Raspravno sudsko vijeće odbacilo je pokušaje bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, kao i njegovog svjedoka obrane, bivšeg predsjednika tzv. Republika Srpska Krajina Milana Martića - da prikažu svjedoka insajdera Milana Babića psihički nestabilnim i kao takvim nevjerodostojnim.
Prilikom dvodnevnog iskaza Martić, koji izdržava 35 godina zatvora zbog zločina nad hrvatskim stanovništvom na pobunjenom području Hrvatske, pokušao je također prikazati kako je Babić, njegov prethodnik na mjestu predsjednika tzv. RSK - bio psihički bolestan. Pri tom je aludirao na Babićevo samoubojstvo 2006. godine tijekom svjedočenja kao svjedoka tužiteljstva protiv Martića.
Babić je nakon priznanja sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) osuđen na 13 godina zatvora, postavši svjedok insajder na važnim haškim suđenjima, poput bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću.
Martićevim izjavama Karadžić je želio pokazati kako je Babić imao psihičkih problema te da je takav nevjerodostojan kao svjedok o udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) u kojem je on kao optuženi bio jedan od glavnih članova. Naime iako nije stigao svjedočiti na suđenju Karadžiću, koji je bio u bijegu do 2008.godine, Babićev iskaz je tužiteljstvo priložilo kao dokaz.
Karadžić je zatražio da suci pregledaju psihijatrijsku dokumentaciju te da odbace sporni iskaz, no u ponedjeljak je raspravno vijeće zaključilo da nema pokazatelja da je Babić bolovao od poremećaja ličnosti, što bi moglo dovesti u pitanje njegov kredibilitet kao svjedoka.
Pri tom je predsjedavajući sudac O-Gon Kwon izjavio da "interes pravde ne iziskuje da se optuženom da na uvid informacije o zdravstvenom stanju Babića".
Tijekom drugog dana unakrsnog ispitivanja haško tužiteljstvo je željelo osporiti Martićeve tvrdnje da UZP, vođen srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, nije postojao.
Tužitelj Alan Tieger podsjetio je Martića na njegovu suradnju sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, Draganom Vasiljkovićem, kao i nekim drugim šefovima i pripadnicima srbijanskog DB-a (Državne bezbjednosti), poput Jovice Stanišića i Franka Simatovića, koji trenutno u Den Haagu očekuju prvostupanjsku presudu.
Tužitelj Tieger je predočio Martiću više dokumenata u kojima on i Stanišić kao cilj rata navode formiranje ujedinjene srpske države, odnosno Velike Srbije.
Karadžićev svjedok obrane je to osporavao, kao i postojanje UZP-a, tvrdeći kao i optuženi da je bio vođen željom srpskog naroda za samoopredjeljenje, kao i da su se borili za očuvanje Jugoslavije.
Tijekom osporavanja Martićevih tvrdnji, prikazani su i video snimci s proslave iz kampa za obuku u Golubiću 1992. godine, na kojem je svjedok bio u društvu Arkana, tadašnjeg pukovnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) Ratka Mladića te članova krnjeg Predsjedništva SFRJ (Jugoslavije) Sejde Bajramovića i Jugoslava Kostića.
Suđenje Karadžiću, za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata diljem BiH, teror nad civilima u Sarajevu te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce - nastavilo se iskazom balističarke Zorice Subotić, koja će pokušati osporiti nalaze balističkog stručnjaka optužbe Berka Zečevića o eksplozijama u Sarajevu.
Prilikom dvodnevnog iskaza Martić, koji izdržava 35 godina zatvora zbog zločina nad hrvatskim stanovništvom na pobunjenom području Hrvatske, pokušao je također prikazati kako je Babić, njegov prethodnik na mjestu predsjednika tzv. RSK - bio psihički bolestan. Pri tom je aludirao na Babićevo samoubojstvo 2006. godine tijekom svjedočenja kao svjedoka tužiteljstva protiv Martića.
Babić je nakon priznanja sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) osuđen na 13 godina zatvora, postavši svjedok insajder na važnim haškim suđenjima, poput bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću.
Martićevim izjavama Karadžić je želio pokazati kako je Babić imao psihičkih problema te da je takav nevjerodostojan kao svjedok o udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) u kojem je on kao optuženi bio jedan od glavnih članova. Naime iako nije stigao svjedočiti na suđenju Karadžiću, koji je bio u bijegu do 2008.godine, Babićev iskaz je tužiteljstvo priložilo kao dokaz.
Karadžić je zatražio da suci pregledaju psihijatrijsku dokumentaciju te da odbace sporni iskaz, no u ponedjeljak je raspravno vijeće zaključilo da nema pokazatelja da je Babić bolovao od poremećaja ličnosti, što bi moglo dovesti u pitanje njegov kredibilitet kao svjedoka.
Pri tom je predsjedavajući sudac O-Gon Kwon izjavio da "interes pravde ne iziskuje da se optuženom da na uvid informacije o zdravstvenom stanju Babića".
Tijekom drugog dana unakrsnog ispitivanja haško tužiteljstvo je željelo osporiti Martićeve tvrdnje da UZP, vođen srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, nije postojao.
Tužitelj Alan Tieger podsjetio je Martića na njegovu suradnju sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, Draganom Vasiljkovićem, kao i nekim drugim šefovima i pripadnicima srbijanskog DB-a (Državne bezbjednosti), poput Jovice Stanišića i Franka Simatovića, koji trenutno u Den Haagu očekuju prvostupanjsku presudu.
Tužitelj Tieger je predočio Martiću više dokumenata u kojima on i Stanišić kao cilj rata navode formiranje ujedinjene srpske države, odnosno Velike Srbije.
Karadžićev svjedok obrane je to osporavao, kao i postojanje UZP-a, tvrdeći kao i optuženi da je bio vođen željom srpskog naroda za samoopredjeljenje, kao i da su se borili za očuvanje Jugoslavije.
Tijekom osporavanja Martićevih tvrdnji, prikazani su i video snimci s proslave iz kampa za obuku u Golubiću 1992. godine, na kojem je svjedok bio u društvu Arkana, tadašnjeg pukovnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) Ratka Mladića te članova krnjeg Predsjedništva SFRJ (Jugoslavije) Sejde Bajramovića i Jugoslava Kostića.
Suđenje Karadžiću, za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata diljem BiH, teror nad civilima u Sarajevu te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce - nastavilo se iskazom balističarke Zorice Subotić, koja će pokušati osporiti nalaze balističkog stručnjaka optužbe Berka Zečevića o eksplozijama u Sarajevu.
