: To je nešto na šta mi nismo mogli računati, niti smo trebali računati. Prije svega, ja kao umjetnik, i čitav tim koji je radio na produkciji izložbe, smo dali sve od sebe da tu priliku, koja nam se ukazala nakon deset godina, kao jednoj od rijetkih država koja nije nastupala na Bijenalu, ne prokockamo. Dali smo sve od sebe i vidimo da reakcije nisu izostale, već na samom početku, kada je za stručnu javnost bio otvoren paviljon. Odmah na početku su nas počeli svrstavati među desetak najpoželjnijih i bitnijih za pogledati. I nakon otvorenja smo imali konstantu posjećenost i pozitivne reakcija, kako stručne, tako i ljudi koji nisu stručno vezani za kulturu i umjetnost.

RSE: Šta zapravo predstavlja Vrt i na koji se on način uopšte referira na slavni renesansni triptih?

Miljanović: Od samog starta i naziva Vrt uživanja, koji se referirao na renesansnu sliku Hijeronimusa Boša, je bila početna referenca za čitav paviljon. Zapravo se bavio užitkom, kao jednim elementom čovjeka i njegovog života, kada zapravo individualni užici postaju kolektivni apsurdi.

RSE: Da li je dolazak u tvoj Vrt i novi svijet ljudima donosio istinsko uživanje ili glavobolno razmišljanje?

Miljanović: Umjetnost ima tu moć i ima aspekt djelovanja arheologije budućnosti. Šta bi to značilo? Znači da se bavi u ovom sadašnjom trenutku mogućim anticipiranjem budućnosti, pa makar ona bila i utopijska. Zapravo, tu je njena najveća snaga jer ta imaginacija koja djeluje utopijski u narednom trenutku može postati stvarnost. Ono što je naš paviljon najvećim dijelom činilo specifičnim je upravo taj utopijski aspekt individualnih užitaka koji su u paviljonu bili ukomponovani u cjelinu u kojoj je moglo da se ogleda i društvo Bosne i Hercegovine, ali i Evrope na globalnom nivou jer je zapravo čitav svijet, i bilo koje društvo, satkan od čovjeka kao osnovne jedinice. Tako da je sa te strane postojala doza identifikacije ljudi koji su posjetili i vidjeli radove. Svako je mogao da se identifikuje sa raznovrsnim i drugačijim vidovima užitaka.

RSE: Negdje sam pročitao, sada ne znam da li sam dobro protumačio, kako je tebi ovo presjek dosadašnjeg rada. Svojevrsno podvlačenje crte.

Miljanović: Sebe generalno još uvijek smatram mlađom generacijom umjetnika, tako da mislim da je rano da podvlačim crte, ali nakon završetka Akademije umjetnosti dao sam sebi pet godina da vidim može li se od umjetnosti ovdje nešto napraviti i postići. Tih pet godina je ove godine isteklo. Nakon njih sam na taj način sumirao zacrtani plan, koji je nešto što ni sam nisam mogao da sanjam - da ću pet godina nakon završetka studija predstavljati zemlju na Bijenalu u Veneciji, koja predstavlja manifestaciju od najvećeg značaja, bar od vizualne umjetnosti, na dvogodišnjem nivou.

RSE: Znam dosta ljudi, koji se bave umjetnošću i koji žive za i od umjetnosti, tvrde kako od stvaralačkog čina nema većeg užitka. Ali opet nešto razmišljam kako li je tek uživanje kad vam dođe toliko ljudi, kad osjetite njihovo zanimanje i razumijevanje za ono što radite?

Miljanović: To je jedan osjećaj ohrabrenja. Umjetnici su vrlo često askete. To su ljudi koji neumorno rade u svojim ateljeima, ali ne samo fizičkim ateljeima, koje kod nas najčešće nemaju, nego ateljeima svog misaonog prostora, koji je neograničen prostor. Sa druge strane u društvu, kao što je naše, ideja nikada ne nedostaje jer kreativnost, apsurd, paradoks i ljepota raznovrsnosti života se nalaze na svakom koraku. Mi samo moramo biti sposobni i te potencijale kreativnosti i umjetničke potencijale prepoznati oko sebe i artikulisati ih u formu bilo kojeg umjetničkog izraza.

RSE: Sam si rekao da pripadaš mlađoj generaciji ljudi koji su tako mladi krenuli u akademsku karijeru. Zanima me šta Mladen Miljanović može reći studentima na Akademiji? Zapravo iz tvog pogleda na svijet, šta se može prenijeti mladim ljudima jer uvijek kada govorimo o umjetničkim akademijama mislimo na ove „zanatske“ predmete?

Miljanović: U procesu edukacije mladih studenata, odgovornost je mnogo veća jer zapravo kreirate, vajate i oblikujete nove potencijale. Svaki čovjek je potencijal, samo je pitanje koliko je u svom procesu odrastanja imao sposobne ljude da umiju prepoznati njegov potencijal i da ga umiju usmjeriti u pravom smijeru. Iz tog razloga ja sam naprosto sretan što imam priliku da radim sa mladim studentima na Akademiji i što ta iskustva, koja sam stekao izlažući po svijetu, mogu prenijeti na njih. To se vrlo brzo osjeti jer se ta energija vrlo brzo i lako prenosi. Uvijek sebi i u pedagogiji govorim ako u pet – deset godina ne kreiramo jednu novu generaciju umjetnika, koji će promijentiti krvnu sliku kulture društava u kojem živimo, kao pedagozi odmah moramo sebi dati otkaz jer nismo ispunili osnovnu ulogu, a to je da kroz mlade ljude mijenjamo i osvježavamo kulturu u kojoj živimo.

RSE: Meni se čini kako je bezmalo jednak tvom stvaralačkom činu uspjeh da se BiH tamo uopšte pojavi, te da na neki način trasira svoje buduće nastupe u Veneciji.

Miljanović: Upravo tako. Ovaj nastup je bitan kao jedna polazišna tačka, ne pričamo više o umjetničkom aspektu, već o strukturalnom, sistemskom rješenju, koje je ove godine donešeno. Važno je da smo napravili ovaj prvi korak, da je donešena jedna zakonska legislativa da se to riješi. Sada treba da idemo u drugom smjeru i da već razmišljamo o predstojećem Bijenalu, da se spremamo za predstojeći nastup. Ako ne napravimo sada kontinuitet, do sada ga nažalost nismo imali, nismo ništa uradili. Nadam se da podrška, koja je ove godine bila na svim nivoima vlasti u BiH, neće izostati za naredno Bijenale. Kada me je jedan novinar pitao šta za nas znači predstavljati BiH na Bijenalu u Veneciji, ja sam se našalio i rekao da za nas ovo nije bijenale, nego dekadale jer smo došli nakon deset godina. Nadam se da više neće biti dekanale.

RSE: Izvjesno vrijeme te nije bilo na domaćem tlu, od stojadina u Nacionalnoj galeriji. Da li će povratak Vrta u Banjaluku značiti i tvoj povratak? Hoćemo li poslije najavljene evropske turneje sadržaj našeg paviljona moći gledati i u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Zenici?

Miljanović: Sad će biti tačno pet godina od moje posljednje izložbe u Banjaluci. Grad u kojem ja živim i radim, pet godina nije vidio moju izložbu, a svakih pet mjeseci otvaram negdje u svijetu samostalnu izložbu, što je jedan apsurd. Sa druge strane to je jedna realnost. Generalno, moja aktivnost u svijetu je mnogo veća, nego ovdje, ali mislim da ćemo već nakon Banjaluke prenijeti izložbu u Umjetničku galeriju Bosne i Hercegovine. Već smo obavili određene razgovore i postigli dogovor oko toga, tako da nakon „Taxi do galerije“, koji je bio prije tri godine, sarajevska publika će već od februara moći pogledati Vrt uživanja u Umjetničkoj galeriji BiH. Nadam se i ostali građani koji dođu u Sarajevo. Još uvijek nisam za druge gradove dobio dogovore, ali Vrt uživanja, nakon Sarajeva, će ići u Englesku, u Nortthampton u Centar za savremenu umjetnost i u Kulturni centar u Beogradu. U pregovorima sam sa Muzejom savremene umjetnosti u Begramu, Napulju i Parizu.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG