Dostupni linkovi

logo-print

Novinari između političara i krupnog kapitala


Milkica Milojević

Milkica Milojević

Trećeg maja obilježava se Dan medijskih sloboda. To je prilika da se još jednom podsjetimo kako BiH, kao i njen neposredni komšiluk, prema ocjeni uglednog Freedom house, spada među zemlje djelimičnih medijskih sloboda. Na ovom dijelu svijeta lošije stoji tek Makedonija, koja je pala u grupu neslobodnih.

Oni koji sebe smatraju novinarima i medijskim radnicima, oni ne mogu lagati, ne mogu elementarne stvari prećutkivati, kaže predsjednica Udruženja novinara BiH Milkica Milojević.

RSE: Posvuda vlastodršci hoće ovladati medijima i različiti su oblici pritisaka, međutim, čini se da su kod nas ti pritisci mnogo bezobzirniji, nego drugdje. Imamo otvorene napade, psovke, prijetnje, čak i od ljudi čije funkcije simboliziraju pravednost, jednakost, bezbjednost, recimo entitetski predsjednik ili ministar bezbjednosti?


Milojević: Nismo mi toliko ugroženi, koliko se nama, iz naše perspektive, čini u tom elementarnom smislu. Odnosno, zavisno od toga u odnosu sa čime se poredimo. Ako se poredimo sa Danskom, onda jesmo, ali ako se poredimo sa Turskom ili Makedonijom, onda nismo. Ali ono što je suštinski problem jeste upravo ta simbolička ravan. Šta očekivati u društvu u kome novinare napadaju, i diče se time, izabrani predsjednik polovine BiH i ministar bezbjednosti.

RSE: Ili glavni revizor i slični ljudi koji u rukama imaju objektivnu moć.


Milojević: To su osobe, koje simbolizuju instituciju u koju bi, mi kao građani trebali, da se pouzdamo najviše na svijetu, pogotovo mi novinari. Bilo bi normalno, odnosno bilo bi logično, da ne glumimo svi i da ne živimo u laži, da je predsjednik republike ili glavni revizor ili ministar bezbjednosti onaj kome bi se novinar obratio da ga zaštiti i da stane iza njega, kao simbol države i simbol poretka, ukoliko bi novinar ili novinarka bili od nekog drugog ugroženi.

RSE: Kod vas u RS-u je zanimljiva situacija jer su se mediji podijelili na one koji su za Dodika i one koji su protiv njega. Tu je teško opaziti razliku, kada su profesionalni standardi u pitanju.


Milojević: Naravno, slažem se. Suštinski, to je isto. Moj posao nije, ni da branim, ni da napadam Dodika. Moj posao je da kažem narodu, čitaocima, gledaocima, našoj publici, našim građanima, da je car go i da tu nekog novog kruha nema. Korak dalje bi bilo da mi, u novinarskoj zajednici, otkrijemo "carevo novo ruho" i kažemo koliki je procenat uzeo. To je naš posao. Nije problem ako neki mediji imaju uređivačku politiku koja je sklonija ovom ili onom, ali je problem ako je uređivačka politika iznad osnovnih principa. Mi, zarad uređivačke politike, nešto što je bitno, ne smijemo prećutati, a o lažima i manipulaciji neću ni da govorim jer je to potpuno nedopustivo.

RSE: Malo-malo imamo smjene u zavisnosti od toga ko za kog navija i ko će biti čiji politički miljenik. To unosi strašnu konfuziju. Posebno kada su javni servisi u pitanju, imamo nekoliko promjena uređivačke politike tokom jednog izbornog ciklusa, čak i u toku jedne godine. Zavisno od toga čiji će favorit doći na mjesto glavnog urednika ili šefa neke redakcije na nekoj televiziji ili radiju.


Milojević: Uskoro ćemo obaviti jedan monitoring programa javnih emitera sa fokusom na centralne informativne programe i lijepo izmjeriti kako to sve stoji. Koliko puta se za večer kaže "gospodine predsjedniče", koliko ima prostora za sadržaje koji su namijenjeni nacionalnim i vjerskim manjinama, osobama sa invaliditetom, marginalizovanim osobama i grupama, koliko ima potrošačkih sadržaja, koliko komercijanih. Sve to ćemo lijepo sračunati i saopštiti našoj javnosti.

RSE: Bojim se da mi ovdje ostavljamo dojam kao da su ove nevolje samo i isključivo u RS-u. Čini mi se da ni u FBiH nije ništa bolje?


Milojević: Ne mislim tako, samo je situacija u Federaciji različita, ali ne drugačija. Drugačije su raspoređene snage, ali suština je ista. Borba za moć preko medija je ista, ali se stiče utisak neke pluralnosti jer ima više Kurta i Murta.

RSE: Isto tako to unosi novu konfuziju, pa imamo cvjetanje autocenzure, upravo zbog toga što prosječni novinar ne zna zbog ko će biti njegov sutrašnji rukovodilac.

Ilustracija

Ilustracija

Milojević: Da li je sutra pušenje zabranjeno ili dozvoljeno! Mi moramo da se pokušamo suprotstaviti. Ako ćemo se suprotstaviti, mi nemamo na koga da se oslonimo, nego sami na sebe. Ako želimo da sačuvamo sebe, to nam je glavni kapital. Nula autocenzura. Mislim da svako od nas mora da ima svoju ličnu uređivačku politiku. I kompanije imaju svoju uređivačku politiku. Ja imam svoju i nju unosim kada potpišem Ugovor o radu i kada počinjem da radim. Imam neko mjerilo ispod kojeg ne želim da idem. Neko ima izlaz u nekim drugim sferama, u politici ili diplomatiji recimo. Oni koji sebe smatraju novinarima i medijskim radnicima, oni ne mogu lagati, ne mogu elementarne stvari prećutkivati. Neki minimum pristojnosti se mora poštovati.

Tako je i u ličnom životu. Ako nemate dostojanstvo, šta to vrijedi. To mi liči na ono kada je žena žrtva nasilja jer ona nema gdje i bira da je muž mlati svaki dan. U čemu je smisao? Bolje izađi jednom na kišu, možda ćeš naći neki izlaz.

RSE: Dolazi li do uskraćivanja marketinških i sponzorskih ugovora?


Milojević: To je najstrašnije. To dovodi do cenzure i autocenzure.

RSE: Ali i do propasti nekih medija. Neki vrlo značajni mediji su se ugasili ili prešli na IT formate jer ne mogu opstati pošto nemaju dovoljno marketinške potpore.


Milojević: Povezani su političari sa velikim privrednicima, krupnim kapitalistima, izrabljivačima radničke klase. Oni su opet povezani sa organima uprave, koji se prave ludi da ne vide što vide. Šta će monopolisti reklama? Ne treba mu reklama, treba mu lojalnost. Onda to dolazi do nas novinara. Skoro sam i sama bila u toj situaciji jer sam pokušala da kandidujem priču iz jednog velikog tržnog centra, gdje beskrajno izrabljuju žene. Kao žena, deklarisana feministkinja i novinarka sam bila potresena. Htjela sam da radim priču, ali su mi rekli da to ne može jer je to naš klijent. Tu se priča završava.

Možda upravo zbog toga ne smatram da je tragično što mediji mijenjaju platformu i prelaze na online. Mislim da su online platforme u stvari nova prilika za slobodu. Sve ono što ne možete tamo gdje je skupa štampa, gdje je skupa produkcija, pa su vam potrebni marketinški novci, možete otvoriti blog i to napisati. Mislim da će to dovesti dugoročno do pojeftinjenja produkcije i do poskupljenja pameti. Opet će novinari biti u centru proizvodnje medijskih sadržaja, a ne marketinški lobi ili proizvodnja i produkcija. Mislim da nam je tu šansa. Sada smo u međuvremenu i procijepu. Internetski prostor je zatrpan gomilom gluposti i ne nalazi se načina da bude minimalno isplativo to internetsko novinarstvo. Mislim da je to naš izlaz.

RSE: Imam dojam da je novinarska zajednica pomalo digla ruke od same sebe. Nekada se govorilo o ukrupnjavanju brojnih udruženja, o sindikalnom organizovanju. Danas, kao da su se svi o vlastitom jadu zabavili i samo gledaju da prežive.


Milojević: To je đavolji krug koji nam podmeću tlačitelji, a pri tome mislim i na politiku i na krupni kapital, ali na kraju krajeva i na većinu naših poslodavaca. To je također jedna od pukotina koju ne vidimo. Nedavno je bila u Sarajevu godišnja skupština Evropske federacije novinara, gdje jedna od glavnih tema je bila sindikalno organizovanje novinara i povratak k svijesti da su novinari i radnici, da žive od svog rada. To je također i u Evropi velika tema. Pogotovo će biti tema ono što nam poručuju kolege iz razvijene sjeverozapadne Evrope. Već nam poručuju da u budućnosti neće biti klasičnih novinarskih radnih mjesta, nego da ćemo svi biti frilenseri. Unaprjeđivati ćemo svoje vještine, sposobnosti i mogućnosti, tako što ćemo se na "part time" prodavati raznim internetskim platformama. Na taj način ćemo sami sebi kreirati radna mjesta.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG