Dostupni linkovi

logo-print

Marjanović: Mostar u kojem živim je mnogo bolji od onog iz medija


Dragan Marjanović

Dragan Marjanović

U najvećem hercegovačkom gradu otvorena je velika kulturna manifestacija Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske. Festival umjetnosti trajat će punih 45 dana, praktično do početka ljeta, a održava se po 14. put.

Mada je bilo dosta problema oko organizacije, domaćini smatraju kako će publika i gosti opet imati reprezentativne programe, zbog kojih je festival stekao regionalni ugled.

O tome za RSE govori mostarski književnik i novinar, Dragan Marjanović, član predsjedništva Matice hrvatske Mostar.

RSE: Započelo je još jedno Mostarsko proljeće. Ako je ikada bilo, ovo vrijeme nije baš naklonjeno kulturi?!

Marjanović: Nije i ne znam koje je vrijeme uopće u našoj bližoj povijesti naklonjeno kulturi. Tek 10 dana prije početka festivala mi smo uspjeli zaklopiti nekako tu financijsku konstrukciju. Festival je za 13 svojih posljednjih prezentacija stekao nekakav ugled, tako da su nam odgovorili i Euronet i Federalno ministarstvo kulture i sporta, kao i razni mali sponzori veliki prijatelji festivala. Sve je startalo kako treba. Ove godine smo imali jedan dodatni sretniji trošak jer 10 godina zajedno, Hrvatsko kulturno društvo Napredak i Matica hrvatska, ogranak Mostar, nastojali su naći odgovarajući prostor za podizanje spomenika dvojici nobelovaca - Ivi Andrići i Vladimiru Prelogu. Nevjerojatno je koliko su ljudi bili nezainteresirani za to. Na kraju, upornost se isplatila i tako smo u jednom malom prostoru, koji je bio sakriven bespravno izgrađenim objektima, uz pomoć Gradskog komunalnog poduzeća i Grada Mostara, uspjeli napokon dobiti taj prostor. Sada smo sada jedina zemlja na svijetu koji na 10 metara ima svoja dva nobelovca i dva suvremenika.

RSE: Da li se, unatoč problemima na početku festivala, može uočiti neka bitna razlika u programima u usporedbi sa nekim prethodnim?

Marjanović: Pa i ne. Svake godine pojavi se četiri do pet programa drugačijih od onih koji su prethodne godine bili aktualni. Svake godine smo čin otvorenja radili zajedno sa Sarajevskom filharmonijom. Ove godine je to bilo nemoguće zbog financijskih problema. Mostarci vole klapsko pjevanje. Kako je Ljubo Stipišić bio najveći etno-glazbenik, skladatelj, sakupljač tih starih pučkih napjeva i čitav život se posvetio tome, organizirao je na tisuće i tisuće klapa i artikulirao jedan neobični povijesni dalmatinski pjev. Zapravo je klapa postala popularna izvan granica Hrvatske. Mostar ima tradiciju klapa i 70-tih godina je čak imao klapu koja se zvala Klapa Mostar, koja je pobijedila na festivalu u Omišu. Došli smo na ideju da bi bilo najbolje da festival u Omišu napravi jednu prezentaciju klapa.

RSE: Šta se tebi čini najprivlačnije za brojnu publiku?

Marjanović: Imali smo jednu rijetku facu u Mostaru. Nastupila je Catia Werneck iz Brazila. To je bilo fantastično. Sat i po je pošteno radila glazbu, koja se meni čini kao neki amazonski bluz, iz nekih krajeva koji nama nisu dostupni. Imali smo neku noć i mladog Marina Limića. Završio je sve konzervatorije za klavir. Diplomirao je u Kelnu i Zagrebu, u klasi Lovre Pogorelića. Bio je izvanredan. Svirao je Čajkovskog, Mocarta, Šopena, Lista, Papandopula. Možda najatraktivniji program će biti nastup plesnog ansambla Step Afrika. To smo realizirali sa američkim veleposlanstvom u BiH. Radi se o jednoj vrlo zanimljivoj skupini mladih afroamerikanaca, koji su, svirajući po američkim sveučilištima, imali potrebu da ono što imaju u svojim genima, predstave svojoj novoj domovini u koju su došli njihovi pretci. Baš se veselimo njima. Bit će i Narodno pozorište RS i Radnička kronika Petra Mihaljovića. Isto tako će nastupiti dva gradska teatra, HNK i Mostarsko narodno pozorište. Izvan Krakova ide gudački kvartet Krakowske filharmonije, koji će prvi put nastupiti van Krakova. To smo osigurali sa veleposlanstvom Poljske u BiH. Cjelovečernji program će svirati Edin Karamazov na gitari. Dragan Despot će igrati na Rubu pameti, Krležinu monodramu. Nastupit će i Ansambl dubrovačkih ljetnih igara.

VIDEO: Step Afrika


Mostarcima može biti posebno zanimljivo što je napokon organizirana izložba pokojnog fotografa Ćirila Ćire Rajića. Ko god nešto piše južno od Prozora i Rame do mora, i traži ilustraciju, još uvijek traži Ćirine fantastične fotografije. Mislim da imamo kvalitetan program, koji je zadržao kvalitetnu razinu u odnosu na zadnje četiri godine.

Direktori nacionalnih filharmonija, Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije, Damjan Damjanović, direktor državne filharmonije Slovenije i Miljenko Puljić, direktor Zagrebačke filharmonije, potpisali su jednu povelju o trajnoj suradnji sa Mostarskim proljećem. Od naredne godine, najbolji glazbenici iz te tri filharmonije, otvarat će redovito naš festival, ali će tijekom godine raditi na obnovi simfonijske i uopće glazbe u Mostaru. Posebno nas raduje što mi oko toga nećemo imati nekih financijskih muka, nego su se oni, sa svojim gradonačelnicima i svojim ministarstvima nekako dogovorili. Šteta da Mostar, koji je imao jedan od najjačih simfonijskih orkestara na Balkanu, danas nema gotovo nikako.

RSE: Govorimo o ozbiljnom kulturnom proljeću ovoga grada. Grad na Neretvi je konačno, poslije toliko godina, ovih dana dobio i kino dvoranu.

Marjanović: Mostar je čudan grad. Ono što je na površini i ono što je u medijima je drugačije. Pravi se nekakva fama o tome kako je ovdje jako napeto i kako se neki ne podnose. Ne kažem da su odnosi bolji nego što se prikazuju, ali to na ulici ne vidim, ni na licima ljudi. Naravno da politika radi svoje. Uskoro će izbori i naravno da se ide na zatezanje međunacionalnih odnosa. Opet Mostar ima neke tračnice po kojima kultura nekako funkcionira. Gradonačelnik Mostara je sudjelovao u otvaranju jednog centra u kojem je smješten jedna Cinestar, ogromni, sa pet kinodvorana raznih veličina, sa mogućnostima pregrađivanja. Tu se mogu igrati i kazališne predstave i književne večeri i koncerti i izložbe. Kada ljudi prisustvuju tom činu, kažu kako je naš gradonačelnik super, vidi šta je otvorio. S druge strane, niko ne spominje čovjeka koji je uložio 50 miliona eura u tu priču. To se događa samo privatnim ulaganjima. Ovo nije nikakva izraz organiziranja grada. To je samo privatni kapital. Na to ćemo se morati navikavati i biti zahvalni svakome ko uloži, sa odgovarajućim interesom, sredstva u kulturu.

Španjolski trg je jedna kulturna pozornica. Tu se mogu raditi kazališne predstave. Mladi Mostarci imaju književni klub sa preko 40 pjesnika, mogu tu raditi večernje književne programe i hoće sigurno.

RSE: Da li je to sve za cjelokupan, cjelovit Mostar, ili samo za jedna njegov dio?

Marjanović: Zapadna obala Neretve je puno prostornija od istočne i puno toga se može, i moglo se, na tom napraviti. Mujaga Komadina, kao prvi gradonačelnik, i njegova generacija Mostaraca, gradili su grad sa širokim ulicama. Stara jezgra zgrada je dosta zbijena. To sve je građeno gradu Mostaru i na naše programe dolazi cijeli Mostar. Druga je stvar što bi politika to htjela malo drugačije. Sada imamo frku oko nekih spomenika koji izranjaju preko noći, lijevo, desno. Mediji nisu percipirali tu ignorantnost građana. U Mostaru više nema nikakvih čuda. Kao da su spomenici šibice, pa mogu da se postave preko noći. Poprilično ignoriram tu vrstu pojava. To jednostavno nije tako kako izgleda, a kada se gleda iznutra, to je mnogo bolje nego u dnevnicima. Ali odnos službenog grada prema kulturi je i dalje katastrofalan.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG