Dostupni linkovi

logo-print

Majka i domaćica, nikako liderica


Sjednica Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, arhivska fotografija

Sjednica Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, arhivska fotografija

U Bosni i Hercegovini 51 posto stanovnika su žene, no gotovo da ih je zanemarljiv broj u politici. Žene se još uvijek moraju dokazivati, a zbog nedavne odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, žene su se našle u nezahvalnoj poziciji da moraju, kako kažu, birati između posla i marame.

Na stranačkim listama za Parlament BiH, na Opštim izborima 2014, učešće žena je variralo između 40 i 43 posto, ali one se, uglavnom, nisu nalazile na prvom mjestu na listi. Interresorna radna grupa za izmjenu Izbornog zakonodavstva nedavno je predložila izmjene za "rodnu kvotu", koje su, prema mišljenju nevladinih organizacija, lošije od postojećih.

Dosadašnjim Izbornim zakonom BiH, propisana je kvota od 40 posto manje zastupljenog pola. Stručnjaci tvrde da se i taj član zakona poštovao isključivo kada se to moralo uraditi, a to je pri ovjeravanju kandidatskih listi za izbore. Prilikom imenovanja, bilo u izvršnu vlast ili na pozicije predsjedavajućih komisija, međunarodnih delegacija, za direktore agencija, uglavnom, po pravilu se biraju muškarci.

Na izmjenama Izbornog zakona BiH se uveliko radi. Jedan od prijedloga radne grupe je i da se član o rodnoj kvoti mijenja u smislu da je moguće sačiniti kandidatsku listu od 20 osoba, od kojih će prvih dvanaest biti muškarci, a posljednjih osam žene.

Saša Gavrić

Saša Gavrić

Saša Gavrić, direktor Sarajevskog otvorenog centra, podsjeća da je dosadašnja odredba Izbornog zakona glasila da na listama mora biti minimalno 40 posto žena i muškaraca. Također, jasno je bilo određeno na kojim će mjestima oni biti.

„Moralo se tako raspodijeliti da i u prvih tri, u prvih pet i u prvih osam mora biti također 40 posto, što jeste suštinski. Kako ste na listi niže poredani, puno je manja šansa da biste uopšte bili izabrani, što se odnosi na državni, entitetske i kantonalne parlamente”, navodi Gavrić.

Žene se ni do sada, uglavnom, nisu nalazile na prvom mjestu izbornih listi. Ukupan dio nositeljica ovjerenih kandidatskih listi za, recimo, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, na prošlim izborima iznosio je tek 10,57 posto.

Članica Interresorne radne grupe, za izmjene Izbornog zakona i potpredsjednica HDZ-a BiH, Borjana Krišto, koja je i predložila ove izmjene, tvrdi da je riječ o boljem rješenju koje nikako neće uticati na ionako mali procent žena u političkom životu BiH.

„Ostaje 40 posto zastupljenosti žena, kako je bilo i po zakon, s tim, da nigdje u našem okruženju ne postoji lista prema kojoj se definira pozicija žene i pozicija muškarca. Osobno, kao žena, nikad se ne zalažem za kvotu. Htjela bih da žene budu zastupljene u zakonodavnoj, izvršnoj ili bilo kojim drugim pozicijama u javnom životu, temeljem kriterija”, ističe Krišto.

Borjana Krišto

Borjana Krišto

Za prijedlog Borjane Krišto glasali su i ostali članovi Interresorne radne grupe. Jedan od njih Lazar Prodanović kaže da misli da bi bilo pravičnije da se poštovala zastupljenost u skladu sa ranijim rasporedom:

„Mislim da bi bilo pravičnije da se poštovala ova zastupljenost u skladu sa ranijim rasporedom, ali većina Interresorne radne grupe je odlučila da bude u ukupnom broju zastupljenost od 40 posto. Konačno je usvojen taj amandman, ali konačno glasanje o svim amandmanima izmjene izbornog zakona bit će na narednoj sjednici”, riječi su Prodanovića.

Da je riječ o unazađivanju postojećih zakonskih rješenja prijedlozima Interresorne radne grupe i to na štetu žena, slaže se i Nada Golubović iz Udruženja „Žene Ženama“ Banja Luka.

„Ukoliko sada žene stave na kraj liste, a muškarce na početak, što daje mogućnost novi zakon, praktično ćemo sasvim izgubiti žene iz politike”, konstatuje Golubović.

U trenutnom sazivu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, imenovane su dvije žene, u Vladi Federacije BiH imenovane su četiri žene, dok su u Vladi Republike Srpske imenovane premijerka i tri ministrice. U vladama kantona, nijedna žena nije imenovana za premijerku Kantonalne vlade, dok je zastupljenost ministrica u Kantonalnim vladama iznosila 17,5 posto.

Da žene moraju i danas dokazivati svoju ulogu u društvu, potvrđuju brojni primjeri, a najčešće se radi o uskraćivanjima šansi da žena ima i karijeru i porodicu. Naime, iako se zakoni protive tome, česta je praksa da žene, koje imaju zaposlenje, nakon što ostanu u drugom stanju, dobiju otkaz.

Slučaj Belme Kokić brutalan je, ali bi mogao i promijeniti praksu kažnjavanja žena radnica u trenutku kada se odluče da postanu majke. Kokić je radila kao pravnica u zeničkom Grijanju, a nakon otvaranja trudničkog bolovanja, obavijest o ne produženju ugovora saopćena joj je SMS porukom.

„Prvog juna sam otvorila trudničko bolovanje i nekoliko dana pred istek ugovora dobila sam obavijest putem SMS poruke da direktor nije dao saglasnost za produženje ugovora, dok je ostalim kolegicama, koje nisu bile trudne, produženje ugovora potpisao. Čisto radi diskriminacije sam podnijela tužbu Sudu u Zenici”, kaže Kokić.

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

A žene u BiH, muslimanke, koje nose maramu, kažu da su diskriminisane Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH da zabrani nošenje vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama. Smatraju da marama, koju nose muslimanke, nije samo vjerski simbol, već dio identiteta i integriteta ličnosti.

Hanadi Salkica, advokatica sa dugogodišnjim iskustvom, prije rata je počela nositi maramu. Tokom školovanja, osim predrasuda, nije imala problema.

„Neko treba da vam kaže pri ulasku u sud da skinete maramu, obavi dio posla, pa stavi maramu. To je čisto izigravanje vjerskih propisa, i ne samo vjerskog propisa. Ovo je moj identitet. Ima ličnu kartu na kojoj sam uslikana sa maramom. Zamislite situaciju da vam dođe stranka u sud, sud je identifikuje i uzme ličnu kartu. Na ličnoj karti posmatra ženu sa maramom, a u sudnici joj sjedi žena bez marame. To su dvije potpuno različite osobe”, navodi Salkica.

Odnos i postojanje predrasuda prema ženama u društvu BiH, posljedica je tradicionalnog pogleda na ulogu žena tvrdi Saša Gavrić.

„Rat u devedesetim godinama je doveo do jedne retradicionalizacije društva i do jednog repozicioniranja žena. Žene su smještene u poziciju majke i domaćice. Ako nije takva pozicija, onda je to pozicija žene koja brine o porodici, možda sa strane još radi. Trenutna pozicija nije nikako zamišljena da ona bude liderka i da bude osoba koja stvara društvene promjene i odluke o društveno-političkom životu. Zbog tog patrijarhalnog temelja, na kojem se zasniva naše društvo, mi još uvijek nismo prihvatili da žene trebaju da budu ravnopravne u našem društvu”, zaključuje Gavrić.

  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG