Dostupni linkovi

logo-print

Marija Nikolić za RSE: Spasiti narodno graditeljstvo, najautentičniji dio nasljeđa


Marija Nikolić

Marija Nikolić

Na prezentacijama u Tivtu i Dubrovniku, javnosti su predstavljeni rezultati preko-graničnog projekta „Baština-pokretač razvoja”, koji je prvi put integralno sagledao prostor Vrmca u Boki Kotorskoj i ostvario prvu integralnu studiju kulturnog pejzaža u Crnoj Gori. To je bio povod da sa arhitekticom Marijom Nikolić razgovaramo o narodnom graditeljstvu i oživljavanju sela u primorskom zaleđu.

RSE: Živite u jednom od najljepših zaliva na svijetu, na planeti Boka, kako ga je jednom nazvao don Branko Sbutega. Ni taj djelić Crne Gore nije pošteđen našeg rušilačkog neznanja i urbanističke devastacije. Koliko je danas ugroženo arhitektonsko nasljeđe Boke Kotorske?

Nikolić: S jedne strane sam zbilja presretna što živim, ne u jednom od najljepših, nego za mene, u najljepšem zalivu svijeta koji jeste planet za sebe. Pojam arhitektonski bih proširila na cijelo graditeljstvo, zato što postoji čitav niz inžinjerskih konstrukcija, puteva, sve ono što je čovjek stvarao kroz vrijeme i što je zbilja nešto izuzetno.

Zbog svoje izuzetne ljepote i vrijednosti, taj prostor je dospio na listu svjetske baštine. Meni je jako žao što dosta ljudi misli da je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine samo Kotor. Nije samo grad Kotor, već je zvanični naziv zaštićenog prostora Prirodno i kulturno historijsko područje Kotora, dakle akvatorij i padine brda, sve dokle oko seže, kad se uđe u unutarnji dio zaliva. Također, i preostali dio zaliva, teritorij opštine Tivat, opštine Kotor izvan zaliva i opštine Herceg Novi, su bufer zona zaštićenog područja, što podrazumijeva i njihovu vrijednost i obavezu njihovog čuvanja. To se ne smije zaboraviti.

Čitava baština, i prirodna i graditeljska, arhitektonska, vijekovima je stvarana u sinergiji čovjeka i prostora. Svim što je čovjek stvorio, zapravo je tu ljepotu oplemenio ili nadopunio. Danas smo nažalost došli u situaciju da imamo sasvim jednu drugu vrstu, i graditelja i njihovog graditeljstva, jer graditeljstvo je uvijek bio odraz onog ko ga stvara. Od istine se ne može pobjeći, a to da je ono, što smo naslijedili, danas u velikoj opasnosti. To je velika šteta. Mislim da smo stigli do jedne crte kada bi to morali prihvatiti kao veliki problem i opasnost i pozabaviti se tim na način na koji, ono što smo naslijedili, zaslužuje.

RSE: Uništavanje, ne samo prostornog resusra, već i dragocjenog kulturno-istorijskog nasljeđa, najočiglednije je na crnogorskoj obali, dok je zaleđe, prvenstveno kroz ruralne oblasti, donekle sačuvano, ali napušteno i na umoru. Ipak, ima jedno selo u zaleđu Tivta koje je, zahvaljujući aktivnosti ljudi poput Vas, sačuvalo mediteranske obrise i oživljava kroz narodne običaje, graditeljsko nasljeđe i kulturno stvaralaštvo udruženja ,,Napredak‘‘. Kako sačuvati jedinstvenu arhitektonsku cjelinu Gornje Lastve, ali i sličnih sela?

Nikolić: To narodno graditeljstvo, je ruralno graditeljstvo. Koliko god mi više cijenili velike i monumentalne zgrade, narodno graditeljstvo je najautentičniji dio graditeljskog nasljeđa svakoga naroda jer je nastalo baš na tome tlu i iz potrebe tih ljudi. Mi se već decenijama bavimo zaštitom našega sela i obnovom. Bojim se danas upotrijebiti tu riječ jer mislim da nemam pravo reći da smo uspjeli u ostvarenju cilja koji je bio da se ljudi vrate životu u selu. Ta priča je pokrenuta.

Duboko vjerujem da smo mi možda bili malo ispred vremena, a da će to vrijeme ipak doći. Nadam se da neće biti prekasno, budući da to nasljeđe, za razliku od onoga na obali, koje devastiraju ljudi prepravljajući ga, zapravo samo nestaje stapajući se sa prirodom iz koje je nastalo. Ja se nadam da će ipak prije toga shvatiti njegovu vrijednost i da će se spasiti ono što imamo jer imamo dosta.

RSE: Gornja Lastva je primjer ogromnih mogućnosti koje ne prepoznajemo u danas napuštenim selima, ne samo u zaleđu obale, već i na sjeveru Crne Gore. Kako to rade drugi, kako zaboravljena sela postaju, ne samo turističke znamenitosti, već i mjesta najvišeg kvaliteta življenja?

Nikolić: To ipak mora biti, koliko god mi bježali od toga da se država u sve upliće, dio jedne državne strategije, jedne šire, ne samo materijalne. Mora postojati veće razumijevanje. Moramo svi zajedno shvatiti vrijednosti tog sela. Ta sela su nastajala na mjestima koja su bila pogodna za život, bila su okružena imanjima na kojima se uzgajala hrana. Ta hrana se i danas može uzgajati na istim mjestima. Turisti, kada dolaze, uvijek traže autentični proizvod, a mi im nudimo uvoznu hranu. Mislim da je veliki potencijal tih sela upravo u obnovi djelatnosti. Možda smo mi i išli obrnutim putem – obnovite kuću i vratite se kući. Treba obnoviti djelatnosti, a to onda zahtjeva i obnovu kuće. Danas, kada nam je turizam glavna, ako ne i jedina, ekonomska grana, ta vrsta turizma, koja je vezana za obnovu pejzaža, koji je autentičan, ima budućnost. Vjerujem da je to još uvijek moguće uraditi.

RSE:Ovih dana se završava Baština - pokretač razvoja, projekt saradnje institucija Crne Gore i Hrvatske, koje se bave zaštitom prirodne i kulturne baštine. Sa crnogorske strane je pilot projekat bio Vrmac - što se pokazalo kao njegov potencijal. Kako u saradnji sa hrvatskim partnerima predlažete njegovo očuvanje i korišćenje?

Nikolić: To je bio jedan projekat koji je zahtijevao veliki rad kroz studije koje su vezane za Vrmac. Ima tu praktičnu stranu da su dobivene studije koje su osnove za zvanično proglašenje Vrmaca parkom prirode. Za razliku od nas, naši partneri iz Dubrovnika, su se bavili Srđem, odnosno istraživali su vidove uticaja, već famoznog projekta Golf, na vizure Dubrovnika. To je jedna prilično zanimljiva situacija da županijski Ured za prostorno planiranje zapravo pripituje neke ideje koje ljudima nisu bliske. Voljela bih da i mi imamo takvu instituciju sa naše strane, koja bi propitivala planove.

Mi smo uradili dosta za Vrmac. Sagledali smo njegove prirodne vrijednosti i kulturnu baštinu. Po prvi put je integralno sagledan prostor Vrmca, istražena baština kojom se nije do sada bavilo na tako integralan način. Dobili smo studiju kulturnog pejzaža. To je prva studija takve vrste kod nas. Na neki način smo uradili pionirski posao. Posebno su bili interesantni Dani pejzaža, odnosno koncerti klasične muzike koji su se događali na raznim mjestima Vrmca, koji su bili izuzetno dobro posjećeni. Mislim da će nedostajati svima, ako ne budu nastavljeni.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

XS
SM
MD
LG