Prema posljednjem izvještaju Evropske komisije, Bosna i Hercegovina ostvarila je izuzetno mali napredak na polju usklađivanja svojih sa standardima Evropske unije u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Posljedica pomenutog ogleda se, između ostalog, u tome da bh. poljoprivrednici nisu u mogućnosti koristiti sve fondove EU koji su namijenjeni kao poticaj za razvoj poljoprivrede i ruralnog razvoja. Za RSE govori član tima stručnjaka u sektoru Poljoprivreda i ruralni razvoj u Inicijativi ˝Građani za Europu˝ Elvedin Čolaković.
Čolaković: Evropska unija izdvaja nekih 42 posto svog budžeta za subvencioniranje privrede i ruralnog razvoja. U Bosni i Hercegovini je zakonom u Federaciji i Republici Srpskoj donešeno da bi to trebalo biti šest posto budžeta entiteta, međutim, to nije ni šest posto, tu se izdvaja neka tri posto za razvoj i subvencioniranje poljoprivrede. Ove godine u federalnom budžetu nisu uopšte planirana sredstva za ruralni razvoj i kapitalna ulaganja. Kad vidite koliki su naši budžeti i koliko je to tri posto, onda se dođe do jednostavnog zaključka da veoma malo ulažemo u poljoprivredu i ruralni razvoj, i to je jedan od osnovnih uzroka zašto mi stagniramo. Sve poljoprivrede u Evropi i okruženju bazirale su se na većem poticaju države.
Čolaković: Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju Bosna i Hercegovina gubi jedno od najvećih tržišta, posebno što se tiče mlijeka i mliječnih prerađevina, kao i mesa i mesnih prerađevina. Za ove proizvode potrebno je obezbijediti odgovarajuće regulative koje traži Evropska unija. Napravljen je jedan mali pomak u uspostavi tzv. komandnog lanca. Potrebno je napraviti još neke izmjene i dopune zakona o hrani, zakona o veterinarstvu, zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju. Do tada će naši proizvođači imati velikih problema u plasmanu svojih proizvoda. Sad će svi ti proizvodi ostajati u Bosni i Hercegovini i bit će ih teško plasirati, što će činiti još veću problematiku za ove proizvođače.
Čolaković: Država sa jedne strane nije spremna i nema dovoljno sredstava da obezbijedi podršku poljoprivredi, a s druge strane, sredstva Evropske unije koja su nam na raspolaganju, posebno kroz ovaj IPARD, ta sredstva sad ne možemo koristiti i pitanje je da li ćemo ih uopšte koristiti, ako nastavimo ovakvo neispunjavanje svojih obaveza. To će dovesti do još većeg problema u svemu ovome. Ne samo da su ova dva projekta dovedena u pitanje, nego je Bosna i Hercegovina sada u situaciji da posljedice budu neuporedivo veće gubitkom sredstava – radi se o negdje oko desetine miliona eura koje su namijenjene sektoru poljoprivrede za period od 2014.-2020. – IPA 2. Nema političke volje da se neke stvari urade koje je potrebno da uradimo jer smo potpisali da ćemo ih uraditi kad smo potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Krajem ove godine trebao je krenuti još jedan IPA projekat, gdje bi direktno bila obezbijeđena sredstva za poljoprivrednike, poljoprivredne firme, znači za ruralni razvoj i ljude koji rade u tom području. Ako se ne donesu ove tražene stvari, kao što je uspostava IPARD struktura, donošenje državne strategije ruralnog razvoja, ova sredstva će nam, nažalost, ostati isto tako nedostupna.
Čolaković: Poljoprivreda može činiti jedan važan segment razvoja Bosne i Hercegovine. Imamo veoma komparativne prednosti – imamo i mediteranski dio i kontinentalni dio, koji su u stanju da ponude različite proizvode u različito vrijeme. Međutim, sistem podrške, izrada strateškog plana na nivou Bosne i Hercegovine, harmonizacija poticaja – to su neke stvari koje mi moramo uraditi. Različiti su poticaji, recimo, u Republici Srpskoj i u Federaciji. U Federaciji postoje čak kantoni koji imaju svoje poticaje, neki imaju, neki nemaju, oni su u potpunosti različiti. Poljoprivreda je nekonkurentna sama sebi. Znači, potrebno je napraviti prvenstveno jednu strategiju gdje ćemo reći šta hoćemo da podstičemo, koliko hoćemo da podstičemo, da odredimo prioritete, znači, moramo raditi na tome, i moramo puno više raditi na ovim fondovima koji su nam sada na raspolaganju, samo treba neke stvari da uradimo, a tu nažalost još uvijek nedostaje političke volje. Sve od nje zavisi u ovom momentu.
RSE: Udio poljoprivrede u bruto nacionalnom prihodu Bosne i Hercegovine smanjen je u posljednjih desetak godina godina sa 14 na oko osam posto. U BiH se sije svega oko 53 posto oranica, dok spoljno-trgovinski deficit u razmjeni sa poljoprivrednim proizvodima iznosi oko dvije milijarde godišnje. Analitičari ovakvo stanje ocjenjuju katastrofalnim. Kako smo došli do ovoga?
Čolaković: Evropska unija izdvaja nekih 42 posto svog budžeta za subvencioniranje privrede i ruralnog razvoja. U Bosni i Hercegovini je zakonom u Federaciji i Republici Srpskoj donešeno da bi to trebalo biti šest posto budžeta entiteta, međutim, to nije ni šest posto, tu se izdvaja neka tri posto za razvoj i subvencioniranje poljoprivrede. Ove godine u federalnom budžetu nisu uopšte planirana sredstva za ruralni razvoj i kapitalna ulaganja. Kad vidite koliki su naši budžeti i koliko je to tri posto, onda se dođe do jednostavnog zaključka da veoma malo ulažemo u poljoprivredu i ruralni razvoj, i to je jedan od osnovnih uzroka zašto mi stagniramo. Sve poljoprivrede u Evropi i okruženju bazirale su se na većem poticaju države.
RSE: Koliko je stanje pogoršano nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju?
Čolaković: Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju Bosna i Hercegovina gubi jedno od najvećih tržišta, posebno što se tiče mlijeka i mliječnih prerađevina, kao i mesa i mesnih prerađevina. Za ove proizvode potrebno je obezbijediti odgovarajuće regulative koje traži Evropska unija. Napravljen je jedan mali pomak u uspostavi tzv. komandnog lanca. Potrebno je napraviti još neke izmjene i dopune zakona o hrani, zakona o veterinarstvu, zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju. Do tada će naši proizvođači imati velikih problema u plasmanu svojih proizvoda. Sad će svi ti proizvodi ostajati u Bosni i Hercegovini i bit će ih teško plasirati, što će činiti još veću problematiku za ove proizvođače.
RSE: Govorite o kapitalnim projektima. Upravo u ruralni razvoj i poljoprivredu trebalo je biti uloženo oko pet miliona eura sredstava EU, koja su, nažalost, obustavljena prije dva mjeseca. Samo mjesec dana kasnije objavljena je obustava i 4,5 miliona eura za podršku razvoja malog i srednjeg preduzetništva i turizma, sve zbog nepostizanja dogovora vlasti u Bosni i Hercegovini.
Čolaković: Država sa jedne strane nije spremna i nema dovoljno sredstava da obezbijedi podršku poljoprivredi, a s druge strane, sredstva Evropske unije koja su nam na raspolaganju, posebno kroz ovaj IPARD, ta sredstva sad ne možemo koristiti i pitanje je da li ćemo ih uopšte koristiti, ako nastavimo ovakvo neispunjavanje svojih obaveza. To će dovesti do još većeg problema u svemu ovome. Ne samo da su ova dva projekta dovedena u pitanje, nego je Bosna i Hercegovina sada u situaciji da posljedice budu neuporedivo veće gubitkom sredstava – radi se o negdje oko desetine miliona eura koje su namijenjene sektoru poljoprivrede za period od 2014.-2020. – IPA 2. Nema političke volje da se neke stvari urade koje je potrebno da uradimo jer smo potpisali da ćemo ih uraditi kad smo potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Krajem ove godine trebao je krenuti još jedan IPA projekat, gdje bi direktno bila obezbijeđena sredstva za poljoprivrednike, poljoprivredne firme, znači za ruralni razvoj i ljude koji rade u tom području. Ako se ne donesu ove tražene stvari, kao što je uspostava IPARD struktura, donošenje državne strategije ruralnog razvoja, ova sredstva će nam, nažalost, ostati isto tako nedostupna.
RSE: Koliko različite javne politike u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja doprinose porazanoj slici koju imamo u poljoprivredi danas. Je li ovu sliku moguće unaprijediti?
Čolaković: Poljoprivreda može činiti jedan važan segment razvoja Bosne i Hercegovine. Imamo veoma komparativne prednosti – imamo i mediteranski dio i kontinentalni dio, koji su u stanju da ponude različite proizvode u različito vrijeme. Međutim, sistem podrške, izrada strateškog plana na nivou Bosne i Hercegovine, harmonizacija poticaja – to su neke stvari koje mi moramo uraditi. Različiti su poticaji, recimo, u Republici Srpskoj i u Federaciji. U Federaciji postoje čak kantoni koji imaju svoje poticaje, neki imaju, neki nemaju, oni su u potpunosti različiti. Poljoprivreda je nekonkurentna sama sebi. Znači, potrebno je napraviti prvenstveno jednu strategiju gdje ćemo reći šta hoćemo da podstičemo, koliko hoćemo da podstičemo, da odredimo prioritete, znači, moramo raditi na tome, i moramo puno više raditi na ovim fondovima koji su nam sada na raspolaganju, samo treba neke stvari da uradimo, a tu nažalost još uvijek nedostaje političke volje. Sve od nje zavisi u ovom momentu.
