Dostupni linkovi

logo-print

Mirsad Kebo: Zločine ne možemo prešutjeti


Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo, koji je državnom Tužilaštvu predao nekoliko hiljada dokumenata u vezi s ratnim zločinom nad srpskim civilima i vojnicima koje je počinio odred boraca arapskog porijekla El Mužahid za RSE govori o motivima koji su ga ponukali da pokrene ovo pitanje. Upravo zbog navoda iz dokumenata koje je predao Tužilaštvu BiH, zastupnici u državnom Parlamentu tražili su smjenu predsjedavajućeg Predstavničkog doma Šefika Džaferovića, koji se u njima pominje.

Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo dostavio je Tužilaštvu BiH obimnu dokumentaciju koja govori o ratnim zločinima nad Srbima u području Vozuće. U dokumentaciji inkriminišu se brojni zvaničnici Armije BiH, ali i Stranke demokratske akcije, o čemu se danas vodila žučna rasprava i u državnom parlamentu.

RSE: Gospodine Kebo, dostavili ste Tužilaštvu BiH ogromnu dokumentaciju u vezi sa sumnjom za ratne zločine na području Vozuće, koji su počinjeni nad Srbima. Kakav je sadržaj te dokumentacije koju ste dostavili?

Kebo: Ja sam dobio dokaze o tome da su se gospodin Mahmuljin, komandant Trećeg korpusa, i gospodin Džaferović, načelnik Centra službe javne bezbjednosti, zaustavili prilikom obilaska jednog dijela Vozuće, i kad su pitali šta se dešava, oni koji su tu bili, očevici, rekli su da upravo sada likvidiraju jednog civila srpske nacionalnosti, koji je vikao u strahu. Ustvari, bio je zaklan. Ja sam to, u skladu sa zakonom, morao prijaviti. Krivično je djelo, to je moralni čin, i treće, nisam birao vrijeme kad će ti dokumenti doći do mene. Poslije toga, stvari su se tako odvijale da sam ja Tužilaštvu od građana iz reda sva tri naroda BiH poslao 6.000 dokumenata koji ne govore samo o ovim zločinima, nego o općem stanju u državi. Pošao sam od toga da kao pripadnik bošnjačkog naroda govorim o stvarima koje se tiču onih koji pripadaju narodu čiji sam ja član i da bih dao drugim pripadnicima naroda da slično pokrenu u svojim sredinama.

RSE: Hoće li ovo pokrenuti priču o istini i hoće li se u Bosni i Hercegovini konačno, evo, i slijedeći Vaš primjer, početi javno i jasno govoriti o zločinima koje su činili i danas visoko pozicionirani ljudi u Bosni i Hercegovini?

Kebo: Već od 21. januara, ja ću, kao svjedok, u dvanaest sati, izaći pred tužioca državnog tužilaštva i dati izjavu. Znači da je Tužilaštvo otvorilo krivični postupak. I sve što budem dobio, ja ću – bez cenzure – poslati, jer istina i oni koji su proveli zločine, ne pripadaju nijednoj vjeri, niti jednom narodu. Nisam ja otpadnik bošnjačkog naroda.

RSE: Hoće li to pokrenuti da i ljudi iz reda srpskog i hrvatskog naroda također progovore o zločinima o kojima se godinama šutilo?

Kebo: Ako pođemo jednom logikom – ja sam inžinjer – najbrojniji narod je bošnjački. Ima jedna činjenica koja se mora danas reći: ko je otkrio grobnicu Tomašica? Srbin. Tom čovjeku treba dati nagradu, Nobelovu nagradu za mir. S druge strane, mi ulazimo u evropske integracije. Ja sam frapiran činjenicom da članovi Predsjedništva nisu bili u Parizu i odali počast, zajedno s drugim državnicima, onima koji su ubijeni. Možete se s nekima slagati ili ne slagati, ali ne postoji taj razlog da pojedinac ili grupa ubija ljude. Nažalost, ja sam u ovom dokumentu pokrenuo pitanje odreda El Mudžahid, jer oni nisu proizvod tradicije Bošnjaka-muslimana. Oni su ovdje dovedeni '92.-'93. godine. Ja sam postavio pitanje: ko ih je doveo? Ko je njima stvarno komandovao i zašto su oni dovedeni? Bosni i Hercegovini nisu trebali, ima dovoljno onih koji su je mogli braniti. Došao sam do frapantnih podataka da su neke zemlje koje su davale pomoć, uslovljavale dolazak toga. I to je tabu tema, godinama. Evo, ja sam smogao snage, da raspolažući dokumentacijom koju nikad nisam vidio, jer je ona skrivana negdje. Kažu: 'Što Kebo daje?'. Pa ne trebam ja davati, trebaju državni organi. Ja nisam predsjednik Predsjedništva, ja nisam ministar unutrašnjih poslova, ja nisam šef bilo koje agencije, Suda, Tužilaštva, koji posjeduju tu dokumentaciju. Ja sam građanin koji je proslijedio dokumentaciju čestitih ljudi.

RSE: A ta je dokumentacija negdje postojala u organima Bosne i Hercegovine?

Kebo: Ja mislim da je ona postojala. Neki kažu da je to falsifikovano. Pazite, ja nisam Dostojevski. Ja ne mogu napisati 6.000 strana činjenica, slika, video traka o svemu onome što mene u ovom trenutku dovodi u situaciju da preispitam svoj odnos prema svemu što se desilo u Bosni i Hercegovini i da vjerujem nekim ljudima koji će nas uvesti ili koji nas ne mogu uvesti u Evropu. A ja sam, zajedno sa vama, Evropljanin-Bosanac, Hercegovac-Evropljanin. Možete biti bilo koje vjere, pripadamo parlamentarnoj demokraciji, živimo životom kakav se živio prije stotine godina i ne treba nas niko ovdje učiti kako da regulišemo svoje odnose i šta da radimo.

RSE: Vi ste još ranije dali određena dokumenta i saznanja u vezi s kontraverznim ubistvima određenih visokih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, uključujući i gospodina Nedžada Ugljen, ali i atentat na gospodina Jozu Leutara. Imate li neke povratne informacije? Kako ste uopšte do tih dokumenata došli? Jesu li to također bili dokumenti koje su Vam dostavili zabrinuti građani i očekujete li da se konačno te misterije, ako ništa, završe?

Kebo: Kad ubijete zamjenika ministra odbrane i zamjenika obavještajne službe – to se ne može desiti tek onako a da neko u tim službama vrlo dobro ne zna ili je izdao nalog. To što sam se počeo time baviti – rečeno mi je da to ostavim - ali, jednostavno, moja savjest nije mi dozvolila. Moram reći da sam pokrenuo pitanje ubistva našeg ministra vanjskih poslova, gospodina Ljubjankića. Nažalost, vidio sam da nema dokumenta o obdukciji. To je zastrašujuće da su ta dokumenta sakrivana po tužilaštvima, da su 'hodala' od tužilaštva do tužilaštva, da niko nema hrabrosti da uplakanim majkama, ženama i djeci, koje sada, sa 390 maraka i metastazama, preživljavaju. Meni dođe da vrištim na Trgu Republike. Ali, hvala Bogu, hvala i Vama. Stavili su me u blokadu, ja sam predmet nekih listova koji su se prije borili za slobodu govora. Ja se i dalje borim za njihovu slobodu, a šta će pisati o meni deset strana? Pa nije Mirsad Kebo to radio! Evo, danas je u Parlamentu gospodin Sarajlić mene optužio da sam ja 2013. godine, i da sam kriv, da je to krivično djelo, što sam sakrio i učestvovao u ubijanju Srba u Sarajevu.

RSE: Jeste li?

Kebo: Ha, ha. Pa zar bih ovo smio raditi? I drugo, ima jedan dokaz: ja nisam bio na mjestu događaja. Ovo je jedan dokument kojeg još niko do sad nije vidio, to je državna tajna, pečat. Po zakonima fizike, gospodin Kebo to nije mogao. I protiv mene je vođena istraga i utvrđeno je da ja nemam veze s tim. Ja sam ovdje spreman da, sa detektorom laži, razgovaram sa svim nosiocima funkcija u Bosni i Hercegovini. Onaj dokument sam vam pokazao kao jedan ekskluzivitet. Nisam rekao još nikome. Ovo je original. Ja ne znam da li su mnogi dokumenti sakriveni, uništeni itd., ali ima nešto što se zove istorijsko iskustvo: Bog uvijek ostavi svjedoka.

RSE: Recite mi, gospodine Kebo, plašite li se? Jeste li imali prijetnji?

Kebo: Da. Imam prijetnje, osjetite ih. Imate danas silnu protuustavnu aktivnost da budu izabrani novi predsjednik i podpredsjednik. Ja mislim da će slaviti kad izađem iz one zgrade i ja mislim da imaju osnovu za to, jer im neću smetati u njihovim aktivnostima. Ali ću im smetati s druge pozicije. Danas se po Ustavu nije mogla održati sjednica. I nije održana. Zatvoren sam medijski. Sad, kad su sve iskoristili, sad o meni pričaju, a ja uopće nisam predmet sve ove priče. Predmet su dokumenti koji pokazuju šta se dešavalo. O njima se moraju izjasniti tužilački, sudski organi, moraju se pozabaviti istoričari, vojni stručnjaci, i dati odgovore narodima Bosne i Hercegovine ko je ovdje doveo klice ISIL-a. ISIL se danas, po mojoj procjeni, mota tu. Možda je to jedna velika proba, ovo što ja govorim. Ja nemam straha. Nisam ja kriv. Drugo, meni svaki napad daje novu energiju da se borim za istinu. Ja ću na onaj svijet, ako Bog da, otići uzdignute glave. Kada – ne znam, ali čiste savjesti sigurno. I hvala vama na mogućnosti da kažem ono što mislim, i što je možda još važnije od svega ovoga – što osjećam.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG