Bloger Slobodan Vasković nedavno je objavio da zbog neposrednih prijetnji njemu i njegovoj porodici, iz bezbjednosnih razloga, napušta Bosnu i Hercegovinu. Tim povodom za RSE govori Milkica Milojević, dugogodišnja predsjednica Udruženja BH novinari.
RSE: Ima li kakvih novih detalja u vezi sa iznenadnim odlaskom Vaskovića iz BiH?
Milkica Milojević: Koliko je meni poznato, novih detalja nema. U takvoj situaciji teško je to i očekivati. Obzirom na to da osoba, ako se zaista osjeća ugroženom, a nemam razloga da sumnjam u ono što je Vasković objavio, vjerovatno i nema neku potrebu ili nije svrsishodno da otkriva detalje o svom kretanju i boravku svoje porodice.
Ono što je malo zastrašujuće jeste što su mediji nekako prestali da se bave time u stilu - svakog čuda za dan ili dva dosta. Poslije okrenu interesovanje ka nekim drugim stvarima. Živimo u zemlji u kojoj su mogući takvi slučajevi, u kojoj se to dešava i u kojoj to ne izaziva preveliku konsternaciju.To govori dokle smo stigli.
RSE: Tamošnji prvi policajac odmah je rekao kako im se Vasković nije obraćao, a da jest, oni bi ga zaštitili.
Milkica Milojević: Imamo liniju za pomoć novinarima. Mislim da je koleginica, koja vodi tu liniju, stupila u kontakt sa porodicom Vasković i zna, da li su i kome, prijavljene te prijetnje. Prema onome što je poznato javnosti i čime mi operišemo jeste, da ni MUP RS-a, ni SIPA, što je posebno začuđujuće jer se radi o agencijama na nivou države, navodno nisu upoznati sa tim prijetnjama. Radi se o javnim prijetnjama koje su izrečene ranije.
Vjerujem da se Vaskovići nisu odlučili na takav potez samo zbog javnih prijetnji. Moralo je postojati nešto, što nije toliko javno. Postavlja se pitanje - ko su ti prijatelji koji su eventualno upozorili Vaskovića i šta se u cijeloj BiH dešava netransparentno, ispod površine javnosti?
RSE: Šta je bila kap koja je prelila čašu? U nekoliko navrata, posljednjih godina ili posljednjih mjeseci, Vaskoviću je prijećeno, spominjane su neke grupe za egzekuciju. Čak je i ovaj prvi policajac RS-a imao udjela u tome. Malo je teže sada procijeniti šta je bilo.
Milkica Milojević: Ne bih htjela da se ovo shvati kao neka špekulacija, pogotovo ne kao neka zlonamjerna špekulacija, ali nisam sigurna da svi aktivisti, novinari i svi građani BiH, koji su takođe misleći ljudi i koji znaju da kažu koju riječ više, bi imali prijatelje koji će im dojaviti da se zaista nešto ozbiljno sprema.
Kao što je već poznato u teoriji i u praksi, kada su prijetnje javne, one imaju jednu funkciju, a kada su ozbiljne, one obično nisu javne. Kada imaju namjeru da se ostvare na brutalan i odvratan način, onda nisu javne. Naravno, ne želim da umanjim značaj javnih prijetnji, ali to su dva različita alata, za dvije različite namjene.
RSE: Slobodan Vasković jamačno drži „pole position“ u najavljenoj Crnoj knjizi SNSD-ovih dušmana, ali sve se to više doima kao folklor, nego kao spisak za egzekuciju?
Milkica Milojević: Te crne knjige i ti spiskovi zastrašujuće djeluje i totalno su neprimjerene XXI vijeku. Sigurno da imaju neku težinu, ali imam utisak da to nerijetko biva potpuno spontano i iznebuha, bez ikakve organizacije. Skoro da zavise od toga na koju nogu toga dana ustane Dodik i da li će mu pasti na pamet da tako nešto izjavi. Tako mu nekad padne na pamet i nekakva crna knjiga, ako u tom trenutku bio ljut na nekog ili na neku grupu ljudi.
Ne želim tome da umanjim značaj, ali voljela bih da se takvi incidenti posmatraju drugačije, iz ugla obesmišljenosti naše političke i građanske scene, koja je, pogotovo u Banja Luci, vrlo slabašna. Ne mogu da zamislim onakvu reakciju kakva je postojala u Sarajevu, kako zbog čuvenog trotoara, tako i zbog ranijih stradavanja dvije studentkinje. Ne mogu to da zamislim, niti u Banja Luci, ali na žalost ni u RS-u.
RSE: Vaskovićev blog nije moja omiljena literatura, ponekada ga istina pročitam. Čini mi se kako u Banja Luci ima i ozbiljnijih pera, koja još sistematskije peru Dodika i njegov režim.
Milkica Milojević: Meni je žao što je u BiH scena vrlo slabašna scena. Ako izuzmemo Sarajevo, i eventualno Tuzlu, koja ima neki drugi vid otpora, više ljevičarski, mi u BiH nemamo gotovo ništa. U RS-u je nemamo, ne zbog toga što smo nešto bitno drugačiji od građana u FBiH, nego zbog bitno drugačijeg uređenja, zbog centralizovane vlasti na entitetskom nivou, gdje dominira jedna grupa stranaka i jedna ličnost. Mi imamo užasno slabašnu scenu. I tako slabašna scena nekog otpora, ili preispitivanja, je dodatno fragmentirana, što mene jako nervira ponekad i zbog čega mi je jako žao.
Sa druge strane smatram da blogeri, uključujući Vaskovića, imaju svoje mjesto, imaju svoju ulogu, ali i dalje nužno ne moraju biti novinari i nužno ne moraju da se koriste svim novinarskim alatima. Svako ima svoje mjesto u tom spektru, treba da se pomažemo, da se uvažavamo i da podržavamo jedni druge.
RSE: Ali jednoj pametnoj glavi, u nekoj od vladajućih partija, veću navodnu opasnost može predstavljati Bursać, Aco Trifunović, Šušnjica, Puhalo, profesor Živanović, nego bloger Vasković, koji ponekad i iznevjeri neke elemente profesije?
Milkica Milojević: Naravno. Ima i toga, što ne znači da ga ne treba podržati. Mi smo ga podržali upravo iz tog razloga. Ne bih da pozivam na jedinstvo, to je tekovina nekih drugih pravaca razmišljanja, naprotiv, ježim se na riječ jedinstvo. Smatram da treba da budemo svjesni da svako od nas ima svoju ulogu u tom nekom buđenju ljudi, da pokušaju da misle svojom glavom, da vjeruju svojim ušima i očima i da svako od nas ima i svoju odgovornost. Treba svi zajedno da se zapitamo zašto nam godinama ovde prolaze nesuvisle populističke priče? Zašto godinama ovaj narod jedni te isti pljačkaj i izluđuju, a mi tim građanima nismo dali u ruke alat da počnu razmišljati drugačije?
Nismo pružili alternativu, do nas je da pružimo alternativu. Mi smo svi zaboravili da mediji imaju edukativnu funkciju jer je to navodno bez veze, to je recidiv komunističkog vjerovanja i iz nekog XIX vijeka. Trebali bi da imaju edukativnu funkciju. Vrlo lijepo moćnicima ovaj trend ide na ruku, sveopšti trend zatrpavanja javnog prostora glupostima. Dovoljna su dva para zgodnih ženskih nogu ili nečija psovka na ulici da zatrpaju Vaskovića, Bursaća ili trotoar u Sarajevu i mnoge jezivije stvari.
RSE: Meni se čini da je front pritisaka na novinare kod nas zaista veoma širok. U Banja Luci prepoznatljiviji, nego u Sarajevu. Čini mi se kako od toga nisu imuni, ni predstavnici opozicije, premda oni sada na dio novinara gledaju kao na vlastite partnere, na isti način kakao vladajući gledaju na novinare iz javnih medija.
Milkica Milojević: Naravno. Mi u opoziciji nemamo alternativu mišljenja. To su Iznogudi koji hoće da budu kalifi umjesto kalifa. Onda ne može biti ni drugačiji pogled na medije. Ne postoje naši i njihovi, ne postoje novinari koji bi trebali da rade za svoju publiku, koja je poslodavac. Vjerujem da među političarima ima onih koji su u politiku ušli iz istinskih političkih namjera, nisu svi ptice grabljivice.
Svi mi zajedno, očigledno, nismo uradili ono što treba da osvijestimo većinu, da im ukažemo na to kako stvari funkcionišu, da ne treba da gledaš naše i njihove medije. Treba da čitaš, gledaš i slušaš i da vidiš sam što ti izaziva nelagodu i da zbog toga treba da se zamisliš. To je naravno teži put, ali to je i svrha svega.
RSE: Smijem li sebi dozvoliti jedan tužni scenario, po kome je Vasković samo srušio branu i kako bi mogao nastupiti odliv novinara iz Banja Luke i RS-a?
Milkica Milojević: Bit ću vrlo iskrena i reći da ne znam, nisam razmišljala u tom pravcu. Mislim da bih prije rekla ne, nego da, ali ipak ostajem kod toga da ne znam.
Facebook Forum