Woodstock: Mitski događaj koji je podijelio vrijeme na ono prije i poslije
Današnji dan je istinska prilika za jedno veliko sjećanje na jedan od najznačajnijih, a zašto ne i najznačajniji, muzički dogadjaj prošloga vijeka, jedan mitski hepening koji je podijelio vrijeme na ono prije i ono poslije. Od 15. do 18. augusta 1969. godine održan je Woodstock, veličanstveni festival muzike i umjetnosti, kako su ga ambiciozni organizatori zvanično imenovali.
Bilo je to na posve nepoznatom ranču u brežuljkastim područjima američke savezne države Njujork, a dotad nepoznati toponim postao je istinski simbol čitavog jednog vremena, jedne generacije i jednog svjetonazora.
Bio je to najmasovniji muzički marš u istoriji, kolona u kojoj je učestvovalo više od milion ljudi, a tek polovina od njih se obrela na poprištu, unatoč nevjernim Tomama koji su slutili krah čitavog projekta. Ostatak se umorio na zakrčenim prilazima i na promašenim putnim pravcima. Bio je to najveći hepening planetarne mladeži, opterećene traumama aktuelnog rata u Vijetnamu i rasnima sukobima u zemlji obećane pravde, jednakosti i svekolikog prosperiteta. Ujedno, radilo se o istinskom vrhuncu hipi epohe-epohe slobodoumne koncepcije života i opčinjene utopijom o vječitoj mladosti, ljubavi i miru.
Na žalost, bio je to i početak kraja ere ljubavi i carstva cvijeća. Spočetka se, naime, vjerovalo kako će Woodstock donijeti konačnu pobjedu hipijevskog načina mišljenja i da će ta činjenica iz temelja promijeniti svijet. Ali, većina učesnika i simpatizera se vremenom umorila i uklopila u kolotečinu, unatoc tomu što su, u najvećem broju slučajeva, ostali istrajni borci protiv rata, poklonici jednakosti, skromnosti i života u kolektivu.
Jimi Hendrix na Woodstocku
Ipak, san je barem djelimično ostvaren, budući je s Woodstockom završila priča o socijalnom dinosauru koji je nudio jednu jedinu i nepromijenljivu sliku svijeta. Zato je Woodstock postao simbolička vododjelnica, mjera stvari, leksička odrednica čak, uporediva sa Rubikonom, Vaterloom, Gernikom, Hirošimom, Berlinskim zidom. Toliko o civilizacijskim vrijednostima. Muzički, bio je to jedan od najvećih, najsavršenijih i najzahtijevnijih projekata koji je naprosto katapultirao dotad nepoznata imena.
S Woodstocka, direktno u legendu su otišli brojni velikani moderne planetarne muzike, a gotovo da nema čovjeka koji se, na ovaj ili onaj način, referira na rok muziku, a da ne zna za većinu od 30-ak izvodjača koji su svirali i pjevali, dok su se djeca cvijeća kupala u ljubavi, unatoč blatnjavoj utrini trenutacne svjetske prestolnice mladosti.
Neki od njih, može biti i oni najveći, više nisu medju živima. Janis Joplin i Jimi Hendrix, otišli su prvi. Nema više ni Creedence Clearwater Revival, onomadnih Blood, Sveat &Tears, nestali su Country Joe McDonald, te Sly & the Family Stone, na primjer.
Velika Joan Baez, jednako kao i veličanstveni Karlos Santana odolijevaju vremenu, svjedoče o potrebi ljudskoj da dotakne vječnost, još se drže Joni Winter, The Who, Joe Cocker - da kolektivno kucnemo u drvo.
Mnoge generacije poštovalaca rok muzike i jednog načina mišljenja, od te zanosne ‘69-te podsjećaju se na veličanstvene dane koje su donijele slavu i ispunile smislom čak i blatnjavu, i dotad bezimenu, američku provinciju.
Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.
