Iako se ubrajaju među pionire povratka u BiH poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma stanovnici jednog dijela naselja Makljenovac kod Doboja tek su ove godine dočekali da teren u blizini njihovih kuća bude deminiran. Deminiranje na području Doboja počelo je 1997. godine i ako bude nastavljeno ovim tempom neće biti završeno za 100 godina procjenjuju u dobojskoj Civilnoj zaštiti.
U svoju kuću u naselju Makljenovac Katarina Pranjić se vratila krajem 1996. godine. Poslije skoro 20 punih godina od kraja rata u BiH ova žena više ne živi pored minskog polja. Zaostale mine pronađene su čak i u neobnovljenoj i tokom rata srušenoj kući njene rodbine u susjednom dvorištu.
„Sad su ovi demineri našli četiri mine. Tri su našli u garaži, a jednu u onoj staji, onoj ruševini“, priča ova žena.
Katarina Pranjić ističe da je ovaj dio naselja Makljenovac trebalo da mnogo ranije bude deminiran.
„To je trebalo da se deminira kad su se kuće opremale. Donacija kad je bila. Gdje ćeš ti pustiti ljude i materijal da se vozi a da nije očišćeno. Žalosno. To ne možeš ni vjerovati. I ovi ljudi kad su došli da to urade nisu vjerovali da je to kod kuća. Pa, jeste kod kuća. Kad smo se ovdje vratili, nemaš ti kuda proći. Tu su bili rovovi. I mi smo, ja i muž, sve polako, pedalj po pedalj. Polije muž mi je umro. Ne možeš ti biti tu. Ti moraš. Htio ne htio. Žica je bilo puno od ovih pravih mina“, prisjeća se naša sagovornica.
U naselju Makljenovac koje se nalazi između Doboja i opštine Usore tokom rata u BiH nalazili su se polozaji Armije RBiH i HVO-a s jedne i VRS s druge strane. U selu koje je Dejtonski mirovni sporazum podijelio na dva dijela tako da nekadašnje komšije, udaljene svega nekoliko stotina metara, danas moraju da koriste pozivni broj za telefonske razgovore, tragovi rata vidljivi su na desetinama srušenih i do danas neobnovljenih kuća.
Prije 19 godina ovdje se vratila i Doma Krajina. Ovih dana je deminiran teren i pored njene kuće. Minsko polje od Dominih ulaznih vrata bilo je udaljeno pedesetak metara.
„A ovo je isto ispod dole od naše kuće, između kuća ona jedna njiva isto je bila. To je sve tu u sklopu kuća. Živjeli smo, a kako, mi znamo. Nije bilo baš svejedno, ali, eto, navikne se čovjek, pa, može. Sad nam je lijepo. Sada je bolje. Puno bolje“, veli Doma.
Pored minskih polja do skoro je živjela i Veronika Krajina sa svojom porodicom.
„I napokon dočekali. Čistili su šume i tamo gdje svijet ne živi, a gdje živi oni su ostavljali zadnje. Nama je tu sad dobro što se tiče nas mještana koji tu živimo“, priča Veronika.
U drugom dijelu naselju Makljenovac koji pripada Doboju u blizini deminerskog radilišta i još neočišćenih minskih polja žive Dragica i Anto Brković.
„Znamo da je dole minirano. Od onih tranšeja dole je minirano. Nismo išli. Radili su i prije demineri ovaj dio jedan. Nemamo potrebu dole da idemo a i znamo da je minirano", kaže Dragica.
„Dobro je došlo što se ovo radi. To se trebalo i prije deminirati. Ovdje je prije rata bilo, što ono kažu, milina, ekonomija i sve, a sad je pustoš“, dodaje Anto.
Sekretar mjesne zajednice Makljenovac Zoran Topalović kaže da su se ljudi iz ovog kraja u više navrata obraćali nadležnima za deminiranje u BiH.
„To smo nastojali dvadeset godina da ubacimo. Niko neće ni da uzme. Male površine ostale. Velike površine su se deminirale. Mjesna zajednica je tek sad uspjela da to stavi u nekakav program te Norveške pomoći. Vojska je obećavala uraditi te manje površine. Nije se ni to uspjelo. Evo, prošlo 20 godina i sad rade neke prostore gdje žive djeca“, navodi Topalović.
Deminiranje u BiH zavisi od raspoloživih donatorskih sredstava, dok se šire dobojsko područje danas ubraja među minama najzagađenije krajeve. Na nekoliko lokacija mine uklanjaju demineri Norveške narodne pomoći.
Rukovoditeljica operacija u ovoj organizaciji Amela Balić kaže da se radi o 4 lokacije na područja Doboja i susjedne opštine Usora, među kojima je i naselje Makljenovac.
„Očekujemo da se ove aktivnosti završe do kraja ove deminerske sezone, dakle, do kraja ove 2015. godine. Aktivnosti koje Norveška narodna pomoć provodi na području opština Doboj i Usora su finansirane od strane SR Njemačke uz podršku Kraljevine Norveške.
S druge strane i poslije ovog projekta dijelovi Makljenovca odnosno šireg dobojskog područja ostaće pod minama jer je u ovom dijelu BiH bila minirana površina od 18 kvadratnih kilometara.
„Od 1997. do 2014. ukupno je deminirano 3,5 kvadratnih kilometara iz čega je vidljivo da je ostalo još da se deminira 14,5 kilometara. Iz ovog podatka je vidljivo da se godišnje očisti negdje u prosjeku od 0,15 do 0,20 kvadratnih kilometara, što znači da ako se nastavi čišćenje mina ovom dinamikom, deminiranje na prostoru Doboja trajaće, prema procjenama, narednih 100 godina“, kaže predstavnik Civilne zaštite u Doboju Milko Vidaković.