Dostupni linkovi

logo-print

U Mostaru je početkom sedmice otpočelo, a trajat će sve do prvih junskih dana, XVIII Mostarsko proljeće, Dani Matice Hrvatske. U pitanju je veliki festival kulture, na kome će se ove godine publici predstaviti više od 300 kvalitetnih programa iz najrazličitijih oblasti umjetnosti i stvaralaštva.

Mostar je mjesto gdje se ljudi trebaju susretati. Ako je simbolika Mostara taj most, onda Mostar treba živjeti na tom mostu, u svakom metaforičnom smislu, kaže za RSE Dragan Marjanović, član uprave Matice Hrvatske, koja je i organizator ovog Proljeća.

RSE: Dočekali smo i punoljetstvo vašeg Proljeća, a bilo je Nevjernih Toma koji nisu predviđali čak ni predškolski uzrast?


Marjanović: Svaki dan pišem Dnevnik Mostarskog proljeća za Oslobođenje i svaki dan ukucam broj 18. Sada me ti otrijezni. To je stvarno 18 godina. U okolnostima u kojima je poslijeratna BiH pokušavala tražiti razne putove i putiće u području kulture, ovo je poprilično nevjerojatno. Premda, kada sada pogledam te osobe, koje su sve vrijeme uz Maticu Hrvatsku i ogranak Mostar i Mostarsko proljeće, oni ne posustaju. Bilo je boljih i gorih godina, ali to se u programu uglavnom nije vidjelo. Kada se festival završi, odmah počinju pripreme za sljedeći. Krpe se oni nesretni financijski repovi koji obavezno ostaju iza ovako velikih festivala.

Festival je dobio svoje mjesto i stolicu u Savezu evropskih festivala. Mi ne možemo i ne smijemo ići ispod toga. Financije, kao financije, su stalna muka i tu ne bi trebali ništa ponavljati. Ima nekih dobrih ljudi, pa makar bili i političari, ima nekih dobrih sponzora, ima nekih kulturnih suradnika u gradovima sa kojim godinama surađujemo, a to su redoviti Banja Luka, Beograd, Zagreb, Split, Zadar, Sarajevo i Dubrovnik.

RSE: Možda ove godine, prva noć festivala, nije bila značajna kao prošle godine, ali početak je bio više nego dopadljiv, spektakularan, sjajni gosti iz Zagreba sa predstavom Mama Mia.


Marjanović: Bio je krkljanac u Mostaru. Ovo je šokantna izvedba zagrebačkog kazališta Komedija. Premda u Zagrebu i Hrvatskoj, preko 30.000 ljudi čeka na red da vidi predstavu. Oni su dobili, na prilično jednostavan način, licencu za Mama Mia. Bilo je tu svašta, do pitanja da li smo čuli za Abbu. Ali je kvaliteta ponude i mapa Zagreba na kulturnoj karti svijeta, reference koje kazalište Komedija ima, doprinijeli tome. Ovdje su uspjeli to zbaliti, napravili su to savršeno, čitav njihov ansambl je boravio ovdje nekoliko dana. To su mukotrpne pripreme. Samo tri šlepera scenografije, bez tehnike. Oko 110 ljudi je boravilo ovdje tri dana.

RSE: Kako je vas zapalo da, tako skupa frančiza, gostuje tako rano kod nas?


Marjanović: Milan Bandić svuda kruži, pa sam sebe sreće po cesti. Jednom smo mu rekli da bismo rado da nam dođe kazalište Komedija. Računali smo na stalno raspoloženje Nike Pavlovića i Miljenka Puljića, koji tamo vodi marketing. Milan je rekao da nam šalje Komediju o svom trošku, a da mi, o svom trošku, nađemo sponzora da ljudi jedu i spavaju. Dobili smo predstavu besplatnu, a opet će nas doći oko 40-tak tisuća maraka.

RSE: Vi uvijek od ovih dana do početka juna imate brojne goste, pregršt estetskih uzbuđenja. Ovaj put se govori o više od 30 predstava i učešću 10-tak umjetnika iz zemlje i inostranstva. Odakle sve dolaze?


Marjanović: Turci su raspoloženi uvijek. Ove godine pred kraj će imati nastup njihovi umjetnici i glazbenici. Austrijanci će prirediti izložbu fotografija i slika, ono što je vezano za BiH i njihovo vrijeme ovdje. Hrvatska je poslala svu masu programa iz Zadra, Zagreba, čak i jedno kazalište, koje ovdje napokon želimo vidjeti, iz Karlovca. Prethodno su to bili Osijek, Dubrovnik. Dubrovnik je redovit, svake godine. Najskuplji programi ansambla Dubrovačkih ljetnih igara, koji rijetko napušta zidine grada, redovito je ovdje svake godine. Sa Sarajevom smo zaključili da bi najbolje bilo 2. lipnja zatvoriti festival jednom velikom predstavom. Bit će to balet Narodnog pozorišta iz Sarajeva.

Ovdje se živi na jedan način. Ljudi sa strane to uopće ne moraju znati. Njima je Mostar razglednica, kao što jeste. Mostar u proljeće je kao Provansa ili Sicilija. Mostar u proljeće treba vidjeti i treba imati dobar razlog za doći vidjeti, a neki kulturni festival je pravi razlog.

RSE: Imate najraznovrsnije programe, od izložbi, kazališnih predstava, glazbenih večeri, književnih i naučnih susreta. Ima li nešto što bi ove godine zaslužilo da se izdvoji?


Marjanović: U galeriji Kraljica Katarina u dvije dvorane, je stotinjak djela slavnih slikara. To je zbirka umjetnina Milivoja Uzelca, Nedeljka Gvozdenovića, Sava Neimarevića, plus zbirka koja je u Kosači, koja se restaurirala. Službeno se zove Kosača, zaboravljena zbirka. Sve skupa stotinjak slika, 80-tak umjetnika, od kojih je 75 umrlo.

Ljudi koji znaju šta je likovnost u BiH i bivšoj Jugoslaviji, znaju šta je Mostar značio 70-tih i 80-tih, pa evo i danas u svijetu slikarstva, unatoč situaciji. Odjednom izroni slika Peđe Milosavljevića koji je rođen u Mostaru. Strašno je koliko ljudi u gradu više ni sami ne znaju o svom gradu. Mostar ima toliko blistavih faca po grobljima svijeta i onih koji žive po svim kontinentima. Ova izložba će obilježiti jedno vrijeme likovnosti u BiH. Mostar sa ovom izložbom, i ovaj dom, mora obići BiH, regiju i svijet. Siguran sam da ova izložba ima dugu budućnost. Onda će se kasnije govoriti da je tom izložbom otvoreno XVIII Mostarsko proljeće.

RSE: Prethodnih godina ste imali običaj da neke programe odmah ponudite i okolnim mjestima. Da li će toga opet biti?


Marjanović: Imat ćemo jedno gostovanje u Čapljini, sa Anom Frank, teatra iz Zagreba. Ne možemo to produkcijski i financijski postići. Naravno da je lijepo ljudima u Kreševu, Konjicu, Sarajevu, bilo gdje, to prikazati, ali to si ne možemo financijski priuštiti.

RSE: To nije jedino što si ne možete priuštiti. Imali ste projekt Tri filharmonije, koje nije uspio zaživjeti.


Marjanović: On zbog nekih promjena nije zaživio. Miljenku Puljiću su istekli mandati u Zagrebačkoj filharmoniji. Legendarni Ivan Tasovac je otišao u politiku u Beogradu. Mi smo u vezi, to uvijek tinja. Zaživjelo je nešto drugo.

Oni su radili taj projekt da bi oživjeli Mostarski simfonijski orkestar. Mostarskom simfonijskom orkestru se polako, ali sigurno, vraća stara slava. Danas, pri nastupima mostarskih simfoničara, prvu violinu svira Miljenko Puljić. Nije mu se bilo teško, nakon 20 godina, vratiti violini. Mostarski simfonijski orkestar se, suradnjom sa ove tri filharmonije, vratio na veliku pozornicu. Ako su oni htjeli, a htjeli su, pomoći Mostarskom simfonijskom orkestru, oni su to uspjeli. Tasovac i Puljić, i cijela ta ekipa, nisu ljudi koji olako odustaju. Treba naći prave fondove. Mislim da je Tasovac u Srbiji sada u jednoj takvoj poziciji da je on prezauzet. Siguran sam, kada se Ivan javi, da će se javiti sa nekom dobrom viješću.

Mostar je mjesto gdje se ljudi trebaju susretati. Ako je simbolika Mostara taj most, onda Mostar treba živjeti na tom mostu, u svakom metaforičnom smislu.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG