Dostupni linkovi

logo-print

Hag: Medicinska sestra o deportaciji prestravljenih civila


Iskaznica ubijenog lokalnog djelatnika "Liječnika bez granica" kao dokaz na suđenju Radovanu Karadžiću, 26. ožujak 2012.

Iskaznica ubijenog lokalnog djelatnika "Liječnika bez granica" kao dokaz na suđenju Radovanu Karadžiću, 26. ožujak 2012.

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine u Bosni i Hercegovini, nastavilo se iskazom Christine Schmitz (Kristine Šmic), njemačke medicinske sestre iz humanitarne organizacije "Liječnici bez granica".

Šmic je u vrijeme pada zaštićene zone Srebrenica u srpnju 1995. godine radila u srebreničkoj bolnici, a sudu je opisala deportaciju žena i djece te strah bošnjačkih muškaraca da će biti ubijeni, čak i oni koji su radili za njihovu organizaciju budući da je Vojska Republike Srpske tražila njihovo izdvajanje pri evakuaciji.

Unatoč naporima svjedokinje Šmic cijelo lokalno osoblje organizacije Liječnici bez granica nije se uspjelo izvući iz zauzete Srebrenice. Tužiteljstvo je prilikom glavnog ispitivanja pokazalo i iskaznicu te organizacije koja je pronađena u jednoj od masovnih grobnica. Svjedokinja Šmic je opisala užasnu sliku koju je zatekla kada je 12. srpnja 1995. godine zajedno s kolegama prvo evakuirana u bazu UN-a u Potočarima.

„Ljudi koji su bili vani već su proveli noć pod vedrim nebom. Skoro da ništa nisu jeli niti pili. Oni su već 11. srpnja bježali iz Srebrenice u Potočare. Bilo je jako malo vode i ljudi su drhtali. Ne zbog temperature, jer je bilo vruće, nego zato što su bili prestravljeni. Na zemlji su ležala djeca koja se nisu ni igrala ni bilo što govorila. Bilo je strašno. Ljudi su bili prestravljeni. Uslovi su bili užasni i ljudi nisu znali što će se događati dalje“, opisala je svjedokinja prisječajući se koliko je situacija i nju iscrpila. To se osjetilo prilikom njezinog svjedočenja što su primijetili i suci.


Šmic je ispričala kako je oficir VRS-a došao izvršiti inspekciju svih pacijenata u bazi UN-a u Potočarima inzistirajući da muškarci budu izdvojeni zbog mogućnosti da se radi o ratnim zločincima. To je prema tužiteljstvu pokazatelj kako su svi muškarci namjerno izdvajani te kasnije pogubljeni. Iako svjedokinja Šmic nije vidjela ubijanja, lokalno muško medicinsko osoblje joj je ispričalo kako se boji da će biti ubijeni.

Svjedokinja Schmitz na suđenju Radovanu Karadžiću, 26. ožujak 2012.

Svjedokinja Schmitz na suđenju Radovanu Karadžiću, 26. ožujak 2012.

Također je opisala kako je čula pojedinačne pucnjeve iz smjera obližnjih šumaraka kao i smjera Bijele kuće gdje su vođeni izdvojeni muškarci i dječaci bošnjačke nacionalnosti. No optuženi Karadžić je prilikom unakrsnog ispitivanja pokušao prikazati kako se radilo – o pucnjevima slavlja srpskih vojnika zbog pobjede, a ne pojedinačnim egzekucijama koje su se događale i u okolici same baze UN-a.

„Jeste li zapazili da su slavili pobjedu...i osjećali se kao pobjednici? Slavili?“, upitao je optuženi koji se zastupa sam.

„Da to je bio moj utisak“, odgovorila je svjedokinja.

Karadžić je želio prikazati kako su sami predstavnici bošnjačkog naroda kao i pripadnici UN-a sami tražili evakuaciju stanovništva, no svjedokinja je odgovorila kako ona misli da je deportacija bila unaprijed organizirana od srpskih vlasti budući da se radilo o velikom broju autobusa koji su sudjelovali u prijevozu.

Uz to optuženi je izjavio kako VRS nije željela da šest ranjenika napusti područje budući da se radilo o ljudima o kojima je postojao dosje.

Nakon medicinske sestre Šmic, o događanjima u Srebrenici nakon ulaska VRS-a u tu zaštićenu zonu, iskaz će dati zaštićeni svjedok.
  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

XS
SM
MD
LG